Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Nikad se nisam ozbiljno bavio četništvom, ali vidim rehabilitacija Kalabića izazvala haos.
Mene tu muči princip: ako Kalabić ne sme biti rehabilitovan zbog svojih navodnih zločina, na primer u Dragovcu, kako je moguće da prihvatimo da se Tito danas slobodno slavi, a posejao je preko 80 000 ljudi po pasijim grobljima širom Srbije? Tito se slavi, a i on je šurovao sa Nemcima? Tito se slavi, a on je određivao ciljeve bombardovanja Srbije sa saveznicima?
Dakle, ako je Tito „rehabilitovan“, a toliko je ubijao srpski narod, onda ne vidim zašto, po istom principu, to ne bi bilo i za Kalabića i za četnike. Ili nije niko ili jesu svi. Ovo jesu svi podrazumeva shvatanje da smo imali građanski rat i zločine na svim stranama, ali bez obzira na to da smo imali antifašističku tradiciju u tom ratu. Mnogi će reći da četnici nisu antifašisti zbog navodne saradnje sa Nemcima, po istom principu nisu ni partizani. A još bolje: partizani nisu objavili rat Hitleru kada je napao Srbiju, nego kada je napao SSSR. Dakle, oni su se solidarisali sa socijalističkom internacionalnom i branili svetsku ideju revolucije i socijalizma, a ne sa svojim narodom koji je stradao od 6. aprila, a ne od 22 juna. Po tome, ni oni nisu antifašisti.
Problem u našem društvu je što se sve gleda binarno, crno belo, a istorija nam je sve samo ne crno bela.
Autor: Nenad Uzelac
Izvor: VIDOVDAN
Vezane vijesti:
Pred sudom Kalabićev dosije iz Arhiva Jugoslavije | Jadovno …
