Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu.

 

Nevenko Bartulin – ‘Cigansko pitanje’: dokaz da NDH nije proglasila rasne zakone pod pritiskom Njemačkog Rajha

Datum objave: subota, 16 februara, 2019
Veličina slova: A- A+

U posljednjem broju ‘Globusa’ (14.12.2018) Mirjana Kasapović je napisala komentar o knjizi Igora Vukića o Jasenovcu u kojemu je napomenula kako Vukić tvrdi da je nacistička Njemačka izvršila ‘nepodnošljiv pritisak’ na NDH kako bi ustaška vlada usvojila rasne zakone. To je inače omiljena teza velikog broja današnjih hrvatskih nacionalista i skupina istoričara i pisaca koji, poput Vukića, očito misle da mogu tako predstaviti NDH u što pozitivnijem svjetlu.

Drugim riječima, ustaše su samo donijeli rasne zakone jer je to bila njemačka cijena za hrvatsku državnost, što bi ujedno trebalo značiti da ustaše nisu zapravo bili autentični rasni nacionalisti i/ili antisemiti (eto, po takvoj logici, da je Berlin tražio od ustaša da diskriminišu i progone sve ljude koji nose očale ili imaju crvenu kosu onda bi i to ustaše vjerojatno napravili samo da dobiju svoju državu).

Nadalje, ti istoričari i pisci uvijek posežu za argumentom o ‘počasnim arijcima’ ili čak apsurdnim tvrdnjama o navodnih ‘28 jevrejskih generala’ u oružanim snagama NDH ili time da NDH nije imala rasne zakone nego ‘samo’ rasne zakonske odredbe, kao nepobitnim dokazima da su ustaše bili, barem načelno, protivnici nacionalsocijalističkih rasnih ideja.

Međutim, takve teze su, kako sam već pokazao na stranicama ovog portala, sasvim pogrešne (na primjer: Nevenko Bartulin o prikazu rasnih zakona u Leljakovom filmu “Mit o Jasenovcu” http://www.historiografija.hr/?p=11493).

Ovdje bih želio svratiti pažnju čitalaca na jednu činjenicu koja dodatno dokazuje da NDH nije proglasila rasne zakone pod pritiskom Njemačkog Rajha. Naime, Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti, donesena u NDH 30. aprila 1941., označila je Jevreje i Cigane (Rome) kao rasne skupine nearijskog porjekla: ‘kao Ciganin u smislu ove naredbe vrijedi osoba, koja potječe od dvaju ili više predaka drugog koljena, koji su Cigani po rasi’ (navedeno prema: ‘Krv i čast hrvatskog naroda zaštićeni posebnim odredbama’, Hrvatski narod, 1. maja 1941.).

Iako su rasni zakoni NDH bili priređeni prema njemačkim rasnim zakonima (Nirnberški zakoni), važno je primijetiti da su se njemački zakoni o državljanstvu (Reichsbürgergesetz) i zaštiti njemačke krvi i njemačke časti (Gesetz zum Schutze des deutschen Blutes und der deutschen Ehre) od 15. septembra 1935. odnosili samo na Jevreje. Doduše, ministarstvo unutrašnjih poslova je 26. novembra 1935. proširilo zakonsku zabranu međurasnih brakova (između Arijaca i Jevreja) na Cigane i Crnce, dok je službeni komentar o Nirnberškim zakonima također definisao Jevreje i Cigane kao rasno strane elemente u Evropi. No, iako su postupno bili lišeni nekih osnovnih prava, njemački su Cigani ipak službeno zadržali svoj položaj kao građani Rajha (Reichsbürger) sve do aprila 1943. (Gilad Margalit, ‘The Uniqueness of the Nazi Persecution of the Gypsies’, Romani Studies 5, Vol. 10, No. 2, 2000, str. 195).

I tako dolazimo do logičnog pitanja – ako su ustaški rasni zakoni tek kopija Nirnberških zakona donesenih pod pritiskom Rajha, kako tvrdi Vukić i njemu slični istoričari i pisci, zašto je NDH već u aprilu 1941. zakonski definisala Cigane kao rasno strane ‘državne pripadnike’ (a ne državljane), dok su Cigani u Rajhu zadržali, barem formalno, status njemačkih državljana sve do aprila 1943.?

