„SNISHODLjIV“ ODNOS BEOGRADA PREMA ZAGREBU

Piše: Jadovno 1941.

BANjALUKA, 3. MARTA /SRNA/ – Predsjednik Udruženja „Jadovno 1941.“ iz Banjaluke Dušan Bastašić ukazao je na „snishodljiv“ odnos Srbije prema Hrvatskoj, novoj EU članici, u kome se zarad očekivane „pomoći“ u procesu evrointegracija javno priželjkuje neriješen rezultat sudskog spora pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu po tužbi za genocid, koju je podnio Zagreb protiv Beograda.

„Dakle, unaprijed se priznaje nepostojanje počinjenog genocida nad Srbima u Hrvatskoj tokom realizacije hrvatskog državnog projekta kroz akcije Tuđmanovih, Šuškovih i Bobetkovih eskadrona, po sistemu `spržene zemlje`“, rekao je Bastašić za Srnu.

U sudskom procesu, kaže Bastašić, otvaranje pitanja genocida počinjenog nad srpskim narodom u vrijeme postojanja Nezavisne Države Hrvatske više se ne pominje, čak ni u prikazu kontinuiteta zločina i uzročno-posljedičnih veza.

On navodi da zaključci o postojanju i kontinuitetu procesa diskriminacije i nasilja prema Srbima u Hrvatskoj, sadržani u najnovijem izvještaju Stejt departmenta o stanju ljudskih prava, „prijaju ušima“, jer dolaze od najveće svjetske sile.

„U isto vrijeme, sami zaključci američke administracije, glavnog Tuđmanovog patrona devedesetih godina prošlog vijeka i neprikosnovenog autoriteta današnje Hrvatske, bez konkretnih direktiva i aktivnosti s ciljem poboljšanja stanja narušenih ljudskih prava, predstavlja ništa drugo do licemjeran odnos prema žrtvi“, navodi Bastašić.

On kaže da se godinama poslije rata hrvatsko društvo odnosi prema preostalim Srbima u Hrvatskoj kao pobjednik prema poraženom i moćnik prema nemoćnom.

„O ukupnom odnosu tog društva i države prema onom brojnijem dijelu srpskog stanovništva, koje je protjerano i izbjeglo, ne treba ni trošiti riječi. Za njih su to sljedbenici Miloševićeve velikosrpske politike, koji u vrijeme `agresije` na Hrvatsku nisu iskazali lojalnost `domovini` i stavili se pod Tuđmanov ustaški `stijeg`, nego su prebjegli, pobjegli, dezertirali. Jednom rječju – izdali su `domovinu` Hrvatsku“, ističe Bastašić.

Prema njegovim riječima, preostali Srbi u Hrvatskoj u sve većem broju su to samo porijeklom, a sve manje srpskim imenom i javnim opredjeljenjem.

„Tom vrstom mimikrije i odnarođivanja lakše dolaze do posla, lakše ostvaruju građanska prava, postaju dio većinskog naroda, lakše žive…“, dodaje Bastašić.

Kada se ukazuje na diskriminaciju Srba u Hrvatskoj, Bastašić kaže da se onda pažnja usmjerava samo na ovozemaljski dio srpskog korpusa, dok se potpuno zaboravlja onaj mnogo veći koji čine pobijeni i upokojeni dio srpskog naroda, čije kosti leže po zapuštenim i devastiranim grobljima, kraškim jamama i masovnim grobnicama iz protekla dva rata.

„A diskriminacija tih naših mučenika, pokojnika, članova naših porodica je mnogo veća od diskriminacije nas, njihovih živih potomaka“, navodi Bastašić.

U Hrvatskoj je najveći problem društvena diskriminacija, i u određenoj mjeri nasilje, prema pripadnicima manjina, posebno Srba i Roma, ističe se u godišnjem izvještaju američkog Stejt departmenta o ljudskim pravima za 2013. godinu.

Kako se navodi u izvještaju objavljenom na internet stranici Stejt departmenta, takvo stanje obeshrabruje povratak raseljenih lica i „odgađa oporavak od konflikta sa početka 90-ih godina prošlog vijeka“.

Kao još jedan problem navodi se i sporost pravosuđa – neriješeni slučajevi restitucije imovine iz Drugog svjetskog rata, doba komunizma i ratnog perioda od 1991. do 1995. godine, kao i javno ispoljavanje profašističkih osjećanja i vandalizam nad spomenicima žrtvama holokausta.

Izvor: