Pooštrena retorika uoči stogodišnjice Sjeničke konferencije: Bošnjaci traže otcjepljenje Sandžaka

„Mi kao mali narod, nacionalno svestan, politički zreo i dobro organizovan hoćemo da tražimo način kako da rešimo status Sandžaka i Bošnjaka“, izjavio je Sulejman Ugljanin, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog saveta iz Srbije.

Na svečanoj sjednici BNV, minulog vikenda, Ugljanin je komentarisao odluku Berlinskog kongresa, kojom je Sandžak ušao u sastav Srbije i Crne Gore i to nazvao dokumentom „u celofanu“.

„Danas se taj celofan otvara, jer hoćemo da vidimo ko smo i gde smo. Pitanje šta se tada desilo treba da otvore naučnici, a mi ćemo da podržimo sve ono što kaže nauka. Bošnjaci kao dio jedinstvenog korpusa sa Bošnjacima u BiH traže da budu jezičak na vagi u mirnom rješavanju jugoslovenske krize i evropskom putu Srbije“, rekao je Ugljanin i naglasio da očekuje i od Srbije i od Crne Gore „da pomognu Bošnjacima da dobiju svoja prava i tlo pod nogama.

„Bošnjaci su Crnoj Gori dali puni doprinos evropskim i euroatlatskim integracijama i ponosni smo na to što se ona odvojila od Miloševećeve terorističke mašinerije, koja je prijetila da uništi cijeli Balkan. Zato sa pravom očekujemo da Crna Gora sada i nama pomogne„, dodao je on.

Stogodišnjica od održavanja Sjeničke konferencije

Retorika BNV se zaoštrila uoči proslave stogodišnjice od održavanja Sjeničke konferencije. Još prije dvije godine Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) je na svečanoj sjednici u Sjenici donijelo odluku da ove godine obilježi ovaj događaj.

Pripreme su ušle u završnicu. U čast tog događaja osnovana je i održana likovna kolonija „Sjenica 2017“, završeni su konkursi i proglašeni pobjednici za najbolje grafičko rješenje plakata i najbolju pjesmu, minulog vikenda održana je svečana sjednica BNV i okrugli sto posvećen Sjeničkoj konferenciji, a završnica je planirana za oktobar kada će biti održan naučni skup posvećen tom konferenciji na kojoj je donijeta Sjenička deklaracija.

Priča je počela 13. i 14. augusta 1917. u Sjenici. Tada su 12 gradonačelnika i predsjednika sandžačkih opština (uglavnom age i begovi) usvojili deklaraciju kojom se od Austrougarske traži da se Sandžak otcijepi od Srbije i Crne Gore i pripoji BiH. U tom dokumentu piše da je „priključenje Bosni i Hercegovini naša nepoklebljiva želja, istovremeno jedino razumno rješenje koje treba sprovesti do kraja“. Učesnici konferencije su zahtijevali izdvajanje Sandžaka iz Srbije i Crne Gore jer je „sasvim neprirodno otcijepiti Sandžak od Bosne, okupirati ga i podijeliti između Srbije i Crne Gore“. Za ovaj zahtjev, u dokumentu, predviđena je i alternativa „u slučaju da našim zahtjevima na koje mi imamo pravo, a nama iz nekih nepoznatih razloga ne može biti udovoljeno, mi tražimo samoupravljanje Sandžakom“.

Austrougarska nije mogla da udovolji ovom zahtjevu, jer je bila poražena strana u Prvom svjetskom ratu. Poslije završetka rata i oslobođenja Srbije, većina učesnika Sjeničke konferencije je zbog „veleizdaje“ i „antidržavnog djelovanja“ sa ciljem otcjepljenja, osuđena na višegodišnje robije. Pomilovanje je stiglo 1921. od strane kralja Aleksandra Karađorđevića.

Početak obilježavanja stogodišnjice Sjeničke deklaracije, počinje da se tumači kao novo Ugljaninovo zagovaranje autonomije ove oblasti. Podsjetimo da su juče iz Srpskog pokreta „Dveri“ upozorili na to da Ugljanina treba lišiti slobode jer „otvoreno radi na razbijanju države“.

Prilikom svih dosadašnjih zahtjeva za autonomiju i specijalni status Sandžaka BNV i njen predsjednik Sulejman Ugljanin pozivali su se na taj dokument. Kada je prije dvije godine donijeta odluka da se ova godina proglasi za godinu obilježavanja stogodišnjice Sjeničke konferencije, Ugljanin je rekao da se te godine „srelo 12 gradonačelnika Bošnjaka da razmotri, ono što i mi danas radimo, a to je težnja da obezbijedimo dugotrajni mir i razvoj Sandžaka za sve građane koji u njemu žive, kao i da sprovedemo važnu reformu političkog sistema u Srbiji“, ali smatra da je to tada bio „civilizacijski čin legitimno izabranih predstavnika građana Sandžaka“, podsjeća Antena M.

U BNV kažu da organizovanje svih aktivnosti ima cilj „očuvanje sjećanja sandžačkih Bošnjaka na tu konferenciju i podizanje svijesti o njenom značaju za ostvarivanje prava Bošnjaka“. Ideju da Sandžak bude samostalna regija, izdvojena iz sastava Srbije i Crne Gore (sada „moderna prekogranična regija po evropskim standardima“), povlači se od početka Ugljaninovog političkog djelovanja (referendum u oktobru 1991. o autonomiji Sandžaka sa pravom priključenja nekoj od republika SFRJ, ali i uvođenje 20. novembra kao Dana Sandžaka – održavanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka 1943. u Pljevljima). Kada je u pitanju ovaj događaj, Ugljanin i njegovi saradnici obavezno tada podsjećaju da su sva antifašistička vijeća poslije rada dobijala svoje države, jedino je ZAVNOS ostao bez toga i Bošnjaci uskraćeni za svoju državu.

Za svih ovih dvadeset sedam godina političkog djelovanja Ugljanin ulaže napore da dokaže da postoje „neraskidive veze“ ovog dijela Srbije i BiH, pozivajući se i na dokument od prije jednog vijeka. To je potvrdio i u pismu srbijanskom ministru prosvjete sa zahtjevom da Vijeće ministara BiH bude garant kvalitetnog obrazovanja na bosanskom jeziku u Srbiji.

Izvor: IN4S

Vezane vijesti:

„Sjenička deklaracija “ – vek posle | Jadovno 1941.

Tri nova zahteva — da Sandžak bude više Bosna nego Srbija …

Tri nova zahteva — da Sandžak bude više Bosna nego Srbija