Saša Nedeljković: Dubrovački Srbi i Savez srpskih kulturnih ustanova

Datum objave: ponedeljak, septembar 3, 2012
Veličina slova: A- A+

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2012/dubrovnik-petrova-ulica.jpg

List Srba Dubrovčana ,,Dubrovnik” pratio je saradnju Matice srpske iz Dubrovnika sa srpskim ustanovama i društvima u drugim krajevima Jugoslavije. Krajem 1937. održana je u Beogradu prethodna konferencija za osnivanje Saveza srpskih kulturnih i prosvetnih društava. Izabran je akcioni odbor, a šira konferencija, na kojoj je trebalo da se izabere izvršni odbor planirana je 27. februara 1938. na Svetog Savu. Konferenciju je otvorio pretpredsednik glavnog odbora ,,Prosvjete” iz Sarajeva dr. Voja Besarović. Iz njegovog govora o ciljevima Saveza ,,Dubrovnik” preneo je: ,,Životni interesi cijelog našeg naroda … su tražili i traže da se prosvjećenost kao bitni uslov svakog narodnog, duhovnog i kulurnog napretka u svima slojevima naroda što više i što brže proširi … Po mišljenju naših najistaknutijih javnih radnika…. željeni maksimum uspjeha i regulisanja pravilnog rada privatnih kulturno-prosvjetnih ustanova i društava … postići će se najsigurnije ako se formira vrhovno tijelo koje će davati poticaja i impulsa za pojedine kulturno-prosvjetne akcije, pa određivati i iznalaziti sredstva i metode za ostvarivanje tih akcija; tijelo koje će raditi na regulaciji međusobnog odnosa pojedinih privatnih ustanova i društava, na podjeli rada među njima, kao i njihovoj međusobnoj kolaboraciji; tijelo koje će savjetom, a po mogućstvu i materijalno pomagati pojedine privatne ustanove i društva u njihovom radu; tijelo koje će našim zvaničnim i državnim prosvjetnim nadleštvima biti pomagač i savjetnik u njihovoj akciji na polju prosvjećivanja i sprovođenja opšte prosvjetne politike. I najposlije forum gdje će se raspravljati i pretresati pojedini problemi naše opšte prosvjetne politike pa nastojati da se ti problemi i riješe.” Na konferenciji Maticu srpsku iz Dubrovnika zastupao je profesor univerziteta Vladimir Ćorović.(1)

U prostorijama Srpskog kulturnog kluba u Beogradu 27. februara 1938. održan je sastanak srpskih kulturnih društava i ustanova iz Jugoslavije. „Maticu Srpsku“ iz Dubrovnika zastupao je dr. Vladimir Ćorović. Na sastanku je osnovan Savez srpskih kulturnih društava. Osnivačkoj skupštini prisustvovali su izaslanici ovih društava i ustanova : Srpske kraljevske akademije, Matica srpskih iz Novog Sada i Dubrovnika, Srpske književne zadruge, Kola srpskih sestara, Kolarčevog univerziteta, Srpskog kulturnog kluba, sarajevske „Prosvete“, Privrednika, Saveza narodnih univerziteta iz Južne Srbije i Spasićeve zadužbine. Izabrana je privremena uprava u koju su ušli Pavle Popović; dr. Vladimir Ćorović; Slobodan Jovanović; Rusomir Janković, predsednik Kasacije; Dragiša Vasić; dr. Vasa Čubrilović; Mirka Grujić za Kolo srpskih sestara; dr. Voja Besarović za „Prosvetu“; dr. Aleksandar Moč za „Maticu Srpsku“ u Novom Sadu; dr. Milan Vlajinac za Zadužbinu Nikole Spasića; Avram Filipović za „Privrednik“; Svetozar Barbić za „Maticu Srpsku“ iz Dubrovnika i Prvoslav Slankamenac za Savez narodnih univerziteta iz Južne Srbije. (2)

