Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
U crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Kravici kod Bratunca danas je služen parastos za 158 srpskih civila i vojnika iz ovog mjesta i okolnih sela poginulih u posljednjem ratu, od kojih su 49 ubile muslimanske snage iz Srebrenice i bratunačkih sela na Božić, 7. januara 1993. godine.
Prislužene su svijeće za pokoj duša nastradalih, a prisutne delegacije položile su cvijeće kod centralnog spomenika u Kravici podignutog za 3.267 Srba iz regije Birač koji su poginuli u odbrambeno-otadžbinskom ratu.
Cvijeće su položili izaslanik predsjednika Republike Srpske Miladin Dragićević, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Milenko Savanović, delegacije Boračke i Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske, Saveza logoraša regije Birač, te opština i boračkih i organizacija nestalih Srebrenice, Bratunca, Milića i grada Zvornika.
Savanović je istakao da je srpski narod Kravice i ovog kraja podnio velike žrtve za slobodu i da o zločinima koji su ovdje počinjeni nad civilima treba govoriti i podsjećati pokoljenja koja dolaze da im se to ne bi ponovilo.
On je poručio da je žalosno i sramno što ni nakon 25 godina niko nije odgovarao za zločin u Kravici i za ostale počinjene nad Srbima u Podrinju, kao i da se neće odustati od borbe za pravdu i istinu.
Savanović je rekao da od početka Prvog svjetskog rata postoji zavjera nekih sila protiv srpskog naroda koje su genocidom u tri rata u 20. vijeku htjele da unište srpski narod sa lijeve obale Drine i da na njoj uspostave granicu Srbije i tih sila.
On je napomenuo da je srpski narod toga postao svjestan nakon dva svjetska rata i te namjere osujetio u posljednjem ratu uz ogromne žrtve, stvorivši Republike Srpsku.
Dragićević je ocijenio da je žalosno što za zločin na veliki pravoslavni praznik Božić u Kravici niko nije odgovarao i da o tome zločinu treba govoriti i podsjećati da se ne zaboravi.
Predsjednik Boračke organizacije Bratunca Nebojša Lukić rekao je da je služen parastos i odata pošta nastradalim Srbima koje su ubile komšije Bošnjaci kod njihovih kuća samo zato što su Srbi.
„Stravičan zločin počinili su na Božić i time pokazali kakav je njihov odnos prema onima koji slave praznike drugačije od njihovih“, ocijenio je Lukić.
On je istakao da je ogorčen zbog licemjernosti Tužilaštva i Suda BiH koji ignorišu srpske žrtve i zbog činjenice da ni za jedan od brojnih zločina nad Srbima u srednjem Podrinju još niko nije odgovarao.
Krstina Nikolić, koja je izgubila supruga Milovana u Kravici prije 25 godina, prisjeća se napada na ovo selo i pucnjavu sa svih strana.
„Pokušali smo bježati kroz smetove prema Drini i kada su muslimanski vojnici primijetili grupe civila da bježe, čule su se naredbe da obustave pucnjavu i štede municiju, da nas hvataju žive i kolju“, ispričala je ona.
Nikolićeva ističe da su izgubili povjerenje u rad pravosuđa BiH i da očekuju presude za zločine nad njihovim članovima porodica, od kojih je većina ubijena u svojim domovima i bili su civili.
„Dosta je igre sa našim strpljenjem. Takvo pravosuđe nam ne treba i treba ga ukinuti, a zločince će stići Božija kazna“, smatra Nikolićeva.
Ratni vojni invalid iz Kravice Radenko Milanović ističe da niko nije odgovarao za zločine nad Srbima u naseljima Bjelovac, Kravica, Skelani.
„I ne nadamo se da će Sud BiH osuditi počinioce zločina, ali ko je god drugom zlo radio, stiže ga na kraju Božija kazna i niko neće ostati neosuđen“, poručio je Milanović.
