fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Sloboda ili smrt

Nedeljko Čabrinović
Nedeljko Čabrinović

 

Poneseni primerom Srbije, balkanski narodi pod stranom vlašću počeli su da dižu glavu, računajući u svojim slobodarskim težnjama i na pomoć Rusije.

Još početkom šezdesetih godina, 25. aprila 1960, holandski „Telegraf” postavio je znak pitanja uz nostalgičnu sliku Dvojne monarhije „koja se sada u blagoj svetlosti naknadnog premišljanja predstavlja kao idealno stanje, a zapravo nije bilo nimalo ružičasto”. Šteta što nismo mogli da upoznamo Bena Barnarda sa Vladimirom Pištalom, nekadašnjim stanovnikom Bosne, a sada stanovnikom sveta. Kao Barnardov savremenik i on piše o kakanijskoj nostalgiji, ali sa manje ružičaste tačke gledišta ogromnih socijalnih razlika:

„U doba komunizma u Centralnoj Evropi, Dvojna monarhija, koja je komunizmu prethodila, izgubila je svoju istorijsku realnost. Pretvorila se u izgubljeni raj, u sentimentalnu konstrukciju. Neka sećanja su ohrabrena. U pogledu ličnog, zakonskog i imovinskog integriteta. Muzilova Kakanija je dostigla nivo koji nije ponovljen u zemljama koje su je nasledile. Ohrabrena su sećanja na jedno od najinteligentnijih bića dvadesetog veka, Roberta Muzila, i na čudesnu sofu na kojoj je Sigmund Frojd budio san sveta. Ohrabrena su i sećanja na secesijski nameštaj, animuse i anime spojene u Štrausovim valcerima, pečujsku keramiku, Brohova rastvaranja i Klimtove zlatne mrlje. Druga sećanja su obeshrabrena.”

Taj zlaćani odsjaj Kakanije dopirao je i do belgijske obale. U banjskom mestu Blankenberheu trljali su ruke u očekivanju letnje sezone i dolaska nobl gostiju, među kojima je i tog leta trebalo da budu Ferdinand i Sofija. Kod Mišua Verlejena i Marka de Mejera može se pročitati sledeće:

„Franja Ferdinand i Sofija su za leto 1914. ponovo rezervisali duži boravak u ’Grand Hotel des Bains et des Familles’ u Blankenberheu. U hotelu ih očekuju 7. jula. Ali najpre moraju, na zahtev cara, u Bosnu kako bi tamo prisustvovali manevrima austrijske vojske. Može biti opasno, jer ima mnogo otpora austrijskoj okupaciji. Srbija podržava taj otpor.”

Tamo, na mondenskoj belgijskoj obali, Franju Ferdinanda prethodne godine video je otac glavnog junaka u romanu Ervina Mortira „San bogova”:

„Samo je austrijskog prestolonaslednika, koga je (otac) jednom video rano ujutru na nasipu u Blankenberheu, smatrao sasvim običnom pojavom. ’Ni najmanje nadmen. Pozdravio me je podjednako neusiljeno kao bilo koji obični građanin’.”

U nedostatku ozbiljnijih tema, u novinama se izveštavalo o belgijskom etapnom pobedniku Tur de Fransa, a najviše pažnje plenio je pikantni skandal u vezi sa ubistvom glavnog urednika „Figaroa”. Zapravo, slično kao i danas: sport, seks i korupcija. Ili možda bolje redosledom koji je belgijska istoričarka Sofi de Shapdrejver upotrebila u svojoj knjizi „Veliki rat”: „Seks, korupcija i skandali…

” Sledeću skajp sesiju možda bismo mogli da planiramo za april, na stogodišnjicu prispeća anonimnog pisma na ime Nedeljka Čabrinovića, u kojem je bio isečak iz novina sa vešću o predstojećoj poseti Franje Ferdinanda Sarajevu na Vidovdan.

Šteta što podatak koji iznosi holandski istoričar Hido van Hengel u svojoj iscrpnoj biografiji Gavrila Principa o pošiljaocu pisma (pečat je bio austrijski) zvuči prilično ubedljivo: pismo je poslao jedan od Nedeljkovih drugara, tako da nećemo moći da potvrdimo neku od popularnih teorija zavera. Nije ga poslala ni srpska vlada, ni austrijski antiklerikalni masoni, niti politički jastrebovi bilo koje boje perja.

Nedelja, 6. april 2014.

Svratila sam usput u crkvu Svetog Marka da zapalim sveću za žrtve bombardovanja 1941. Tog dana je Hitler napao Jugoslaviju bez objave rata i Beograd su po ko zna koji put Nemci pretvorili u prah i pepeo. Povod za napad bilo je gromoglasno raskidanje pakta o nenapadanju pod motom „Bolje grob nego rob” i „Bolje rat nego pakt”. Nije nužno reći da je ideja poticala iz britanske kuhinje. Raspoloženje na ulicama 1941. u svakom slučaju je bilo podjednako antinemačko kao i 1914, kada je bio aktuelan slogan „Sloboda ili smrt”. Tada je, kao pobednica u dva balkanska rata, Srbija bila možda materijalno i fizički iscrpljena ali zato moralno osnažena. Dugotrajniji mir za kojim je žudela nije se, međutim, nazirao, s obzirom na to da su njene pobede ponovo otvorile takozvano Istočno pitanje. Poneseni primerom Srbije, balkanski narodi pod stranom vlašću počeli su da dižu glavu, računajući u svojim slobodarskim težnjama između ostalog i na pomoć bratske Rusije. O napetosti i zapaljivosti atmosfere svedoči izveštaj iz flamanskih novina „Hazet van Antverpen” od 29/30. juna 1914:

„S druge strane, iz Sarajeva stižu vesti da je tamo već neko vreme primećen srpski pokret. Pre mesec dana učenici gimnazije u Mostaru pretili su svom profesoru i napali ga. Moralo se tada priskočiti u pomoć uniformisanim oficirima koje je gomila vređala.”

Nastaviće se

Piše: Jelica Novaković i Sven Peters

 

Knjiga se može naručiti od izdavača: CLIO, Gospodar Jovanova 63, Beograd, tel. 011/3288-471, 3035-696, e-mail: forum@clio.rs, sajt: www.clio.rs

 

Izvor: Politika, subota 03. oktobar 2015., str. 21

 

Vezane vijesti:

Feljton: Posledice jednog pucnja (1)

Feljton: Posledice jednog pucnja (2)

Feljton: Posledice jednog pucnja (3)

Feljton: Posledice jednog pucnja (5)

Feljton: Posledice jednog pucnja (6)

Feljton: Posledice jednog pucnja (7)

Feljton: Posledice jednog pucnja (8)

Feljton: Posledice jednog pucnja (9)

Feljton: Posledice jednog pucnja (10)

Feljton: Posledice jednog pucnja (11)

Feljton: Posledice jednog pucnja (12)

Feljton: Posledice jednog pucnja (13)

Feljton: Posledice jednog pucnja (14)

Feljton: Posledice jednog pucnja (15)

Prvi svjetski rat – Jadovno 1941.

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: