Tragajući za što vjernijim dokumentima kao i za fotografijama Slane (jer mi one koje posjedujemo daju naslućivati da ih negdje ima još neotkrivenih, pa čak i sa Slani susjednih gubilišta) obratio sam se Ministarstvu obrane republike Italije. Zamolio sam da mi se iz njegovog arhiva presnimi predmet pod brojem koji sam posjedovao.
Posredstvom naše ambasade u Rimu dobio sam odgovor iz Ministarstva odbrane pod br. 35722 od 10. VII 87. god. u kojem me šef Ureda obavještava da mi nažalost ne može dostaviti fotografije koje su se u ratnoj pometnji izgubile ali da mi dostavlja fotokopiju sačuvanih dokumenata koji se odnose na slučaj Slane.
Koristim ovu priliku da se ovim putem zahvalim g. Pierluigiju Bertinaria, šefu ureda za historiju pri Ministarstvu obrane kao i našoj ambasadi, ambasadoru Anti Skateretiku radi posredovanja. I ova su se lica skupa s nama, dakle, uključila u građane što su nam se odazvali u dopuni saznanja o logoru Slana.
Ovi talijanski dokumenti imaju svoj logičan slijed od onog dana u mjesecu septembru 1941. godine kad je Komanda V armijskog corpusa, II talij. Armije, zatražila da se tekuće (pitke) vode duž Velebita zaštite od zagađenja koje im prijeti uslijed velikog broja ubijenih i nehigijenski zakopanih žrtava (čitaj: bačenih u jame!).
Po zapovijedi talijanskog colonella liječnika Muzija Fiorinija, direktora medicinske službe V armijskog korpusa, temente liječnik Finderle Vittorio, vojna pošta 41, polazi u izviđanje ubijenih od ustaša i pobacanih u jame po Velebitu i na Pagu. Cilj ovog istraživanja ovdje je prikazan kao briga da se ne zagade vode na tom području ili da ne dođe drugim nekim putem do epidemije jer se »čulo« da je mnogo svijeta poubijano i da bi se trebalo pobrinuti za higijensku sanaciju terena. Kakvi su bili i drugi ciljevi o tome ovdje ne treba posebnog komentara.
Vojnici su reagirali vrlo brzo. Izvještaj Vittoria Finderle datiran je 6. septembra 1941. god. To je najautentičniji izvještaj i prvi među svim drugima u ovim događajima. Najtočniji je ondje gdje Finderle obavještava o viđenom na terenu, a možda je nešto manje točan u onome gdje pošteno kazuje da je čuo od ljudi. Međutim, i ti ljudi i on, sigurno je da su najbliži istini jer govore neposredno poslije samih događaja i uz sama mjesta događanja.
Dokument koji potpisuje dr. Finderle ovdje se prvi put objavljuje. Drugi dokument, koje potpisuje dr Stazzio Santo već je poznat javnosti ali radi popunjenja praznih mjesta u dosadašnjim objavama ovdje i njega donosimo u cjelosti.