OPTUŽBA, ALI NE I SUĐENjE: Profesor Svetizar Bulović povodom prvog izdanja knjige Ognjena Marija Livanjska

Latinica

Ovo je knjiga masovnog svjedočenja, snažna optužba genocida od prije pola vijeka.

Optužba ali ne i suđenje.

Knjiga stvara predodžbu antičkog teatra u kojemu defiluju ljudi fosilnog izgleda, bivši ljudi, a opet prepoznatljivi. Ima u njoj uspjelih literarnih pasaža, pravih pripovjedačkih motiva, ali realistička kazivanja vraćaju nas u krvavu zbilju, pa čitalac ostaje do kraja pod jakom emotivnom tenzijom.

O genocidu nad srpskim narodom u prošlom ratu se dosad nije mnogo pisalo. Pogotovu o zločinima u livanjskom kraju…

Kad je riječ o temi „kame i jame“, obično se pomisli na „Jamu“ Gorana Kovačića. Nije slučajno da je ovo klasično djelo našeg pjesnika nastalo i promovisano baš na ovom, livanjskom području.

Ali – to je poezija, to je grandiozna metafora stradanja i mučeništva. Iako u „Jami“ ima dosta realističkih opisa, dosta prepoznatljivih scena iz te apokaliptične četrdeset prve, ipak to nije isti doživljaj, ista stvarnost koju vidimo i doživljavamo iz neposrednog kazivanja naših „jamara“, tih velikomučenika o kojima malo zna naša i svjetska javnost.

Upravo tu prazninu u našoj publicistici, pa i našoj nauci, dobrim dijelom popunjava  Budo Simonović svojim izuzetnim djelom „Ognjena Marija livanjska“.

Ovaj daroviti novinar i pisac vješto koristi autentični jezik svojih sagovornika i svojih junaka, ali se ovog puta susreo sa najčudnijim junacima i najčudnijim pričama koje čovjek može susresti i čuti. Pravi je podvig, u literarnom smislu, da se ova ogromna građa kompozicijski sredi, da se plejada svjedoka i svjedočenja stavi na pravo mjesto i da se sačuva autentičnost zbivanja u livanjskom kraju tih krvavih dana s proljeća i ljeta 1941. godine.

Budo Simonović je s velikom odgovornošću prišao ovoj složenoj materiji i, čini mi se,  uspio da sačuva od zaborava mnoge okolnosti i događaje oko ovog najmonstruoznijeg zločina u našoj istoriji…

Ipak, u pravo vrijeme, možda u pravi čas, dobili smo dugo čekanu knjigu o zločinu koji se ne smije zaboraviti.

*   *   *

          Upravo u momentu kada sam polovinom novembra ove, 2007. godine, ispisivao posljednje retke ovog novog, dopunjenog izdanja knjige „Ognjena Marija livanjska“  i kad sam se spremao  da rukopis pošaljem  profesoru Svetozaru Buloviću, sa željom da još jednom da svoj sud o njemu, sada upotpunjen i ličnim iskustvom  stradanja u Livnu, jer je,  malo pošto je prvo izdalje ove knjige sa njegovom recenzijom ugledalo dan, i sam morao da napusti rodni prag i spas traži tamo gdje ga zlotvorska ruka ne može dosegnuti, preduhitrio me tužni glas iz Banjaluke da je profesor Bulović preminuo.

Zahvaljujući dobroti autora, preneseno iz knjige:
Budo Simonović: „Ognjena Marija Livanjska“

 Knjiga je posvećena ustaškim pokoljima nad Srbima u Livnu i okolini, odnosno u selima na rubu Livanjskog polja, počinjenim u proljeće i ljeto 1941. godine, a ponovljenim i u najnovijim ratnim sukobima na tom području, posebno tokom 1992. i 1993. godine. To je priča o 1587 žrtava, pretežno djece i nejači, mučenih i na najzverskiji način pobijenih na gubilištima u okolini Livna. O tome govore preživjeli sa tih gubilišta, posebno preživjeli iz nekoliko jama, čije je kazivanje svojevremeno inspirisalo i Ivana Gorana Kovačića da napiše svoju glasovitu poemu „Jama“. O tome govore ne samo Srbi, žrtve ustaškog genocida, nego i brojni inovjerci – Hrvati i Muslimani, časni i čestiti ljudi koji u tim ljutim vremenima, kako 1941. tako i devedesetih godina prošlog vijeka, nisu gledali ko se kako krsti i šta je kome na glavi. Knjiga je stoga strašno svjedočanstvo o zlu, optužba za sva vremena, ali i trajni dokument o veličajnim primjerima dobrotvorstva i žrtvovanja čovjeka za čovjeka. Izdavač knjige „Ognjena Marija Livanjska“ (četvrto dopunjeno i prošireno izdanje) je kompanija „Nidda Verlag GmbH“, odnosno „Vesti“, najtiražnija dnevna novina u dijaspori.
Biografski podaci o autoru:

Rođen u selu  Osreci – Manastir Morača, 15. oktobra 1945. godine. Završio Filološki fakultet u Beogradu, grupu za srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost. Tri godine potom radio kao profesor u gimnaziji „Slobodan Princip – Seljo u Sokocu na Romaniji, a onda se posvetio novinarstvu (počeo u sarajevskom „Oslobođenju“, zatim u TANJUG-u, „Politici Ekspres“, „Ilustrovanoj Politici“, „Politici“ i sada u Frankfurtskim „Vestima“).
Do sada objavljene knjige:
– „MIJAT I MOJSIJE“ (1988).
– „DO SMRTI I NATRAG“ (1988),
– „OGNjENA MARIJA LIVANjSKA“ (tri izdanja od 1991. do 1997),
– „NEDOHODU U POHODE“ (1994),
– „ZEKO MALI“ (tri izdanja od 1997. do 2001),
– „ŽIVOT NA SEDAM ŽICA“  (1998),
– „NIKAD KRAJA TAMNICAMA“ (2002),
– „ZADUŽBINA PATRIJARHA I VEZIRA“ (2006),
– „RIJEČ SKUPLjA OD ŽIVOTA“ (2006).
Priredio i zbornik „125 GODINA NOVINARSTVA I 50 GODINA UDRUŽENjA NOVINARA CRNE GORE“ (1996. godine).

Vezane vijesti:

Promocija knjige „Ognjena Marija Livanjska“ u Hramu Svetog Trifuna u Beogradu

RTRS – NASLOVI – 25. oktobar 2010. – PAKAO U RAVNOM DOCU

RTRS – PEČAT – 20. oktobar 2011. – Reportaža o stradanju Srba 1941. u jami Ravni Dolac, Livanjsko polje

SLUŽEN PARASTOS SRBIMA BAČENIM U JAMU RAVNI DOLAC

Promocija knjige „OGNjENA MARIJA LIVANjSKA“ u Svetosavskom kulturnom klubu u Banja Luci