Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Kada počne da leti perje i sve pršti oko tebe, sve strategije i zamisli odmah padaju u vodu. Uvijek ostane mali obični čovjek i sa njim Svevišnji i Sveti Dimitrije. Ako on pusti – sve je propalo, ako on izdrži – sve je ostalo! Samo je priču malog običnog čovjeka svako zaboravio, jer on više nikome ne treba!
Bili smo ! Sve izdržali i na kraju preživjeli!
Svaku državu je napravio vojnik, pa i ovu – kakva je da je! Naša braća koja su položila svoje živote, udarili su joj temelje, dok smo mi preživjeli postali sjene! Vojnika niko ne cijeni.
Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 8. novembra 2017. godine.
On služi za jednokratnu upotrebu političarima, koji su obično kratke pameti. Kada se u dugim zimskim noćima skupimo, najčešće se provlači riječ TREBALI SMO TADA! Trebali smo uoči Krstovdana, trebali smo uoči Ilindana; trebali smo i tada, uoči oba Mitrovdana. Tada smo trebali, a sada kao ne trebamo! Možda je ova rečenica arhaična, kojom počinju mnoge priče, ali eto i mi ovako počinjemo.
Kroz maglu nikotinskog dima gledamo jedni druge izboranih lica, preživjele veterane i pričamo, pričamo o doživljajima i avanturama. Pored riječi „linija“, „haubica“, „veber“, „mina“, „granata“, najčešća sa sjetom izgovorena riječ je „POKOJNI!“ Manje nas je…mnogo manje… vrijeme ide, a kao da je juče bilo!
Sve manje je ljudi sa „testisima“… Nove generacije se rađaju bez njih ili možda griješimo. Stari se… Život ide… Sjećanja su maglovitija. Preživjeli smo dva jutra-dva Mitrovdana. Jedan uz tutnjavu-drugi uz krikove! Nijedan nije bio isti- oba različita! Oba teška i oba na ivici fizičkog izdržavanja. Ponosni…Oba preživjeli…Za oba doprinijeli. Sačuvali sebe, narod i teritoriju! Nismo išli za ordenjem i slavom! To nam je bila dužnost i obaveza!
Ostalo je zapisano da je kuvar za „prvu“ papovkom „skin’o“ brigadira, valjda poš’o da mu prevrne kazan, jer se i kazan brani svim sredstvima! A za „drugu“ dobar dio komandnog kadra je ostao rasut po linijama fronta!
Na današnji dan se prepliću ponos i tuga. Ponos, jer smo tada sačuvali narod i teritorij i tuga, jer smo izgubili najbolje sinove koji su svoj život ugradili u temelje Nevesinja, Hercegovine i Republike Srpske!
Nijedan poginuli i ranjeni saborac nije ostao neizvučen i ostavljen! Ono što je bilo, nadživjeće nas i pokoljenja koja dolaze! Teško je shvatiti kako smo i pored toliko izgubljenih prijatelja ostali psihički stabilni, uzimajući u obzir i način pogibije naših najmilijih! Malo ljudi zna kako to izgleda uživo i kako se čovjek u tom trenutku osjeća iznutra! Bolje da ne znate! Ovim skromnim tekstom izražavamo zahvalnost mrtvima i živima. mrtve ne zaboravimo-žive poštujmo!
Gledajući Spomen sobu, pomislimo da li je ovo „soba straha“ ili „soba spasa“. Ne! To je soba ponosa za nas, a trebala bi biti i za potomke koji dolaze!
TU SU NAJBOLjI OD NAŠEG RODA. MI SE SJEĆAMO I NE ZABORAVLjAMO!
Izvor: Slobodna Hercegovina
Vezane vijesti:
