Planirali ubiti 12 hiljada SS vojnika: Zašto je propala jevrejska osveta nad nacistima?

Ni jevrejski osvetnik Josip Hamatz ni američki vojni izvještaj ne mogu objasniti zašto nürnberška operacija trovanja nije prouzročila smrt SS vojnika i časnika

Sedamdeset godina od najjačeg pokušaja Jevreja koji su preživjeli holokaust da se osvete nacistima, njihov vođa žali za samo jednom stvari – njegove osvetničke operacije nisu zapravo ubile ni jednog nacista, piše Guardian.

Josip Harmatz jedan je od nekoliko preživjelih jevrejskih „osvetnika“ koji su proveli operaciju masovnog trovanja bivših vojnika SS-a u američkom zarobljeničkom logoru 1946. godine. U toj je operaciji otrovano oko 2200 Nijemaca, ali službeno nije potvrđena nijedna smrt. Nedavno otkriveni američki vojni izvještaj koji je završio u rukama Associated Pressa otkrio je da su se Jevreji – osvetnici koristili golemim količinama arsena koje su mogle ubiti na desetke hiljada ljudi.

Međutim, ipak je takva poruka osvete odjeknula diljem svijeta, a pogotovo za vrijeme stvaranja nove države Izraela 1948. godine. „Nismo se htjeli vratiti u Palestinu, a da ništa nismo učinili“, rekao je Harmatz u svom stanu u sjevernom dijelu Tel Aviva. Izgubio je većinu svoje porodice i rodbine u holokaustu.

Unatoč velikoj želji za osvetom nakon Drugoga svjetskog rata, većina preživjelih nije imala snage ni volje ozbiljno se posvetiti nekakvom načinu osvete. Grupa od pedesetak ljudi, mladića i djevojaka – boraca iz pokreta otpora, nije mogla sjediti prekriženih ruku te pustiti da kriminalne radnje prođu nekažnjeno.

„Zadatak je bio jednostavan – ubiti Nijemce“, rekao je Harmatz.

Koliko Nijemaca?

„Koliko ih god možemo ubiti, što više“, brzo je odgovorio.

Prvu ideju koju je opisao Harmatz smislio je borac pokreta otpora i pjesnik Abba Kovner – trovanje vodovodne mreže grada Nürnberga.

Međutim, ipak je postojao zdrav razum te su neki osvetnici smatrali da će umrijeti previše nevinih Nijemaca te će se tako uništiti sva potpora svijeta za državu Izrael. Kada je Kovner zaplovio prema Europi s otrovom, privukao je pozornost britanskih nadležnih službi te je morao baciti otrov u more.

Ubrzo se počelo razmišljati o planu B, ograničenoj operaciji koja je ciljala na najgore nacističke izvršitelje tokom Drugoga svjetskog rata. Članovi navedene grupe u tajnosti su počeli raditi u pekari koja je snadbjevala zarobljenički logor Stalag 13 u Lsngwasseru blizu Nürnberga. Dana 13. aprila 1946. godine, koristeći se otrovom Kovnerovih suradnika, tri su člana grupe dva sata premazivala hljeb arsenom. Cilj je bio ubiti 12.000 SS vojnika, a Harmatz je vodio operaciju izvan pekare.

„Ova se grozna tragedija trebala zaboraviti, a ako ne kaznite kriminalce za počinjena djela, kriminal će se i dalje širiti“, objasnila je Dina Porat, glavna istoričarka u izraelskom memorijalnom centru Yad Vashem koji će objaviti knjigu o „osvetnicima“.

Vlasti u Nürnbergu zbog njemačkih zakona poslije su istražile slučaj oko Harmatza i Leipke Distal, koji su u tajnosti radili u pekari mjesecima. Detalje su objavili u dokumentarnom filmu 1999. godine. Istraga je zaključena, a iako je postojao motiv pokušaja ubistva, tužba nikada nije podnesena zbog „izvanrednih prilika“.

Prema nekada tajnom dokumentu američke protuobavještajne službe, količina arsena koja je upotrijebljena trebala je prouzrokovati velik broj mrtvih. U memorandumu iz 1947. godine, koji je označen kao „povjerljiv“, istražitelji su napisali da su u pekari pronađene tri boce s vrućom vodom te torba u kojoj su se nalazile još četiri boce. Tokom analize sadržaja otkriveno je da je u bocama bila količina arsena pomiješanog s ljepilom i vodom dovoljna za smrt oko 60 000 ljudi.

U drugom povjerljivom dokumentu, kemičar koji je pozvan da pomogne u istrazi napisao je da je pronađeno 10 kilograma čistog arsena. Laboratorijski istražitelji izjavili su da je arsen pronađen na dnu, vrhu te na bočnim stranama kruha, a doktori iz logora izjavili su da su SS-ovci pokazali simptome kao da imaju koleru, uz povraćanje, proljev i osip. U izvještaju je napisano da je najveća količina arsena bila 0.2 grama, a to je smrtonosna količina za čovjeka – 0.1 do 0.3 grama.

Ni danas, 2016. godine, nije jasno zašto otrov nije ubio naciste. U službenoj teoriji stoji da su zbog žurbe osvetnika slojevi hljeba bili premazani pretanko, a u drugim teorijama stoji da su nacisti odmah osjetili da nešto ne valja s hljebom te ga nitko nije htio jesti.

Nakon napada, Harmatz, Distal i ostali su morali hitno pobjeći. Na granici s Čehoslovačkom susreli su se s Yehudom Maimonom, preživjelim logorašem iz Auschwitza koji je izgubio roditelje u logoru. On ih je prokrijumčario na sigurno te su uskoro završili u Palestini.

Iz staračkog doma izvan Tel Aviva, 92-godišnji Maimon gleda sa zadovoljstvom na svoj zadatak osvete.

„Bilo je jako važno stvoriti ovakvu grupu. Ako sam zbog nečega ponosan, to je zasigurno to što sam bio član grupe“, rekao je. „Ne bih si mogao oprostiti da sam se nakon rata samo vratio svojoj svakodnevnoj rutini bez razmišljanja o tome da uzvratim Nijemcima za sve zlo što su učinili. Bilo bi grozno da se tim životinjama nije odgovorilo“, izjavio je Maimon.

Izvor: Večernji.hr

Vezane vijesti:

Milovan Balaban: Za Vatikan nisu isto Aušvic i Jasenovac …

Papa obišao Aušvic, razgovarao sa preživjelima | Jadovno …

Nevjerovatna priča o čovjeku koji je dobrovoljno ušao u Aušvic …

Poljska: Zatvor za nazivanje Aušvica „poljskim“ logorom smrti …