Škola na rubu dviju pustinja, morske i kamene

Da li će se učenici u Metajni zapitati ko su bila ta djeca i te majke i žene što su posljednje dane života provele u njihovim učionicama?

Piše: Zorica Ćoković

Bijela, svježe okrečena, u suncu okupana zgrada Područne škole Antun Gustav Matoš u Metajni na Pagu je mjesto gdje je lekcije iz znanja i života ove školske godine dobilo devet mališana.

Djeca, kao svaka druga djeca, radoznala i nestašna, rastu i odrastaju u toj školi, jedinoj u Metajni, malom ostrvskom seocetu na rubu dviju pustinja, morske i kamene.

Kada će ta djeca saznati šta se dešavalo u njihovoj maloj školi?

Šta će postati od njih kada saznaju da je neko u ime nečega u bijeloj, okrečenoj zgradi koja je danas njihova škola, držao kao zatvorenike neku djecu sličnu njima i njihove majke?

Da li će im biti svejedno što je njihova škola bila kuća strave u kojoj se odvijao teror i genocid nad nedužnima? Da li će ikada u svojim razmišljanjima stići tako daleko? Da li će se zapitati ko su bila ta djeca i te majke i žene što su posljednje dane života provele u njihovim učionicama?

Da li će pomisliti da bi na školi, pored table s imenom pisca i pjesnika, trebalo da stoji i tabla s imenima žrtava? Tabla s objašnjenjem šta se i kada dešavalo u njihovoj školi? Da li će pomisliti da je morbidno što je ta zgrada danas njihova škola, a ne muzej i memorijalni centar?

Možda će se zapitati školarci iz Metajne, gdje su toj djeci i majkama bili očevi i muževi, stričevi i đedovi. No, ne treba ići daleko – stradali su tu, blizu, iza prvog rta, u Paškim vratima i uvali Suha, u još jednom logoru, logoru Slana.

Da li će im neki barba, koji se još sjeća, ispričati zašto je more oko Paga nekada bilo crveno, ali ne od korala? Da li će se zapitati šta su držala ona četiri ankera koja još stoje u stijeni uvale Suha? Da li će im biti čudno što više uvale postoji cesta od kamena koja ne vodi nikuda i kameni zid koji odvaja pustinju od pustinje? Da li će se zapitati otkud komadi zarđale bodljikave žice svuda unaokolo?

Da li će ih učitelj povesti da vide Časni Krst okrenut ka istoku? Da li će im ispričati mračnu stranu ostrvske prošlosti? Da li će školarcima biti čudno, što broj pobijenih višestruko nadmašuje broj ostrvljana?

Da li će im objasniti ko su bili oni ljudi što su se jednog popodneva, nekoliko dana nakon završetka školske godine, iskrcali u njihovoj maloj luci i tiho, u povorci predvođenoj raspetim Hristom, došli pred njihovu školu i pojali sa upaljenim voštanicama?

Nadam se da hoće.

Vezane vijesti:

Istina mijenja pogled na život i smrt – Jadovno 1941.

Prvi put s dedom na Jadovnu – Jadovno 1941.

Zašto ću poći na Jadovno – Jadovno 1941.

Sozercanje – Jadovno 1941.

Snimanje lokacije nekadašnjeg logora uz policijsku pratnju

Tri mjeseca strave – Zarez

Tko o čemu, baba o uštipcima — booksa.hr