Pokušaj brisanja identiteta prekodrinskih Srba

Proglašavanje ćirilice hrvatskom baštinom dio je nastojanja da se potpuno izbriše kulturni identitet prekodrinskih Srba sve tri vjere – pravoslavnih Srba, Srba katolika i Srba islamske vjere, rekao je Srni istoričar Nikola Žutić iz Instituta za savremenu istoriju u Beogradu.

„Zato se podvodi ta, tobož zapadna ćirilica, kao kulturno blago Hrvata, a vjerovatno će i Bošnjaci da prisvoje takve teze ove, u potpunosti, pseudonauke“, rekao je Žutić povodom naučnog skupa „Hrvatska ćirilična baština“, koji je organizovan u Hrvatskoj akademiji nauka i umjetnosti.

Žutić je istakao da taj naučni skup predstavlja falsifikatorska nastojanja koja su poznata u Hrvatskoj da se u potpunosti izbriše kulturni identitet prekodrinskih Srba sve tri vjere.

On je ukazao da najnovije proglašenje ćirilice hrvatskom kulturnom baštinom u potpunosti odudara od ranije hrvatske „falsifikatorske jezikoslovne tradicije“.

Žutić je podsjetio da su se sljedbenici Ante Starčevića, Josipa Franka i Ante Pavelića grozili od „primitivnog srpskog bizantskog pisma“ i govorili da su oni uzoriti latini i da pišu uzoritim latinskim pismom.

„Sa druge strane, katolički Srbi Dubrovački su pisali ćirilicom, jer u to vrijeme u Dubrovniku nisu postojali Hrvati nego su postojali samo Srbi rimokatoličke vjere“, rekao je Žutić.

On je naveo da su Hrvati već prisvojili prvobitni ćirilski oblik pisma – glagoljicu, koja je bila pismo istarskih i primorskih Srba – čakavaca.

„Odatle činjenica da su po austrijskom popisu iz 1850. godine Srbi dominirali u Istri, Kvarnerskim ostrvima i tačno se zna da ih je bilo 134.555, dok se u tom popisu Hrvati uopšte ne pominju i vodili su se pod kategorijom Srba rimokatoličke vjere“, rekao je Žutić.

On je naveo da su ćirilicom pisali i „Srbi katolici – franjevci u Bosni“, dodavši da bi i Bošnjaci mogli da prisvoje pseudonaučne teze o ćirilici.

„U BiH takvi tobož naučnici ćirilicu zovu bosančicom da bi se na taj način promovisala bošnjačka nacija i preko osobenog jezika i tobož osobenog ćirilskog pisma koje je u suštini srpsko“, zaključio je Žutić.

U Hrvatskoj akademiji nauka i umjetnosti /HAZU/ organizovan je međunarodni naučni skup „Hrvatska ćirilična baština“ povodom 500 godina štampanja knige „Dubrovački ćirilski molitvenik“, na kojem su izlaganja imali stručnjaci iz Hrvatske i BiH.

Predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić naveo je u pozdravnom govoru da je hrvatska ćirilična baština „svjesno ili podsvjesno bila potiskivana“, dok je akademik Stjepan Damjanović ukazao da je od 11. do 18. vijeka na velikim dijelovima hrvatske teritorije stanovništvo svoje kulturne potrebe izražavalo i ćirilicom.

„Već na srednjovjekovnim kamenim spomenicima i to na krajnjem hrvatskom sjeverozapadu nije rijedak slučaj da se miješaju glagoljica i ćirilica“, rekao je Damjanović i dodao da poslije takvih slijede i epigrafi na kojima se nalaze samo ćirilična slova.

Akademik Anica Nazor je ukazala da se u predgovoru „Molitvenika“ u izdanju Srpske kraljevske akademije iz 1938. godine ova knjiga svrstava u srpsku tradiciju, ali da se, ipak, ističe da je „Molitvenik“ napisan zapadnom ćirilicom, koju su redovno upotrebljavali katolici i muslimani.