ŠEFICA LOGORA SMRTI IZBJEGAVA PRAVDU

BROD, 29. MAJA (SRNA) – Bivši logoraši iz Broda tvrde da Okružni sud u Doboju nije ustupio Tužilaštvu BiH predmet protiv Indire Vrbljanac – Kamarić, bivše upravnice ženskog logora u Brodu, gdje je nekoliko stotina Srpkinja 1992. godine pretrpjelo najmonstruoznije torture i ponižavanja.

Dobojski Okružni sud nije dostavio informaciju Udruženju logoraša iz Broda o tome gdje je predmet „Vrbljanac-Kamarić“, zbog čega ne vjeruju da je proslijeđen Sarajevu. Istragu protiv Kamarićeve pokrenulo je Okružno tužilaštvo u Doboju prije pet godina.

Predsjednik Udruženja za traženje zarobljenih boraca i nestalih civila iz Broda Marko Grabovac kaže da tvrdnjama bivših logoraša u prilog govori i činjenica da je portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić nedavno rekao da ovo tužilaštvo nikada nije vodilo istragu protiv Indire Vrbljanac – Kamarić.

Više od 200 zatočenica iz Broda, Dervente, Odžaka i drugih posvaskih mjesta spremno je da govori o događajima na stadionu „Polet“, gdje je upravnik ženskog logora bila Kamarićeva, koja danas radi u Poreskoj upravi u Tuzli.

Bivša logorašica iz Kobaša kod Srpca Hazba Nuhić, koju je u jednom danu silovalo devet hrvatskih vojnika, kaže da je Kamarićeva određivala koje će logorašice biti silovane dok je ona često sve to gledala.

„Ona je određivala koje će logorašice ići na borbene linije, gdje su ih silovali hrvatski vojnici. Među njima sam bila i ja. Izlazili su iz rovova kao aveti i silovali nas. Jednom prilikom silovala su me devetorica hrvatskih vojnika. Indira je gledala kako nas siluju i tuku. Imala sam osjećaj da je uživala u tome“, priča Nuhićeva o događajima tokom njenog četvoromjesečnog tamnovanja.

Ona ističe da je Kamarićeva bila gospodar života i smrti i da je sa zatočenicama radila sve što je htjela.

Predsjednik Skupštine Udruženja logoraša iz Broda Miodrag Kušljić kaže da Indira Vrbljanac-Kamarić nije jedini zločinac u Brodu, te da sumnja da će pravda stići i nju i druge odgovorne.

Predsjednik Udruženja za traženje zarobljenih boraca i nestalih civila iz Broda Marko Grabovac kaže da je u vrijeme, dok je opština Brod bila pod okupacijom regularne vojske iz Hrvatske, na tom prostoru postojalo 10 logora kroz koje je prošlo više od 2 000 logoraša.

U te kazamate smrti dovođeni su ljudi iz susjednih opština Derventa, Modriča, Odžak, ali i drugih posavskih mjesta.

„Bar polovina logoraša nije izašla živa. Mnogi su ubijeni ili su umrli od posljedica torture. Njihova tijela kasnije su sahranjivana u masovnim grobnicama ili bacana u rijeku Savu, koja je najveća grobnica brodskih Srba“, dodao je Grabovac, naglasivši da se veliki broj zatvorenika i danas vode kao nestali.

Indira Vrbljanac-Kamarić nakon što je dala izjavu u Okružnom sudu u Doboju puštena je kući iako je Savez logoraša Republike Srpske zahtijevao da joj do presude bude određen pritvor. Jedno vrijeme se skrivala u Hrvatskoj, čije državljanstvo ima, a onda se vratila u Tuzlu gdje je dobila posao.

Udruženje za traženje zarobljenih boraca i nestalih civila je, u saradnji sa Udruženjem logoraša iz Broda 2002. godine, dostavilo Haškom tribunalu obiman materijal o ratnim zločinima koje su nad Srbima u Brodu počinili pripadnici regularne vojske iz Hrvatske i paravojnih hrvatsko-bošnjačkih jedinca iz Broda. Haški sud je te predmete nekoliko godina kasnije ustupio Tužilaštvu BiH. Za zločine u ženskom logoru na „Poletu“ još nije podignuta nijedna optužnica.

Izvor: