Goran Komar: Nekoliko crtica iz istorije srpskih škola u Dalmaciji i Boki

 Koncem februara 1812. u Savini je boravio episkop dalmatinski Venedikt (Kraljević) i tom prilikom izdao je jedan ukaz upućen kaluđeru Josifu Tropoviću o začinjanju jedne „škole prosvješčenija“ za srpsku djecu u starom episkopskom sjedištu u Toploj.

Vidjećemo kasnije, ovdje je i prije jeromonaha Simeona školu držao sveštenik Ćoća, a još puno ranije ovdje je postojala škola koju su držali učitelj Teodor i drugi učitelji. Josif je bio rodom iz kućanskoga sela Presjeka i ovaj je rod dao nekoliko sveštenika Srpske Pravoslavne Crkve. Nedavno smo pokazali dokumenta u kojima se pominje i otac  Simeon  Tro(po)vić kao starješina savinski na početku 18. vijeka. Biće ovi podaci značajni i zbog toga što su roditelji jeromonaha Josifa u času kada je rođen stanovali u selu Savina, uz savinski manastir. Otac Josif je izgleda imao namjeru da u Toploj osnuje manastir, jer vladika Venedikt u svome pismu izričito kazuje da se ne odobrava preseljenje i zasnivanje manastira, ali, kazuje episkop, da se o tome neće raditi najmanje pet godina.

Vladika Venedikt je iz Savine 28. februara 1812. pisao ocu Josifu kao parohu Saborne novske crkve Svetog Vaznesenja Hristova. Vladika, na pitanje jeromonaha Josifa, kazuje doslovno sljedeće: “Po vziskaniju njuždi, i željaniju vsjem blagoslovenijem hristijanom, dopuštajemo i zapovjedamo tebi prepodobnomu vo jeromonasjah ocu Josifu Tropoviću, da u napredak imadeš stati u keliju cerkovnu u Toplu, i tako biće lakše tebi odavati blagočestivijem hristijanom vsjakoje duhovno prepitanije, ne za preseljenije oliti ustavljenije m(o)n(as)tira tvojego, za vrijeme, i to najmanje za pjat ljet“.

Riječi preseljenje ili ustanovljenje manastira zaista privlače pažnju, jer nije jasno kako bi se mogao preseliti manastir, pa tako, vjerovatno, vladika misli na preseljenje oca Josifa u Toplu. On mu određuje da tamo zasnuje školu: „ …otvoriti i školu prosvješčenija radi djeci hristijanskoj, mi pak jesmo blagoufani da hr(is)tijani imaju zadovoljiti tebe, u svaku nuždu, i d(u)hovnoje ujuždenije, za koje preporučićemo njima i pismeno, u ustmeno da derže tebe kako su i obećali pred nami. Imaćeš za pomoščnika tvojego u vsjako duhovno djelo popa Leontija Vučkovića, kotorome zapovjedićemo da imade poznavati tebe za starijega, tako pak i ti njega za svojego pomoščnika manjejša, no obače treba da smotrite, i da promislite da ste s(vje)ščenici svjet, i sol, /jašte sol obujajet, čim osolitsja.“ U to vrijeme na čelu opštinske uprave stajao je načelnik Nikola Živković sa Savine.

Pomoćnik, dakle, ocu Josifu, bio je jeromonah Leontije iz roda kruševičkih Ćeklića koji se pominju u istoriji manastira Dobrićevo. Naime, 1649. godine Turci su, poslije gubitka Risna, oštetili ili razorili Dobrićevo. Jedan od kaluđera, Ćeklić, izbjegao je od pogibije svoga bratstva u Kruševice kod Ercegnovoga. Kada je dosta kasnije otac Leontije (Ninković) sačinjavao istoriju manastira, kazao je o nalazu starog pečata ovog manastira u Kruševicama u Ćeklića. Oci Maksim i Leontije služili su zaista u Ćeliji „Pod Zirinama“, sjeverno od novske Saborne crkve u drugoj polovini 18, odnosno početku 19. vijeka. Ova Ćelija je pripadala Dobrićevu, skupa sa maslinatom, a njene se ruševine i danas vide.

Uzgred, otac Josif Tropović je na Toploj samo obnovio školu koja je uz Sabornu crkvu Svetog Spasa postojala, vidimo to iz knjiga inventara i računa još i prije 1788. godine. Vidi se to iz stavke: „Ključa od Ćelije i tri brave, a na skoli četverti i na kamiri o(d) skole brava i ključ i na đelici gornjoj brava i ključ“.

