Regionalni srbofobi i autošovinisti – Milovi saučesnici u zločinu

Grupa intelektualaca sa prostora bivše SFRJ nedavno je, veoma „hrabro“ i „građanski“, dala podršku režimu Mila Đukanovića u pokušaju otimanja svetinja u Crnoj Gori.

I, bez obzira što se sramni Zakon o slobodi vjeroispovijesti kosi sa svim pravnim normama i pozitivnom praksom, potpisnici tzv. „Apela 88“ zdušno su ga podržali, jer je – nesumnjivo štetan po Srbe. A, u njihovoj izvrnutoj stvarnosti, otvoreno ispoljavanje srbomržnje nedvosmisleno ih oktroiše u predstavnike „napredne“, „građanske“, „intelektualne“ elite, „savjesti“ naroda.

Izlišno je nabrajati sve potpisnike „Apela 88“, ocjenjivati njihov značaj i kontinuiranu podršku diskriminatorskim politikama šefa crnogorskog režima. 

Ipak, siurno da počasno mjesto među podržavaocima otimanja hramova od Crkve pripada – počasnom građaninu Podgorice, Stjepanu Mesiću. A, odmah za njim, tu je i Milov dragi gost  na Kongresu DPS-a, Nenad Čanak, kao i glumac Emir Hadžihafizbegović, poznat po skorašnjoj izjavi na RTCG da su Srbi „spremni da počine novi genocid“, kao i da se srpskoj političkoj aždaji mora „odsjeći glava“.

Svakako da nije moglo da prođe bez potpisa Andreja Nikolaidisa, niza albanskih „intelektualaca“…

A, galeriju srbofobnih likova najbolje su upotpunili – priznati drugosrbijanci-autošovinisti, omiljeni sagovornici režimskih medija.

Tako su podršku Đukanoviću u otimanju crkvene imovine pružili i Latinka Perović, Tamara Nikčević, Sonja Biserko, Čedomir Jovanović, Nataša Mićić, Slobodan Backović, Svetislav Basara i, vjerovali ili ne, predstavnik Saveza antifašista Srbije – Aleksandar Sekulović.

Danas se valjda privrženost tekovinama antifašizma najbolje ispoljava – otvorenom mržnjom i progonom naroda koji je, bar kada je riječ o ovim prostorima, dao nemjerljiv i najveći doprinos slomu Sila Osovine.

Izvor: In4S