Nastavljajući etničko čišćenje i uništavanje svega što je srpsko, započeto u aprilu 1992. godine, muslimanske snage iz Srebrenice, uz pomoć jedinica sa bratunačkog, vlaseničkog i zvorničkog područja, upale su na pravoslavni Božić 1993. godine u Kravicu, gdje su ubile 49, ranile 80 srpskih civila i vojnika, a sedam ih je nestalo, od kojih pet nije pronađeno ni nakon 25 godina /među njima su i dvije žene/.
Tog dana u Kravici i okolnim selima opljačkano je i zapaljeno 688 srpskih kuća, oko 2.000 pomoćnih i 27 društvenih objekata. Oko 1.000 stanovnika ostalo je bez domova u jednom danu i kroz smetove se probilo prema Drini, izbjegavši sigurnu smrt.
Mnogi su nosili djecu u rukama, a bez jednog ili oba roditelja ostalo je 101 dijete.
Od početka rata, pa sve do polovine 1995. godine muslimanske snage iz Srebrenice stalno su upadale u srpska sela oko ovog mjesta, Bratunca, Milića, Skelana i Zvornika, ubijajući sve što stignu, pljačkajući i paleći srpsku imovinu. Zarobljene su mučili, masakrirali, odsijecali im glave i pokazivali u Srebrenici. Zabilježen je i slučaj da su Nenada Rankića pekli na ražnju.
Ta praksa nije prekinuta ni nakon proglašavanja Srebrenice zaštićenom zonom Ujedinjenih nacija kada je trebala biti, ali nije demilitarizovana.
Od pedesetak Srba koji su početkom rata ostali u Srebrenici, preživjela je samo jedna starica, dok je druga starica Ivanka Mirković u julu 1995. godine nađena zaklana na kućnom pragu. Većina nestalih još nije pronađena i ekshumirana.
Jedinice Nasera Orića protjerale su i poubijale srpsko stanovništvo iz Srebrenice i obližnjih sela Dugo Polje, Pećišta, Kovačice, Gostilj, Gniona, Osredak, Viogor, Studenac i još nekih odmah na početku rata.
Onda su počeli upadi u nešto udaljenija srebrenička i bratunačka sela Ratkovići, Brežani, Magašići, Zagoni, Zalazje, Sase, Biljača, Fakovići, Bjelovac, Sikirić, Podravanje pa sve do upada i masakra u Kravici 7. januara 1993. godine i Skelanima 16. januara iste godine kada je u ta dva mjesta ubijeno 114 Srba od kojih je više od polovine bilo civila.
I nakon proglašavanja Srebrenice zaštićenom zonom UN upadi iz te enklave u srpska sela su nastavljeni tako da su, izuzimajući tri sela uz Drinu, uništena sva srpska sela na području srebreničke i veliki broj sela u bratunačkoj i nekoliko u milićkoj opštini /više od 100 sela/, a jedinice Nasera Orića ubile su 3.000 Srba od kojih veliki broj civila.
Napadi i masakri najčešće su izvođeni na velike pravoslavne praznike, kao što su Božić, Petrovdan, Đurđevdan i drugi.
Za 25 godina nakon rata niko nije odgovarao ni za jedan zločin počinjen nad srpskim stanovništvom u srednjem Podrinju, pa ni za ovaj počinjen na Božić u Kravici.
Porodice poginulih i srpski narod je ogorčen zbog nepravde koju provodi pravosuđe BiH, ignorišući srpska stradanja.
Ni optužnicom po kojoj je nedavno suđeno Naseru Oriću pred Sudom BiH nije bio obuhvaćen zločin u Kravici, kao ni ostali počinjeni nad Srbima u srednjem Podrinju.
On je bio apsolutni gospodar života i smrti u Srebrenici i okolini, što u svojoj knjizi „Planirani haos“ navodi predratni predsjednik Izvršnog odbora opštine Srebrenica i tadašnji funkcioner SDA Ibran Mustafić.
Izvor: SRNA
Vezane vijesti:
Za krvavi Božić ’93 niko nije kažnjen! | Jadovno 1941.