Sveti Petar Cetinjski je kao arhijerej prihvaćen od sve srpske pravoslavne Boke, kojoj je pravilna episkopska vlast uskraćena 1719-1722. odlukom mletačkog Senata, morao znati za školu na Toploj u kojoj je učiteljevao učitelj Teodor (postojao je u drugoj polovini 18. vijeka savinski kaluđer Teodor!), kaluđer Gligorije i katolički kaluđer Monti koji je djecu mogao učiti stranom jeziku i pokloniti povjerenje za obrazovanje svoga sinovca i uzornom učitelju i jeromonahu Josifu, i tradiciji jedne ozbiljne osnovne škole. Ne samo na Toploj, nego i u drugim novskim naseljima, otvarane su osnovne škole. Do 1817. godine, u Novom narodnu osnovnu školu otvorio je pop Tomo Nakićenović u Kutima (pri crkvi Sv. Andrije), a pop Luka Rapovac u Sasovićima (Sv. Arhiđakona Stefana). Kasnije, radiće i škola u Pokriveniku u Baošićima.

Novsko sveštenstvo u tom osjetljivom i neizvjesnom času početka austrijske vladavine činili su arhim. Nikanor Bogetić, jerom. Josif Tropović, jerom. Makarije Grušić, jerom. Nikodim Lazarević, jerom. Sofronije Đučić paroh u Novome, otac Simeon Zloković, a malo ranije i sasovićki i pođanski paroh Gavrilo Mijatović.

U 19. vijek, dakle doba nakon sloma Mletačke republike, dalmatinski Srbi su ušli sa obezbjeđenim glavnim mehanizmima za stvaranje kakvog-takvog školskog sistema. Zanimljivo je da je taj zahtjev jadranskih Srba Mletačka republika uporno prenebregavala. Velika je zasluga vladike dalmatinskog Josifa Rajačića za zasnivanje pravoslavne bogoslovije u Šibeniku kao mjestu episkopske rezidencije.

Zbog važnosti ovoga koraka zadržaćemo se na njemu nešto detaljnije i to onako kako o ovoj školi obavještava Srpsko–dalmatinski magazin: „Škola klerikalna, ili pravoslavna seminarija u Eparhiji Dalmatinskoj, zavela se i otvorila se licem na svetog Stefana 27. decembra, god. 1833. pod bivšim onda Episkopom Dalmatinskim, a sadašnjim Patrijarhom Srbskim, gospodinom Josifom Rajačićem, pri srećnoj vladi imperatora austrijanskog Franca I.

Ta svečanost dogodila se u gradu Šibeniku, no kako se docnije 1841. stolica pravoslavnoga episkopa iz Šibenika premjestila u Zadar, tako su i ove škole iz prvoga u drugo mjesto premještene iste godine, jer Episkop je po pravu direktor ove duhovne seminarije, naravno je dakle, da ona za svojim direktorom ide i prenaša se. Škola ova razdijeljena je na pet klasa, i svaka mora se za jednu godinu svršiti. U svakoj klasi ima po jedan profesor. Povtoravanje ni jedne klase ne trpi se.

Svaki učebni predmet klasificira se na pose, dakle ako bi jedan klirik iz koje mu drago nauke, ili iz moralnog vladanja drugu klasu na velikom ispitu dobio, taj mora iz škole odpušten biti. Klasifikacije svake godine šalju se ministarstvu prosvjete, kao i naimenovanje profesora zavisi od istoga ministarstva. Učebni predmeti po klasam razdjeljeni, jesu sljedeći:

U prvoj klasi: nauka hristijanska, slavenska gramatika, čitanje psaltira s gramatičkim tolkovanjem, grčka gramatika, zemljopisanije i aritmetika. U drugoj klasi: istorija crkovna, logika, ritorika, antropologija, psihologija, grčka i italijanska gramatika. U trećoj klasi: dogmatika, istorija crkovna, ritorika, metafizika, fizika, hronologija, italijanski jezik. U četvrtoj klasi: dogmatika, metafizika, fizika, ermenevtika, tolkovanje evangelija, katihetika, ekonomija. U petoj klasi: bogoslovija moralna, bogoslovija pastirska, pravo kanoničesko, omilitika, liturgika, metodika. Njemački jezik i crkovno pjenije predava se kliricima takođe redovno…“

U četvrtoj klasi predavao je dragovićki arhimandrit, kasnije bokokotorski vladika Gerasim Petranović, brat čuvenog srpskog kulturnog i naučnog djelatnika dr Božidara Petranovića.

