Matija Bećković – SRBIJO PAMTI

Da me moji dušebrižnici nisu zaboravili, dali su mi do znanja tako što

Čim sam napunio godine penzijskog staža, gdje su uračunali i godinu i pol

Koncem novembra upućen sam u posjet poljskoj armiji. Posjet je trajao mjesec dana.

Mene je mama kroz suze izgrdila što poslije specijalizacije nisam otišao u Beograd.

Prvo mjesto službovanja bio mi je ustaški Gospić. To je više pogodilo moju

Jednog takvog vikenda saznao sam da je pred parkom o banderu obješen Lujo

Prošlo je jedno lijepo ljeto u miru i slobodi. Bilo je puno sitnih

Oba prozora na kuhinji su otvorena. Čuje se nekakav razgovor. Mama nešto radi

Gledamo iz vlaka okolinu – kuće, dvorišta, njive… Istini za volju, ne poznamo

Sad imamo slobodan izlaz u grad. Preporučiše nam da ne čekamo mrak. Tramvaji

Put do Apatina brzo je prošao. Nekima je to bila prva vožnja vlakom

Idemo prema haustoru. Nekako se šutke okrećemo i na nekakav poseban način opraštamo