List ,,Dubrovnik” pratio je rad Saveta. Na skupštini Saveta srpskih kulturnih društava i ustanova početkom 1939. u Beogradu dr. Ćorović je istakao : „Osnutak Matice srpske u Dubrovniku djelo je takođe privatne inicijative, a i danas, kao i prije, kulturni uspjeh našeg rada u Dubrovniku ovisit će od uspjeha, koje će mu moći stvoriti njegova privatna sredina”. Na kraju je dr. Ćorović još jednom naglasio važnost privatne inicijative za promicanje Srpstva. (3)

Dubrovački Srbi bili su izloženi sve većem pritisku hrvatskih separatista koji su ih podsećali na mogućnost povratka 1914. List ,,Dubrovnik” razmatrao je razvoj prilika u Dubrovniku posle Prvog svetskog rata : ,,Ali kako su poslije rata, kroz ova dva decenija šjegli u naš grad mnogi, za prave dubrovčane tuđa i neobična soja, da se udruže sa onima koji su svoje “patriotske” osjećaje ostavili na vječno sjećanje Dubrovniku i Dubrovčanima 1914 godine”. (4) List ,,Dubrovnik” preneo je iz ,,Samouprave” od 31. jula 1937. članak pod nazivom ,,Nemili događaji u Dubrovniku” u kome se ističe : ,,Poslije proslave Mačekovog imendana i poslije jednog harangirajućeg govora … prof. Mišetića, … došlo je u noći do nemilih demonstracija i razbijanje izloga. Stradale su samo one radnje, koje nisu izvjesile plemensku zastavu i koje ne smatraju imendan g. Mačeka — ,,državnim praznikom”. G. Mišetić je prijetio kako će se proliti krv i spomenuo je Srbe … Sudeći po svemu izvjesna gospoda javni i tajni provokatori žele da se opet ponovi 1914 godina. Ali neka ne zaborave, da poslije 1914 dolazi 1918” (5)

U listu ,,Dubrovnik” u članku ,,Njegujmo vjersku snošljivost” ističe se : ,,Neka stanovita klika lakrdijaša i larmadžija kod nas u Dubrovniku, iskorišćuje svaku priliku da iskaže svoj prkos i odvratnost protiv svake pristojnosti, reda, skladnosti i poštovanja društvenih običaja, da tim pokaže svoje zaostajanje u kulturi, svoju neuglađenu ćud, neobuzdan karakter. Otporni prema svemu što je otmeno i plemenito, jer sami oskudijevaju plemenitim osjećanjima, ti ljudi traže kako će da pokažu svoj instinkt rušenja, mizernost duha i ograničenje uma. Može se reći da nikakva svečanost, bila religiozna, politička, narodna ili ma koja druga, ne može da prođe, a da je oni ne začine provokacijama i izlijevima mržnje protiv svakoga ko se s njima ne slaže. Mi smo više puta zabilježili poneku njihovu bravuru : onomadne o katoličkom Božiću i novoj godini, danas o pravoslavnom Božiću, a sutra će izbiti opet neko iznenađenje. … Stari je obićaj u Dubrovniku gdje ima i katoličkog i pravoslavnog svijeta, da se poštuju uzajamno svi veliki praznici, i da se, u ime toga, trgovačke radnje drže zatvorene za cijelo vrijeme praznika. Danas je trebalo da se odustane od toga lijepog … običaja, pa da se najljepši vjerski i narodni praznik profaniše i istakne razlika između katoličkog i pravoslavnog elementa i pomuti bratska sloga i poštovanje koje među nama vlada. Zato su dva tri kolovođe te mafije htjeli da utječu i na same vlasti, pa su obigravali okolo katoličkih trgovaca u glavnoj ulici Kralja Petra Velikog i ulici Kraljice Marije, nagovarajući ih da otvore svoje radnje kao i u obične dane, i za to drsko svoje preduzeće, oni su bili tako smioni, da su uzalud tražili podrške i u crkvi, gdje se čuje samo riječ molitve, bratske ljubavi, … a ne mržnje i neprijateljstva. Jer samo sa takvim osjećanjima može da bude snošljiv ovaj naš zajednički život koji nam je usud dosudio i koga se ne možemo ni za čiju ljubav riješiti, jer niko ne može da živi izvan svoje kože. Međutim sa zadovoljstvom ističemo da je mafija … propala, jer su trgovačke radnje bile zatvorene, kako smo i iščekivali. … Samo bilo bi vrijeme da napuste ovakve i slične pokušaje i želje da osvježavaju svoje stare, predratne navike, … pa ako im se doslije sve kroz prste gledalo i puštalo da bune narod svojim … iluzijama, to treba da prestane.” (6)