U članku kojim se obilježava jubilej dvadesetpetogodišnjice od osnivanja klerikalne srpske škole u Zadru, štampanom 27. decembra 1858, „Dvadeset–pet–godišnja uspomena postanka zavedinija klerikalnog pravoslavnog u Dalmaciji“, daje se i ocjena ukupnih dometa ove ustanove: „Da je ova klerikalna škola na korist pravoslavnim hristijanima u Dalmaciji, ne treba se mnogo mučiti dokazivati. Svi gotovo današnji mladi sveštenici dalmatinski, i jednoga i drugoga čina, pitomci su ove klerikalne škole.

Mnogi učitelji po Bosni, po Hercegovini i u Crnoj Gori, njeki činovnici u Srbiji, profesori, arhimandriti, i sami današnji mitropolit crnogorski u ovoj su seminariji svoje vospitavanje imali. – Zaključujem s tom skromnom željom, da ovo zavedenije i drugu četvrt poluvjeka dočeka, da iz njega za to vrijeme mnogo više znatnijih i važnijih ljudi iziđe, koji će svome narodu na diku, a svojoj Crkvi na korist i na slavu služiti. Da Bog da!“

Srpska crkva je vidjela potrebu da se u Boki kotorskoj formira monaška škola, a izbor je pao na novski manastir Savinu. U dijelu Dalmacije, škola je planirana u znamenitom manastiru Krka. U manastiru Savina je tokom 1856. godine planirana monaška škola koja je, sudeći po sačuvanome rasporedu predavanja izdatome u Zadru 27. septembra te godine, a potpisanome od vladike Stefana Kneževića, planirana veoma ozbiljno. Još u septembru stiglo je pismo vladike Stefana kao i gotov, uredno složen raspored ili red nastavnih predmeta u prvoj klasi buduće škole: „Častnjejši arhimandrit nam ljubezni!

Od dana kad smo po milosti Božijoj i blagoutrobiju njegovog veličestva milostivjejšeg našeg monarha pravljenije bogospasajeme eparhije ove primili, nijesmo propuštili osobito naše vnimanije na eparhijalne naše m(o)n(a)stire kao jedine stolpove pravoslavija i zabrala cerkovna obratiti i osobito popečenije o blagostojaniju istije kao i o uzderžanju i umnoženiju u istima blagodjejanija cerkovnog nositi i u cjelosti sohraniti ove zadužbine i amanet naši praotaca.

U hudom sovjetu našem našli smo da postojeće klirikalno zavedenije blagoutabitiše darovano u vidu imjaše izobraženije samo parohijalnog s(ve)štenstva, koje izobraženije iskustvom pokazalo se da nije shodno činu i životu monašeskom, zato postarali smo se iznaći način kojim bi mogao čin monašeski svoju cjel postignuti i oskudjevajuštu dopolniti da podpuno odgovoriti može svetinji svog zvanija i osobenom svom sostojaniju.

Za postignuti ovo naše namjerenije koje se jedinstvenno k blagu m(o)n(a)stira naših i voobšte cerkve kloni kao i umnoženiju sveštenog monastirožitelja, kojih je broj sad posve oskudan, i za dati im izobraženije i vospitanije shodno činu i zvaniju monašeskom trebaše misliti na sredstvo k dostiženju cjeli najudobnija. Da postojeće klerikalno zavedenije nije koncu shodno izlišno je dokazivati kad se pomisli na prelovuto glavno njegovo ustanovljenije snabdjenije sirječ naroda sposobnim dušepopečiteljima.

Izvjestno je, jerbo je iskustvom mnogi stoljetija dokazano, da za imati dobre kaluđere, treba ih od djetinjstva nastavljati smirenomudriju podvigu monašeskom navikavati i drugim osobennim dužnostima monahu nadležajšima ležaštima, koje kad bi u drugim zavedenijama počerpavali, nije se nadati, vo obšte govoreći da bi pravi duh i naklonost svetom i otličnom činu ovom pokazali. Iz rečenog javstvuje da su m(o)n(a)stiri najishodnija mjesta za vospitanije i izobraženije kaluđera. Za doskočiti ovoj potrebi i za vospostaviti monašesko činopravljenije, nijesmo propustili predstavljenije naše u smotreniju tom visokom c(esaro). k(raljevskom).

Ministarstvu za prosvjetu i bogočestije sredstvom Vi(sokog). c(esaro). k(raljevskog). namjestničestva ovog satvoriti, koje visoko nadležateljstvo uvaživši naše predstavljenije blagoizvolilo je prepočit(ajemim): dekretom svojim ot 26. avgu(sta). No. 9786/221. soobštennim nam prepočitaje(mim): dekretom namjestničeskim ot 13. sept(embra). r. № 16599/4398. odobriti sljedujušte predloženije naše: Da se zavedu dvije škole bogoslovske od kojih jedna u m(o)n(a)stiru S(veto)arhangelskom Krki za nastavljenije junosja triju m(o)n(a)stira dalmatinski: Krke, Krupe i Dragovića, a druga u S(veto)uspenskom m(o)n(a)stiru Savvini za nastavljenije junosti osam m(o)n(a)stira nahodeći se u okružju kotorskom. Da se za svaku ovu školu ustanovi petoljetno pečenije u kojima da se isti predmeti, koji su u klirikalnom zavedeniju zadarskom opredjeljeni, predavati imaju.

