Poparić: Degradirali dokaze da bi okrivili Srbe

U Haškom tribunalu sistematski su pravljene loše, crno bijele kopije fotografija sa mjesta zločina u ratu u BiH, koje su, potpuno neupotrebljive za obaranje tvrdnji tužilaštva, dostavljane kao dokazni materijal odbranama srpskih optuženika, tvrdi vještak za balistiku Mile Poparić, koji je svjedočio u nekoliko procesa u Hagu.

Poparić za „Večernje novosti“ ističe da je većina fotografija bila zamrljana, pa čak i potpuno crna i beskorisna za analiziranje, a radilo se o smišljenom degradiranju dokaza, da bi braniocima otežali i onemogućili odbranu.

Za sve to vrijeme tužilaštvo je imalo originale u koloru na kojima se sve jasno vidjelo, ali, kako navodi Poparić, one nisu dostavljane odbrani, jer bi postali dokazi koji bi išli u korist optuženim Srbima.

Prema njegovim riječima, na osnovu takvih fotografija osuđeni su general Dragomir Milošević za smrt jedne djevojke u stanu na Dobrinji, kao i slučaj izrešetanog tramvaja u Sarajevu, za šta su osuđeni i prvi predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić i komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske general Ratko Mladić.

„General Dragomir Milošević je osuđen jer je 14. maja 1995. godine u svom stanu na Dobrinji u Sarajevu pogođena devojka. Odbrana tu tvrdnju nije mogla da ospori jer joj je tužilaštvo dalo iskopiranu fotografiju prozora kroz koji je prošao metak, a koja je bila potpuno crna“, navodi Poparić.

Da je bila originalna fotografija vidjelo bi se, kako navodi Poparić, da je na prozoru najlon umjesto stakla, kao i rupa od metka.

„Policija je na uviđaju sve izmerila, osim koordinata rupe. A da su to uradili videlo bi se da metak nije došao sa srpske strane. Bez originalne slike odbrana to nije mogla da dokaže“, kaže Poparić.

Prema njegovim riječima, slično je bilo i sa slučajem izrešetanog tramvaja u Sarajevu od 27. februara 1995. godine, kada je ranjeno nekoliko ljudi, a za taj zločin su osuđeni general Milošević, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Međutim, kako navodi Poparić, u drugom svjedočenju odbrani su, vjerovatno greškom, dostavljene jasne fotografije, na osnovu kojih je postalo jasno da je metak ispaljen iz zgrade pored pruge koju je držala takozvana Armija BiH.

Kako je Srbima suđeno u Hagu dokaz je i slučaj djevojčice od tri godine za koju nikada nije utvrđeno da je ranjena decembra 1992. godine ispred kuće u sarajevskom naselju Široko.

On ističe da su svi video-materijali odbrani dostavljeni u veoma lošoj rezoluciji, a posebno oni u vezi sa „Markalama 1 i 2“.

„Onda se na nekoj televiziji ti snimci pojave u perfektnoj rezoluciji, što znači da su je u Hagu namerno smanjivali da ti snimci budu nejasni. Ali kad i na lošoj rezoluciji vidite ono što se ne uklapa u njihovu tezu, onda vas optuže da ste pristrasni, jer to samo vi uočavate i tako tumačite, i mogu da vam zbog toga obore celo veštačenje“, navodi Poparić.

Navodi tužilaštva bili su da je pucano sa stijene Baba na Trebeviću sa udaljenosti od 900 metara, što je odbrana osporavala, tvrdeći da se kuća ne vidi sa te stijene.

„Prilikom obilaska stijene sudsko vijeće i tužilaštvo su se saglasili da se kuća ne vidi, međutim, budući da se njihov obilazak ne smatra dokazom na sudu presudili su da se kuća vidi i da je namerno gađana sa položaja Vojske Republike Srpske, kako je tvrdilo tužilaštvo“, kaže Poparić.cf

Izvor: SRNA