Te, ne tako davne, 1995. godine, desio se još jedan egzodus, pogrom Srba. Sjećam se kolone ljudi, žena, djece, staraca na traktorima, konjskim kolima, automobilima.
Nepregledna kolona, izmorenih, namučenih, gladnih. I ja sam to iskusila ’92 godine, kada se naš autobus zaputio ka Srbiji.
Tako i te ’95 godine Kpajišnici napustiše svoja vjekovna ognjišta i krenuše u nepoznatom pravcu. Oni koji su ostali, većinom stariji ljudi, nisu preživjeli.Ubijeni na kućnom pragu, spaljeni, izmrcvareni, vezani žicom, iskopanih očiju, ostavljeni da trunu. Kasnije su pokopani u masovne grobnice, koje ni danas nisu otvorene zbog NDH.
Sadašnja NDH slavi Oluju kao što je u Drugom svjetskom ratu slavila Jadovno, Jasenovac, Donju Gradinu, Jastrebarsko, Prebilovce i mnoga druga stratišta.
Kakva vam je to pobjeda i slavlje kada protjerate preko 250 000 golorukih ljudi? Kakva je to pobjeda kada gađate kolone izbjeglica?
Kakva je pobjeda pobiti preko 2500 žena, djece i staraca, koji su bježali od vas koljača?
Kakva je pobjeda popaliti, opljačkati, ubiti?
Da okačite još veću šahovnicu na Kninsku tvrđavu, džaba vam.
Zemlju koju ste oteli ostala je skoro prazna, pusta, ali je za vas ukleta. Nikada nećete imati mira na toj zemlji, progoniće vas duhovi prošlosti.
„Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da mi ne postanemo neljudi!“ Patrijarh Srpski Pavle
Autor: Sandra Blagić
Od istog autora:
Sandra Blagić: Kako mislimo da nas neko poštuje, kada mi ne poštujemo svoje mrtve?
Sandra Blagić: Ne dozvolimo da nas opet kolju, protjeruju, da nam lome kičmu!
Sandra Blagić: Djeca su bila samo broj bez imena i prezimena
Sandra Blagić: Zašto zaboravljamo kada znamo da je zaborav …
Sandra Blagić: Tamo gdje me jeza ne obuzme od straha, već od …
Sandra Blagić: Istina nam na kraju jedino i ostaje, zar ne …
Sandra Blagić: Zašto Krajišnici neće organizovano u …
Sandra Blagić: Još jedno stratište pravoslavnih Srba …