fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Savo Štrbac: Ime hrvatskog parlamenta

Hrvatski Državni SaborIzborom akademika Željka Rajnera iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) za predsednika Sabora 28. decembra 2015. konstituisan je hrvatski narlament. Novi predsednik u svom nrvom govoru osim opštih stavova, izneo je jedini konkretan predlog koji se odnosio na promenu imena Hrvatskog sabora u Hrvatski državni sabor.

Istog dana u Bazilici Srca Isusova u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici organizovano je misno slavlje Ante Pavelića, tačnije, zadušnnca povodom godišnjice ljegove smrti.

Na prvi pogled čini se da između tih događaja nema direktne veze i da je sasvim logično da državni parlament u svom nazivu nosi pored imena svoje države i pridev ,,državni“.

Međutim, veza postoji i to unravo preko pomenutog nri deva u nazivu parlamenta. Naime, hrvatski parlament je pod imenom Hrvatski državni sabor postojao u vreme tzv. NDH. Osnovan je zakonskom odredbom poglavnika Ante Pavelića 24. januara 1942. Zastupnike sabora je tada imenovao poglavnik, jer izbori za njegov saziv nikad nisu održani. Sabor je imao savetodavnu funkciju.

Srbi ne smeju zaboraviti šta im se desilo u vreme kada je parlament nosio ime koje mu namerava vratiti njegov novi predsednik. Upravo onako kako to u novije vreme radi SPC u obraćanju Vatikanu povodom nameravane kanonizacije (nroglašelja svetim) hrvatskog kardinala iz vremena Pavelićeve NDH, Alojzija Stepinca.

U jednom od tih pisama (prvo od 30. aprila 2014, drugo od 10. jula 2015), nedavno objavljenim u zagrebačkom „Jutarem listu“, patrijarh srpski Irinej piše papi Franji da kardinal Stepinac „nije protestovao nego je ćutao i kada se znalo da je nacistički ustaški režim na najužasniji način poslao u smrt tri pravoslavna episkona, više stotina pravoslavnih sveštenika i monaha i više stotina hiljada pravoslavnih vernika, njegovih sugrađana. (…) Nije protestovao nego je ćutao i pred činjenicom da su u ‘njegovoj’ državi hladnokrvno, planski i sistemski ubijana i deca ‘nepoćudnih’ građana te države – Srba, Židova, Cigana“.

Iz dela pisma koje autor članka delom citira a delom prepričava, proizilazi da patrijarh prigovara kardinalu Stepincu i što je puč, kojim se 27. marta 1941. Juroslavija otrgla iz Trojnog pakta, proglasio izdajom za koju je optužio Pravoslavnu crkvu, a pravoslavlje za „najveće prokletstvo Evrope“ i unravo te reči zabeležio u svom dnevniku. Jedino takvim njegovim odnosom prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, piše patrijarh papi, moguće je objasniti i njegov odnos prema prisilnom prevođenju Srba u tzv. NDH u rimokatoličku veru i crkvu na koji način je pokatoličeno oko 240.000-250.000 ljudi.

A devedesetih godina prošlog veka, kada se hrvatskom parlamentu ponovo vratio naziv Hrvtski državni sabor (1997-2000), Srbi su ponovo prošli „k’o bosi po trnju“: oko jedan procenat ih je ubijeno, dve trećine proterano a još se ne zna koliko ih je od onih što su ostali pokatoličeno i pohrvaćeno, jer ti procesi i dalje traju. I opet je parlament pod istim imenom kao u vreme NDH ozakonio rezultate etničkog čišćenja. Zatim je, 2000, parlament ponovo postao Hrvatski sabor, a hrvatsku javnost treba na te događaje stalno podsećati. Onako kako to radi Zoran Pusih, predsednik Antifašistnčke lige RH, u otvorenom pismu novoizabranom predsedniku hrvatskog narlamenta: „Promena imena Hrvatskog sabora sigurno neće biti korak u smeru vraćanja digniteta Sabora, osim kod NDH-nostalgičara“, naveo je, između ostalog Pusić.

Autor je predsednik Dokumentacionog centra „Veritas“

Izvor: Politika, 12. Januar 2016.

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: