PROBOJ ZA SPAS VIŠE OD MILION I PO SRBA

„Koridor“ je bio spas za srpski narod na ogromnom prostoru od Glamoča i Grahova na jugu, do Gradiške na sjeveru, Novog Grada na zapadu do Doboja na istoku, za Srbe u zapadnoj Slavoniji, Baniji, Lici, Kordunu i Kninskoj Krajini…

Pripadinici Prvog krajiškog korpusa pod vođstvom pukovnika Novice Simića ulaze u Modriču 1992. godine

Priredila: Marija BOGDANOVIĆ

Od operacije „Koridor života“, kojom je više od milion i po Srba od Doboja do Knina izbavljeno iz obruča muslimanskih i hrvatskih snaga, ovog ljeta navršavaju se 23 godine.

Vojska Republike Srpske je u ljeto 1992. godine probojem koridora izvojevala pobjedu nad snagama Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća odbrane i takozvane armije RBiH i tako prekinula višednevnu blokadu Krajine i Republike Srpske Krajine.

Svi putni pravci koji su spajali zapadne dijelove Srpske sa istočnim dijelom i Srbijom bili su presječeni početkom maja 1992.

Posljednja kopnena veza između zapadnog i istočnog dijela, pod kontrolom srpskih snaga, bila je saobraćajnica Banjaluka – Doboj – Tuzla – Bijeljina.

Ta veza presječena je 15. maja 1992. godine kada su pripadnici muslimanskih snaga u Tuzli napali kolonu tadašnje JNA koja se povlačila iz grada.

Probojem „Koridora“ cilj je bio da se zapadni dio Srpske kopnenom vezom kroz Posavinu spoji sa istočnim dijelom Srpske i sa Srbijom.

„Koridor“ je bio spas za srpski narod na ogromnom prostoru od Glamoča i Grahova na jugu, do Gradiške na sjeveru, Novog Grada na zapadu do Doboja na istoku, kao i za Srbe u zapadnoj Slavoniji, Baniji, Lici, Kordunu i Kninskoj Krajini.

Na tom prostoru živjelo je više od milion i po Srba, koji su ostali bez hrane, lijekova, nafte, oružja…

Kao „okidač“ za operaciju „Koridor“ smatra se smrt 12 beba u banjalučkom porodilištu usljed nedostatka kiseonika.

Komandant Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske general Momir Talić sredinom juna 1992. godine izdao je naređenje tadašnjem načelniku Štaba Prve oklopne brigade i komandantu Taktičke grupe jedan potpukovniku Novici Simiću da do 28. juna – Vidovdana probije koridor ka Srbiji, preko Trebave.

„Slušaj, Simiću, hoću koridor ka Srbiji preko Trebave. Najkraćim putem. Hoću koridor do Vidovdana, pa makar bio kozja staza. Neću da djeca umiru!“, glasilo je Talićevo naređenje.

Akcija „Koridor“ počela je 14. juna 1992. godine kada su pripadnici slavne Šesnaeste brigade, uz podršku tenkovske čete iz Doboja, krenuli u bitku na južnom dijelu derventskog ratišta.

Borbe su intenzivirane 24. juna kada je snažna artiljerijska priprema na širokom frontu navela neprijateljske formacije na pogrešan zaključak da je namjera zauzimanje Tuzle.

Sve što se poslije događalo izazvalo je pravu pometnju u muslimansko-hrvatskim formacijama, što je znatno olakšalo dejstva srpskim snagama na glavnom pravcu akcije proboja „Koridora“.

Maestralna taktika rezultirala je probojem „Koridora života“ dva dana prije zacrtanog roka.

U osvit zore 26. juna 1992. godine vojnici Prvog krajiškog i Istočnobosanskog korpusa Vojske Republike Srpske susreli su se u rejonu sela Kornica i Čardak, između Modriče i Šamca, spojivši zapadni i istočni dio Republike Srpske.

Nastavkom borbi srpske snage Modriču oslobađaju 28. juna, Derventu 7. jula i Odžak 13. jula. Konačni slom odbrane snaga Hrvatske vojske, HVO i takozvane armije RBiH uslijedio je 6. oktobra 1992. godine srpskim oslobađanjem Broda.

U proboju „Koridora života“ poginula su 273 vojnika Vojske Republike Srpske, 70 pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Srpske i 70 boraca Vojske Republike Srpske Krajine, a 1.129 je teže ili lakše ranjeno.

Nekadašnje starješine brigada koje su učestvovale u proboju koridora isticale su da je ova operacija bila najčistija akcija srpske vojske u proteklom ratu i odlučujuća bitka za stvaranje Republike Srpske.

Prema njihovim navodima, proboj „Koridora života“ izveden je uz ogroman polet koji je nosio vojnike, te želju da sve svoje potencijale, snage i umijeće iskoriste da bi se spriječio egzodus Srba.

Osim Talića, kao glavnog kreatora operacije „Koridor“, akciju su planirali načelnik Štaba Prvog krajiškog korpusa general Boško Kelečević, komandant specijalne jedinice MUP-a RSK general Borivoje Đukić, general Slavko Lisica i tadašnji načelnik Štaba Prve oklopne brigade general Novica Simić.

Srpske krajine su poslije proboja „Koridora života“ ponovo počele da dišu punim plućima. Iz Srbije su krenuli konvoji sa lijekovima, hranom, naftom…

Akcijom „Koridor“ rukovođeno je sa Duge Njive na Trebavi. Operacija je ocijenjena najhumanijom i najorganizovanijom bitkom u posljednjem otadžbinskom ratu.

Srpska vojska se tokom proboja „Koridora“ borila protiv pet motorizovanih i jedanaest lakih pješadijskih brigada. Motorizovane brigade činili su pripadnici regularne Vojske Hrvatske – Prva ZNG (Zbor narodne garde) iz Zagreba, Druga i 108. ZNG iz Slavonskog Broda, treća ZNG iz Osijeka i 153. ZNG iz Velike Gorice.

Od lakih pješadijskih brigada bile su angažovene 101. HVO iz Broda, 102. iz Odžaka, 103. iz Dervente, 104. iz Šamca – Domaljevaca, 105. iz Modriče, 107. iz Gradačca, 110. iz Usore, 111. iz Žepča, te brigade tzv. Armije RBiH – 207. iz Tešnja, 201. iz Maglaja i 109. iz Gračanice.

Izvor:

Vezane vijesti:

U NEDJELjU NA DUGOJ NjIVI SJEĆANjE NA AKCIJU „KORIDOR …

OPERACIJA KORIDOR – Bitka za put života, I deo – Jadovno 1941.

bez proboja koridora, možda ne bi bilo republike srpske