Služen parastos za ubijene Srbe u Ratkovićima

U srebreničkom selu Ratkovići danas su obilježene 24 godine od stradanja dvadeset četvoro Srba, većinom civila, među kojima šest starih i bolesnih žena, koje su muslimanske snage iz Srebrenice i okoline masakrirale i pobile na današnji dan 1992. godine.

Parastos je služen kod spomenika koji su svojim stradalim srodnicima i komšijama podigli preživjeli mještani.

Oni su se, kao i svake godine na današnji dan, okupili i odali poštu srodnicima i komšijama i prislužili su svijeće za pokoj duša nastradalih.

Cvijeće su položile delegacija Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, Boračke organizacije, kao i delegacija Srba zaposlenih u Skupštini opštine Srebrenica.

Obilježavanje 24. godišnjice stradanja ovog sela i njegovih stanovnika prilika je da se preživjeli Ratkovićani okupe i druže, barem jednom u godini jer još nemaju uslova za povratak budući da im kuće nisu obnovljene i da nije izgrađen put do ovog sela oko 40 kilometara udaljenog od Srebrenice.

Jake muslimanske snage u ranu zoru 21. juna 1992. godine sa više strana su upale u udaljeno srebreničko selo Ratkoviće ubijajući nezaštićene civile, pljačkajući i paleći sve što su zatekli.

U ovom selu, naseljenom malobrojnim staračkim domaćinstvima, muslimanska vojska svirepo je ubijala žene, starce, slijepe i gluvonijeme, a potom ih spaljivala u njihovim kućama.

Milena Stanojević pobjegla je u obližnji šumarak i, zahvaljujući sumraku i magli, ostala živa. Na kućnom pragu ubili su joj muža Stanoja, a oca Obrena Bogićevića zaklali pred kućom.

Pričala je da su pucali sa svih strana. Kada su ušli, počeli su da kolju, pljačkaju i pale sve što su stigli. One koje su zatekli u kućama ubili su i zapalili. Mještani koji su se uspjeli sakriti slušali su užasne krike i jauke srodnika i komšija koje su klali, sjekli i ubijali tupim predmetima.

Preživjeli Srbi prisjećaju se da je oko pola pet ujutro počela pucnjava, urlikanje i lupanje nekim metalnim predmetima sa svih strana oko sela. Pričaju kako su čuli uzvike „Alahu egber!“, „Hvataj ih žive!“, „Kolji redom-ne troši municije!“.

Zahvaljujući jutarnjoj magli i dobrom poznavanju terena dio stanovnika uspio je da se sakrije i spasi od sigurne smrti.

O tome šta su vidjeli i čuli rijetki preživjeli spremni su da svjedoče jer za ovaj, kao i za druge zločine počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju niko nije kažnjen.

Broj očevidaca se smanjuje, a mještani Ratkovića ne vjeruju u pravosudne organe BiH i ističu da počinioce zločina jedino može stići Božija pravda.

Za ratni zločin nad Srbima u Ratkovićima bili su optuženi Ibro Jakubović i Huso Salihović, ali ih je Okružni sud u Bijeljini oslobodio, obrazlažući takvu odluku nedostatkom pouzdanih dokaza da su oni počinili zločin.

Predsjednik srebreničke Boračke organizacije Gojko Simić kaže da se nikada neće odustati od zahtjeva da se počinioci zločina nad Srbima u ovom i ostalim srebreničkim selima procesuiraju.

„Sramota je za pravosuđe BiH da za 24 godine još nije izrečena nijedna presuda za brojne zločine počinjene nad Srbima u srebreničkoj opštini, gdje su muslimanske snage iz Srebrenice počele etničko čišćenje u aprilu 1992. godine uništavajući i ubijajući sve što je srpsko“, rekao je Srni Simić.

Prema njegovim riječima, u Tužilaštvu BiH postoji samo pet optužnica za brojne zločine koji su počinjeni nad srebreničkim Srbima, što govori da većina zločina nije obuhvaćena tim optužnicama.

„Godinama se čeka da počinioci koji su obuhvaćeni optužnicama budu procesuirani, što govori o opstukciji Tužilštva i Suda BiH u predmetima koji se vode za počinjene zločine nad Srbima. Zločini su počinjeni i mi nećemo odustati i dozvoliti da se oni zaborave i insistiraćemo da se svi slučajevi stradanja srpskih civila obrade i podignu optužnice kako zločinci ne bi bili amnestirani“, poručio je Simić.

On je podsjetio da su prije Ratkovića, zločini počinjeni nad Srbima u Srebrenici i selima Osredak, Gnona, Pećišta, Viogor, Kovačice, Čumavići, Studenac, Orahovice, Karno i u još nekoliko zaselaka kao i u nekoliko bratunačkih sela i da niko za ubijene Srbe u tim selima nije odgovarao, a svi su bili civili.

Preživjeli srpski narod iz tih sela je pobjegao, a sva imovina je opljačkana i popaljena.

Ratkovići su na današnji dan 1992. godine potpuno spaljeni i uništeni. Od oko 60 kuća i 200 stanovnika u ovom selu obnovljene su samo tri u kojima povremeno živi petoro ljudi. Te kuće obnovljene su sredstvima Vlade Republike Srpske.

Da je tu postojalo veliko selo svjedoči još poneka zidina koja nije potpuno zarasla u šiblje i ostrugu, djelimično obnovljeno seosko groblje kao i spomenik podignut stradalim mještanima.

Braća Dimitrije i Milan Stanojević rekli su novinarima da im je Vlada Republike Srpske obnovila kuću u tom selu, ali da još nisu stvoreni uslovi za život.

Obilježavanje 24. godišnjice stradanja i odavanje pošte ubijenim Ratkovićanima organizovao je Odbor za obilježavanje značajnih datuma stradanja srpskog naroda Srebrenice.

Izvor: SRNA

Vezane vijesti:

Ubijanje civila – velika pobjeda

O PAKLU STRADANjA: Kroz srpska sela srebreničkog kraja

Kalendar genocida: 21. jun.1992. Godišnjica stradanja Srba u Podrinju