Zbog hrvatskih pritisaka koji su se pojačali sa stvaranjem Banovine Hrvatske dubrovački Srbi su se nadali pomoći Srbije. U listu ,,Dubrovnik” od 16 decembra 1939. objavljeno je da su Srbi Dubrovčani čestitali Slobodanu Jovanoviću 70-i rođendan. Tom prilikom su mu uputili telegram : ,,Bardu srpske nauke, od čije akcije na čelu Srpskog Kluba danas srpstvo očekuje svoj preporod radi sretnije i bolje njegove budućnosti, Srbi Dubrovnika čestitaju sedamdesetgodišnjicu, želeći Mu dug život i zdravlje na radost nacije i sreću države”. (7)

List Srba Dubrovčana ,,Dubrovnik” pratio je rad i saradnju Matice srpske iz Dubrovnika sa srpskim ustanovama i društvima u drugim krajevima Jugoslavije. Krajem 1937. održana je u Beogradu prethodna konferencija za osnivanje Saveza srpskih kulturnih i prosvetnih društava.U prostorijama Srpskog kulturnog kluba u Beogradu 27. februara 1938. održan je sastanak srpskih kulturnih društava i ustanova iz Jugoslavije. Na sastanku je osnovan Savez srpskih kulturnih društava i izabrana privremena uprava. Istovremeno dubrovački Srbi bili su izloženi sve većem pritisku hrvatskih separatista koji su ih podsećali na mogućnost povratka 1914. Zbog hrvatskih pritisaka koji su se pojačali sa stvaranjem Banovine Hrvatske dubrovački Srbi su se nadali pomoći Srbije.

Saša Nedeljković, član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije

Napomene:

1.,,Savez srpskih kulturnih društava”, ,,Dubrovnik”, Dubrovnik, 4 Decembar 1937, br. 45, str. 3;
2.„Osnovan je Savet srpskih kulturnih ustanova i društava …“, „Pravda“, Beograd, 28.februar 1938, str. 8; „ Savez srpskih kulturnih ustanova”, br. 9, „Dubrovnik”, 5 marta 1938, Dubrovnik, str. 2;
3.„Skupština „Saveta srpskih kulturnih društava i ustanova”, br. 6, „Dubrovnik”, 11. februara 1939, Dubrovnik, str.4;
4.[,,Nova Jugoslavija”, ,,Dubrovnik”, Dubrovnik, 15 Januara 1938, br.2, str. 2;
5.,,Odjeci s Place dubrovačke”, ,,Dubrovnik”, Dubrovnik, 7 Avgust 1937, br. 28, str. 2;
6.,,Njegujmo vjersku snošljivost”, ,,Dubrovnik”, Dubrovnik, 14 januara 1939, br. 2, str. 4;
7.Značajna sedadesetgodišnjica”, ,,Dubrovnik”, Dubrovnik, 16 decembra 1939, br. 50, str. 4;

 

Izvor: VIDOVDAN

 

Vezane vijesti:

Nedeljković: List ,,Dubrovnik” o pokušajima pohrvaćenja Srba katolika i Bunjevaca

Nedeljković: Dubrovački Srbi

Nedeljković:Bokelji i Boka Kotorska u listu ,,Dubrovnik” od 1937. do 1941 godine

Nova Jugoslavija u Dubrovniku

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top