Odgovor na ovo pitanje može biti višeslojan, ali je sigurno da je samosvojna (tj. ustaška) rasna ideja da su Cigani, zajedno s Jevrejima i ‘Vlasima’ (Srbima), rasno strani elementi u Hrvatskoj igrala važnu ulogu (Srbi nisu bili predmet rasnih zakona, ali su ustaški ideolozi često tvrdili da je veći broj Srba u NDH nearijskog/prednjoazijskog rasnog porijekla). Dakle, nema dokaza da je Njemački Rajh izvršio ikakav pritisak na ustašku politiku prema Ciganima. U svom prvom pismu Berlinu kao njemački poslanik u NDH od 3. maja 1941., Zigfrid Kaše je napomenuo da je ‘zakonodavstvo i opšte raspoloženje’ u NDH protiv Cigana (navedeno prema: Bogdan Krizman, Pavelić između Hitlera i Mussolinija, Zagreb: Globus, 1980, str. 29). Inače, nacionalsocijalisti su definisali Cigane drugačije nego ustaške vlasti.

Prema tezi njemačkog antropologa i psihijatra Roberta Ritera, vodećeg stručnjaka za cigansko pitanje u Rajhu, samo je manji broj njemačkih Cigana pripadao rasnoj čistoj skupini (pleme Sinti), koja nije bila prijetnja ili opasnost za njemački narod i kulturu, dok je većina njemačkih Cigana pripadala manje vrijednoj i asocijalnoj skupini rasno miješanog porijekla (Zigeunermischlinge). Rajhsfirer-SS Hajnrih Himler je dijelio Riterov relativno pozitivan stav o rasno čistim Ciganima (Sinti).

Za razliku od nacionalsocijalista, ustaše su naknadno redefinisali tzv. bijele Cigane muslimane, tako da su pripadnici ove skupine formalno postali Arijci. Ova je promjena uslijedila nakon negativne reakcije muslimanskog stanovništva i vodstva u Bosni i Hercegovini prema ustaškoj diskriminaciji Cigana-muslimana.

Kako su ustaške vlasti nastojale pridobiti naklonost ‘islamskih Hrvata’, bijeli su Cigani bili izuzeti od anticiganskih mjera u NDH. Ipak, da bi se ovi Cigani mogli zaštititi, trebalo je naći rasno/antropološko opravdanje tako da je jedan odbor sastavljen od muslimanskih akademičara izradio izvještaj 30. jula 1941. u kojemu tvrde da su bijeli Cigani ‘po svoj prilici ciganskog porijekla, ali su se miješanjem s domaćim stanovništbom potpuno asimilovali i pohrvatili.’

Prema ‘naučnim istraživanjima’, bijeli Cigani, kao i crni Cigani (tzv. čergaši), ‘pripadaju arijskoj, odnosno indoevropskoj/indogermanskoj/rasi, a potječu iz sjeverozapadne Indije’ (navedeno prema: Narcisa Lengel-Krizman, Genocid nad Romima: Jasenovac 1942. Zagreb: Biblioteka Kameni cvijet, 2003, str. 68).

Iako je odbor tvrdio da i crni Cigani pripadaju arijskoj rasi, jedino su bijeli Cigani bili izuzeti. Crni cigani, kao i Cigani katoličke (i pravoslavne) vjere, su i dalje smatrani rasnim Ciganima u zakonskom smislu. Za ustaše je rasno pitanje bilo važnije od vjerskog identiteta.

Može se dakle zaključiti da je NDH provodila vlastitu rasnu politiku koja je nedvojbeno bila oblikovana pod utjecajem (ali ne pod ‘pritiskom’) Njemačkog Rajha.

Autor: Nevenko Bartulin

Izvor:

Historiografija.hr

Portal hrvatske historiografije, ISBN 1848-1728
Napomena: u tekstu se upotrebljavaju izrazi ‘Arijci’ (a ne ‘Arijevci’) i ‘Cigani’ (umjesto Romi) isključivo s obzirom na tadašnje nazive i istorijski kontekst

POKOLj - Naziv za sistematski državni zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske na cijelom njenom teritoriju.
POKOLj – Naziv za sistematski državni zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske na cijelom njenom teritoriju.

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top