Početna » Najnovije vijesti » Parastos stradalim Srbima iz Velikog Palančišta u Drugom svjetskom ratu

Objavljeno: 24 oktobar, 2015

Objavljeno u: Ostala stratišta, Stratišta NDH

Podijelite vijest:

Parastos stradalim Srbima iz Velikog Palančišta u Drugom svjetskom ratu

Piše: Jadovno 1941.

Potomci i poštovaoci srpskih žrtava Velikog Palančišta ispred crkve Uspenja Presvete Bogorodice oktobra 2012. godine

Udruženje potomaka i poštovalaca civilnih žrtava rata 1941-1945 iz Velikog Palančišta ” i Crkvena opština Palančište pozivaju Vas na

Parastos će služiti jerej Vladislav Vučanović, paroh palančiški u Hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Malom Palančištu, u nedjelju 25. oktobra 2015. godine sa početkom u 09.00 časova.

Pridružite nam se u molitvenom sjećanju na nevino postradale Srbe mještane Velikog Palančišta.

U nedelju poslije Srđevdana (20.oktobar) stanovnici sela Malo i Veliko Palančište i Božići, ostavljaju svoje poslove i dolaze u crkvu da se molitveno sjete svojih srodnika postradalih u Drugom svjetskom ratu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, pod vlašću NDH, ubijeno je 464 civila Velikog Palančišta. Najveći broj ovih žrtava velikohrvatske ideje ubijeno je 20 – 22 oktobra 1942.

Dok sveštenik u hramu redom pominje imena civilnih žrtava narod u mislima stvara sliku o nekadašnjim domaćinima, njihovim ženama i djeci…Sa njima su u zemlju tada otišle i vrijedne ruke, znanje i umijeće, brojni znani i neznani talenti. Ostala su sačuvana samo njihova imena, koja je popisala poslijeratna komisija za utvrđivanje žrtava rata a kasnije precizno dopunio Marinko Vučičević i njegovi saradnici.

I danas nam ta imena pokazuju koliki je udarac nanesen Srpskom narodu ovog kraja. Ipak narod nije propao, već su tada pred Bogom i pred ljudima zauvijek propali oni koji su to nedjelo počinili. Sabranje naroda na Dan sjećanja nam punom snagom svjedoči nedužnost žrtava, a u isto vrijeme nedvosmisleno pokazuje da jednom počinjeno zlo je bilo, jeste i biće ništa drugo nego zlo. To ne može promijeniti ni vrijeme koje prolazi, ni lažne parole koje su u prošlosti smišljane, ni suludi pokušaji bezumnika da „pronađu objašnjenja“ za počinjena zvjerstva.

Udruženje potomaka i poštovalaca civilnih žrtava rata 1941-1945 iz Velikog Palančišta je iniciralo obilježavanje mjesta stradanja drvenim krsnim oznakama. Brojni mještani sela su se odazvali i ne žaleći vremena ni snage, podignuti su krsni znaci na tim mjestima. Krstovi simbolizuju mučeništvo stradalih. Plemenit hrastov materijal od kojeg su krstovi napravljeni još nas podsjeća i na brojne tada popaljene kuće, od kojih su mnoge imale upravo takvu čvrstu, tesanu građu. Neka bi nas Bog pomogao da i mi tako čvrsto sačuvamo sjećanje na nedužne žrtve Potkozarja i drugih zapadnih Srpskih krajeva, nad kojima je sproveden genocid od strane NDH.

Spomenik stradalim Srbima u Velikom Palančištu

Zoran Radonjić je snimio dokumentarni film o pokolju u Palančištu, u kome svedoci očevici iznose neposredna sjećanja na događaje iz oktobra 1942. Tako je trajno zaštićeno od propadanja istinito naslijeđe svih nas. (Ali i mi drugi možemo učiniti poneku sitnicu da održimo sjećanje na taj događaj. Pokosimo oko tih spomenika, ukrasimo ih cvijećem – za to nam ne trebaju pare već samo volja.)

Vjerujući ljudi nemaju dilema o tome da su stradalnici ponijeli vijenac mučeništva i zavrijedili Carstvo bezvremensko. Stoga se mi njihovi potomci, dostojno sjećamo njihove nedužnosti i činimo im pomen u prvu nedelju poslije Srđevdana.