‘Rekao sam Izraelcima da mogu mirno spavati što se Hasanbegovića i cijele Hrvatske tiče’

Nitko od prisutnih nije imao pojma da je Jasenovac postojao sve do 1951., kaže Sedlar

U Arab-Hebrew Theatre – u u Tel Avivu sinoć je održana svjetska premijera novog dokumentarca Jakova Sedlara „Jasenovac – istina“. Nakon ove projekcije film će biti prikazan u evropskim gradovima, SAD-u i u Hrvatskoj gdje će premijera biti 4. aprila u Zagrebu.

Prije projekcije u kinu koje je bio krcato uvod je dao prof. Mordecai Padwa, a nakon filma publika je s Jakovom Sedlarom razgovarala nešto više od pola sata. Bilo je raznih pitanja, ali najveći broj zanimao se za komunistički Jasenovac, jer o tome prije nisu znali praktički ništa.

O filmu i reakcijama razgovarali smo s režiserom Sedlarom.

Možete li nam ukratko ispričati reakcije večeras nakon pogledanog filma? Pretpostavljam da su publiku činili uglavnom Izraelci?

Publiku su isključivo činili Izraelci, što me posebno raduje, jer je ovo dokaz da je veliki interes i za našu povijest i uopšte za Hrvatsku u Izraelu. Na kraju filma bio je vrlo dug aplauz, nimalo namješten, nego iskren, jer su gledaoci shvatili koliko rada stoji iza ovoga filma. Naime, prof. Padwa je prije početka filma rekao kako iza svega stoji 12 godina ozbiljnoga istraživanja koje je donijelo mnogo novih dokumenata i saznanja o temi Jasenovca. Naravno, ovdje je najveći interes bio za govorenje o sudbini Jevreja, što je razumljivo, no cijeli film je publika pratila u velikoj tišini i interesu za temu.

Možete li nam ukratko ispričati reakcije večeras nakon pogledanog filma? Pretpostavljam da su publiku činili uglavnom Izraelci?

Sudeći po pitanjima, najviše ih je zanimala povijest jasenovačkoga logora nakon 1945. Naime, nitko od prisutnih nije imao pojma da je Jasenovac postojao sve do 1951., o čemu u filmu svjedoče dvojica slovenskih partizana. O toj činjenici kao i o sudbini Jevreja u Titovoj Jugoslaviji bilo je i najviše pitanja. Naime, publiku je iznenadila i činjenica da je tretman Jevreja u komunističkoj Jugoslaviji bio jako loš. Da su mnogi u lancima dovedeni u Rijeku i prije ukrcaja na brod „Radnik“ morali su se pismeno i „dobrovoljno“ odreći svega što su im konfiskovali komunisti. Tko to nije učinio, završio bi, umjesto u Izraelu, u logoru. To ih je iznenadilo, jer je u Izraelu dugo postojala propaganda kako je Tito bio uz Izrael, a istina je totalno obrnuta. Također, nevjerovatna im je bila i činjenica kako postoje ogromna odstupanja kada je u pitanju broj žrtava. To nikako nisu mogli razumjeti, ali nakon mojih dodatnih objašnjenja koja su se odnosila na stalnu velikosrpsku propagandu koja je i Stepinca svrstala među zločince, mislim da su gledaoci razumjeli o čemu se tu radi..

Kakve reakcije očekujete u Hrvatskoj?

Teško je reći kakve će reakcije biti u Hrvatskoj. Volio bih da se nakon gledanja filma razgovara o činjenicama, novim činjenicama koje film donosi. Biće mi žao ako se gledaoci unaprijed, prije gledanja, podijele u dva suprotstavljena  tabora. Mislim da je došlo vrijeme u kojemu će se suditi prema činjenicama, a ne prema ponavljanju starih neistina, da ne kažem laži. Ovaj film nisam radio da bih bilo koga optužio ili opravdao, radio sam ga iz želje da se približimo istini ma kako ona bolna bila. Jasenovac je od 1941., pa sve do njegova zatvaranja 1951., velika omča oko vrata našem narodu. Jedino nam istina može pomoći da se ta agonija ne produlji unedogled. Na nama je, kao narodu, da se odredimo prema istini, ma kako ona bolna bila. Bez bilo kakvoga revizionizma ili ponavljanja starih laži.

Jesu li Izraelci imali pitanja o novom hrvatskom ministru kulture Hasanbegoviću?

Jedno od pitanja bilo je vezano uz ministra Hasanbegovića. Pitanje je postavio jedan student. Odgovorio sam mu da osobno poznajem ministra i da on i svi drugi u Izraelu mogu mirno spavati što se njega i cijele Hrvatske tiče. Rekao sam mu neka ne nasjeda na buku onih kojima je jedino stalo do njihovih vlastitih materijalnih interesa, nikako do Hrvatske. Ministar je ozbiljan istoričar koji poštuje sve ono što Izrael jest, prijatelj je jevrejskog naroda, a u to će se uskoro moći i uvjeriti svi u Svetoj zemlji. Na ovaj odgovor dobio sam aplauz.

Što vi mislite o ovim raspravama u hrvatskom društvu o ustašama i partizanima? Kako bi vaš film mogao uticati na to?

Rasprave o ustašama i partizanima biće vrlo intenzivne sve do momenta kada će se ta pitanja riješiti argumentima, na normalan, civilizovan način, bez ponavljanja starih optužbi koje se temelje na poluistinama ili lažima. Mi ćemo stalno imati traume i stalno ćemo gubiti vrijeme na tu vrstu rasprava, jer se kao društvo nismo do kraja odredili šta je prava istina o ustašama, a šta o partizanima. Tuđmanova ideja o pomirenju bila je odlična, ali za dogovor morate imati konsenzus. Ne može se samo optuživati jedna strana, a čim se drugoj spomenu evidentno učinjeni zločini, odmah se govori o povijesnom revizionizmu i revanšizmu. Lično ni u jednom svom filmu nisam želio biti neko ko bi želio zatajiti bilo čiji zločin. Uvijek su me iritirali oni koji su, zbog vlastitih interesa, ponavljali stare laži. Sudeći po situaciji u Hrvatskoj, bojim se da će proći još dosta vremena da možemo argumentovano razgovarati.

Izvor: VEČERNJI LIST