fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Pet horora Aušvica o kojima se malo zna

Aušvic je danas sinonim za holokaust, odnosno glavni simbol zlodela nacističkog režima tokom Drugog svetskog rata. Kamp „istrebljenja“ se danas nalazi pod zaštitom UNESCO-a kao spomenik svetske baštine, a muzej na lokaciji godišnje poseti oko 1,5 miliona ljudi.

Deca logoraši u Aušvicu u januaru 1945. (Foto Beta-AP)
Deca logoraši u Aušvicu u januaru 1945.
(Foto Beta-AP)

Ovo je pet manje poznatih činjenica o logoru smrti:

1. Aušvic se zapravo sastojao od 3 glavna logora

Glavni je logor bio Aušvic I, koji se sastojao od 16 starih drvenih baraka, nakon što je šef SS-a Hajnrih Himler odobrio da to mesto postane koncentracioni logor. Izvorno je bilo planirano da Aušvic bude mesto za političke zatvorenike. Tokom vremena rada logora, Aušvic je bio administrativni centar celog kompleksa od tri kampa i zloglasnog smrtonosnog Bloka 11.

Izgradnja drugog logora Aušvic II-Birkenau, počela je 1941. kako bi se rešilo pitanje preopterećenosti glavnog logora ljudima. U njemu je trebalo da bude smešteno 50 hiljada ratnih zarobljenika kako bi prisilno radili, ali plan je promenjen, te se brojka učetvorostručila na čak 200 hiljada zatvorenika. U oktobru 1941. stigli su prvi zatvorenici – 10 hiljda sovjetskih ratnih zarobljenika. U vreme kada su prebačeni u Birkenau u martu 1942. samo 945 njih bili su još uvek živi.

 Nacistički oficiri u Aušvicu, načelu sa Hesom, Mengeleom, Kramerom, Heslerom i Baerom
Nacistički oficiri u Aušvicu, načelu sa Hesom, Mengeleom,
Kramerom, Heslerom i Baerom

Birkenau je postao logor istrebljenja, izgrađene su dve gasne komore, koje su korišćene za masovno ubijanje sve do rane 1943, kada su nacisti odlučili da povećaju kapacitet gasnih krematorijuma Birkenau krematorium II ili „bele kuće“ ugradnjom vrata koja ne propuštaju gas, ventilacionih otvora za ciklon B i druge opreme za ventilaciju. Do juna 1943. u Birkenauu su postojala četiri funkcionalna krematorijuma.

Treći logor, Monovic, izgrađen je kao kuća za radnike iz obližnjeg hemijskog postrojenja „IG Farben“, koje je proizvodilo tip sintetičkog buna-kaučuka. Nalazio se 7 kilometara dalje od Aušvica i u njemu su radnici na početku živeli i peške odlazili na posao, ali zaključeno je da to nije isplativo. Bio je to prvi koncentracioni logor koji je finansiran i izgrađen od strane privatne industrije.

Foto: youtube
Foto: youtube

2. Pobuna 1944. završila je uništenjem jednog gasnog krematorijuma

Jedinice Specijalne komande (Sonderkommando) u logoru bili su zarobljenici odabrani za obavljanje masovnih pogubljenja drugih zatvorenika. Oni su radili u gasnim komorama, a životni vek pripadnika tih jedinica je bio poprilično kratak, budući da su bili svedoci ubistava.

Prvi zadatak novog zaposlenog bio je da se „reši“ prethodnog, a drugi je često bio taj da dokrajči članove vlastite porodice. Sedmog oktobra 1944., zatvorenici zaduženi za ovaj posao načuli su da će biti transportovani u drugi logor, gde će verovatno dočekati i svoj kraj. Jedinica Specijalne komande se pobunila, te su pohrlili i napali SS stražare kamenjem, sekirama i improvizovanim ručnim bombama. SS-ovci su postavili mitraljez za napad na njih, ali su neki ipak uspeli da pobegnu. Rezultat obračuna bila su tri mrtva čuvara SS-a, od kojih je jedan spaljen živ u pećima krematorijuma, kao i ubistvo 250 pripadnika Specijalne komande i uništeni Krematorijum IV.

3. Bilo je stotinak pokušaja bekstva:čak 150 zatvorenika uspelo je da pobegne iz logora

Kazna za pokušaj bekstva bila je smrt izgladnjivanjem, a porodice onih koji su uspeli da pobegnu bile bi javno izvedene i mučene pred drugima. Kad bi neko pobegao, SS-ovci bi i nasumice odabrali desetoro ljudi iz njihovog bloka, streljali ih ili izgladnjivali do smrti, ali to nije sprečilo više od 800 pokušaja bekstva iz kampova Aušvica.

Foto: Reuters
Foto: Reuters

Poznato je bekstvo poljskih zatvorenika, koji su provalili u skladište, maskirali se u SS čuvare, tako da su ukrali uniforme i oružje, kao i automobil. Njime su, bez zaustavljanja, mirno izašli na glavnu kapiju 20. juna 1942. Dve godine kasnije, jedan par je takođe pokušao da pobegne u ukradenim uniformama, ali su uhvaćeni i mučeni, a zatim pogubljeni. Nekoliko meseci posle njih, muž i žena su pomoću lažnog pasoša uspeli da pobegnu iz logora.

4. Dva zatvorenika Aušvica su kanonizovana

Maksimilijan Kolbe je bio poljski monah koji je u Aušvic došao 28. maja 1941. Tamo je nastavio da radi kao sveštenik, a često su ga mučili i premlaćivali. Nakon što su u julu 1941. trojica zatvorenika uspešno pobegla, SS-ovci su došli po 10 zatvorenika da bi ih izgladnjivala u podzemnom bunkeru bloka 11.

Jedan od izabranih je počeo da viče: „Moja supruga, moja deca!“ i na njegove očajničke povike se javio Kolbe, nudeći se da zauzme njegovo mesto. Svedoci kažu da je osuđene na smrt dve nedelje vodio kroz molitvu, klečeći na kolenima. Posle dve nedelje gladi i dehidracije, Kolbe je još uvek bio živ, a čuvari kojima je trebalo mesto ubili su ga smrtonosnom injekcijom. Papa Jovan Pavle II proglasio ga je svecem 1982. godine.

Edit Štajn je bila Jevrejka i filozof koja je 1922. prešla u katolicizam i posvetila se molitvi postavši karmelićanska monahinja. Ona i njena sestra su 1938. poslate u manastir u Holandiji, jer su sveštenici smatrali da, kao Jevrejke, nisu sigurne. Ipak, uhvaćene su drugo avgusta 1942. i poslate u koncentracioni logor. Jedan od holandskih čuvara, fasciniran njihovom smirenošću i verom, ponudio im je plan i pomoć u bekstvu, ali Edit ga je odbila, rekavši:

– Preuzećemo sudbinu svoje braće i sestar.

Na kraju su pogubljene u gasnoj komori, a Edit je 1998. proglašena sveticom i mučenicom Katoličke crkve.

5. Postojalo je još 50 podkampova

Pored tri ranije spomenuta glavna kampa, postojala su još 44 podkampa na stočnim farmama, u industrijskim fabrikama i mestima s drugom funkcijom. Najmanji među njima je bio Katovic, koji je imao samo deset zatvorenika, a najveći je bio Neudaks (3.500). Najčešće su to bili logori u blizini radnog mesta zarobljenika, a većina njih je „trajala“ samo nekoliko meseci, onoliko, koliko su zatvorenici bili potrebni.

Autor: M. A.

Izvor: BLIC

Vezane vijesti:

Nevjerovatna priča o čovjeku koji je dobrovoljno ušao u Aušvic …

Mučenici spaseni iz pakla | Jadovno 1941.

Čak 21 posto mladih Nijemaca nikada nije čulo za …

Poljska: Zatvor za nazivanje Aušvica „poljskim“ logorom smrti …

Muzej logora Aušvic – Birkenau obišlo više od dva miliona …

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: