U Velikim Zdencima 27. septembra u njihovim vlastitim kućama uhapsili su Milorada Počuča i njegovog komšiju Milana Carića. Tučeni su i prebijani tako da je Milorad od zadobijenih povreda uskoro umro. Isti dan su došli da uhapse Mirka Počuča u njegovom dvorištu. On je ranije prozvan četnikom, a kuća u kojoj su spavali on i žena, kako znamo, bila je minirana. Sad mu, eto, uhapsiše i odmah isprebijaše i brata Milorada. Pošto sve to nije Mirka otjeralo iz njegovog zavidno vrijednog i uređenog gospodarstva, trebalo ga je uhapsiti – da negdje bestraga nestane. To su pošli da urade toga 27. septembra 1991. godine! To je značajan datum u otporu Srba

Uvečer sam se javio sinu u Kupare, kćeri u Sloveniju i u Grubišno. Srbi su u gornjem kraju Grubišnog zarobili policijska kola MUP-a iz Bjelovara. Sa magnetofonske vrpce su čuli saopštenje: „Tko vidi doktora Milana Bastašića neka ga uhapsi i privede u najbližu policijsku postaju“. Ne znaju gdje sam pa su mislili da sam uhapšen ili da sam negdje skriven i ne mogu otuda dalje. Kažem im da sam u drugoj državi i da je sve u redu. Rekoše mi da je jučer i Stevo Đukić napustio posao u „Zdenki“ jer su zengovci pred njim do nesvijesti isprebijali Budu Maljkovića na radnom mjestu.   Izjava Steve Đukića Stevo Đukić, zaposlen

U takvoj općoj i lokalnoj, politički konfliktnoj i neizvjesnoj situaciji pripreme za 27. april teku po planu. Izgledom i dimenzijama kamena-temeljca sam zadovoljan, kao i profesor Žulec koji uskoro surađuje sa izvođačem. Odabrane su gvozdene skele za tribinu, napravljene su drvene stepenice i dogovoren materijal za dekoraciju. Za ozvučenje zadužen je konferansijer Vlado Šelović. Potvrđen je dolazak izvođača scenskog programa iz Zagreba i učešće jednog člana Kocke. Svoj dolazak i obaveze potvrdili su također predsjednik općine Čedo Bubulj i Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit Jovan. Sasluženje lokalnog sveštenstva osigurat će sveštenik Marinko Juretić. Organizirano je ukopavanje kamena-temeljca u jutarnjim satima. Razrađen je poseban program otkrivanja i osveštenja. Svi radovi oko bine, uključujući

Zima 1990. na 1991. godinu prolazi u sve jačoj psihozi straha i nepredvidivoj mogućnosti iole razumnog rješenja nastalog stanja. Sve više osjećam težinu življenja u toj nekakvoj novoj državi koja me podsjeća na sve najgore iz moga djetinjstva. Početkom marta 1991. godine predao sam Grubišnopoljskom listu širu informaciju o događajima u Grubišnom Polju aprila 1941. godine. Naslov je bio „Svjedočanstva“, a veliki podnaslov „Noć bezumlja i straha 26. i 27. aprila 1941. godine u Grubišnom Polju“. Reče mi Rade Malešević, novinar u pomenutom listu, da remitende nije bilo! Bilo je to veliko istorijsko saznanje o zločinu koji je gotovo zaboravljen, a tinjao je kao prigušena tuga u svim srpskim porodicama

Nedjelja, dan je sunčan. Poranili smo sa kravama, ali već lijepo grije. Prašina je na cesti, a pogotovo u sokaku. Debela rosa joj nije ništa naškodila. Idemo za kravama, razmjenjujemo uobičajene riječi i tako stigosmo do kuće Joška Šimunovića. Prestadosmo razgovarati u isti čas! Nešto nam se pričini, a onda se uvjerismo da čujemo nekakav plač i neuobičajenu vrisku, zapomaganje. Pređosmo još nekih pedesetak metara. Jasno se čuje da sve dolazi iz dvorišta pokojnog Pavla Gavrana. Sad smo već blizu i vidimo u dvorištu nekoliko žena i djece – svi se nekako kreću u uskom krugu, plaču i jauču, mašu rukama. Ne shvatamo što se događa pa upitamo tetu Vernerku,

1. Bjelovitić Miloš, Jarić Ilija, „Gudovac 1941 – Da se ne zaboravi“, Matica srpska Republike Srpske, 2002. 2. Bobetko Janko, „Sve moje bitke“, Vlastita naklada, Zagreb, 1996. 3. Bojčić Cvjetan, „Ožiljci“, Udruženje Derežana u Beogradu, Beograd, 2003. 4. Bosanac Marija, Kasetofonska snimka, „Grubišnopoljski list“ br. 86, 29. mart 1991. godine – poseban prilog. 5. Brkić Zvonko, „Bilogorska sjećanja“, Općinska konferencija Saveza komunista Grubišno Polje, Grubišno Polje, 1969. 6. Bulajić Milan, „Jasenovac: ustaški logor smrti“, „Srpski mit“, Muzej žrtava genocida, Beograd, 1999. 7. Cvetković B. Zdravko, „Sedamnaesta slavonska NOU brigada“, Vojno-izdavački zavod, Beograd, 1978. 8. Debić Ivica, Delić Ante, „Otkos“, Matica hrvatska, Grubišno Polje, 1999. 9. Dedijer Vladimir, „Vatikan i Jasenovac“,

Vila „ŽIVJELA HRVATSKA“ u srpskoj Bilogori (Komentar na knjigu Vila bilogorska, autora Franje Frntića i Vjenceslava Herouta, u izdanju Matice hrvatske, ogranak Grubišno Polje, 1995). Među korice ove publikacije stavljeni su vrijedni sadržaji knjige Veliki i Mali Zdenci pomenutih autora. Uloženi trud autora dao je na uvid opsežnu istorijsku građu o naseljima, stanovništvu, djelatnostima i nizu drugih događanja na prostoru nastanka i razvoja Grubišnog Polja i šire. Zavidan je broj pokazatelja i detalja o Zdencima, što je i razumljivo s obzirom na porijeklo autora. Posebne pažnje su vrijedni zapisi i objavljeni radovi Grubišnopoljaca o Grubišnom Polju, bilo da se radi o rođenim mještanima, ili o onima koji su za neko