Budući da će broj učenika mali biti, sljeduje, da broj učitelja da svaku školu ograničen bude, koji će lako odgovoriti moći svojim dužnostima. Učitelji ovi biće birani i opredjeljeni od ep(is)kopa između oni jeromonaka koji za to budu najsposobniji. Uprava pak i nadziranije povjerava se kasajuštim se nastojateljima dvaju rečenog m(o)n(a)stira, u kojima će biti slovute škole. Primaće se u ove škole m(o)n(a)stirske svi oni mladići koji budu saveršili četernastu godinu vozrasta, i koji budu sa svidjeteljstvima dokazati da su s dobrim uspjehom soveršili tri klasse elementarne.

Za naučenije i pripitanije učenika i za nagradu učiteljima proči m(o)n(a)stiri u dužnosti biće davati m(o)n(a)stirima koji su opredjeljeni za slovuta zavedenija, po mjeri prihoda, jednu summu novaca koja nema prevoshoditi fj(orina). 150, niti manje od 30. koncem svakog polugodišnjeg tečenija držaće se obični ispit po pravil(i)ma za klirikalno zavedenije propisanima pod predsjedateljstvom ep(is)kopa, ili koga on mjesto sebe opredjeli.

Razumjeva se da onim junošma u čin monašeski stupiti želećim, koji bi želju i volju imali darovanija svoja bolje izobraziti, za moći u činu na veće stepene težiti, ostaje svobodno pohoditi ovdašnje klirikalno zavedenije, budući da je naše namjerenije dobre samo kaluđere vospitati. Na osnovu dakle ovog milostivog odobrenija, i za m(o)n(a)stire naše spasonosnog raspoloženija odma u djejstvije privesti s početkom grjadušte školske godine 185 6/7  prepodavanja započeti.

– Za učitelje pak slovuti škola imenujemo: Jeromonaha Justina Treskavicu i Lukijana Miljkovića za m(o)n(a)stir Krku, a za m(o)n(a)stir Savvinu jeromonaha Teofila Petranovića i Visariona Ljubišu premda isti imaju dotičnu kvotu od m(o)n(a)stira ili parohija, ničim manje za izvanredni trud kog u nastavljeniju rečenom polagati imaju, nahodimo opredjeliti kao što opredjeljujemo svakom nagradu od godišnji pedeset fjorinti. I budući da dva za obučavanje opredjeljeni m(o)n(a)stira Krka i Savvina imaće izvanredni trošak na prepitanije i obitavanje kako učitelja tako i učenika, to našli smo sljedujušti razred učiniti: m(o)n(a)stir Krupa davaće godišnje fj(orina) 120. mjesečno dakle fj(orina) 10. m(o)n(a)stir Dragović godišnje 96, a mjesečno fj(orina). 8. – m(o)n(a)stir Praskvica s filijalima godišnje fj(orina). 120. mjesečno fj(orina). 10. Od summe za m(o)n(a) stir  Krku  opredjeljenne davaće se učiteljima opredjeljena nagrada od 50. fj(orina). svakog m(jese)ca uredno a zaostavša summa u gj(orina). 116. sostojeća obratiće se na m(o)n(a)stir  za obezštetjenije prepitanija i drugi troškova na učitelje i učenike koja se u račun m(o)n(a)stirski staviti ima. To isto i za m(o)n(a)stir Savvinu, kog nastojatelj izdavaće mjesečno nagradu učiteljima, a zaostavšu summu sostojaće se u fj(orina). 140. obratiće na korist m(o)n(a)stira obešt(e)tjenije troška stavljajući u čete prihoda i rashoda.

Razumije se da trošak na odjejanije klirika pada na tegotu njiova roditelja, kao i učitelja na svoju sobstvennu. Učitelji i učenici deržaće se strogo u svemu pravila za klirikalno zavedenije propisani, kao i priloženog časovnika i reda u predavanju predmeta nabljudavati se imajućeg.

Primiti se imajući u rečene škole učenici imaju nam predvariteljno podnijeti sredstvom nastojatelja monastirski kao dotični upravitelja i nadziratelja školski sva svidjeteljstva za primanje u ovo zavedenije klirikalno zadarsko propisana.

U punoj nadeždi da će ova raspoloženija od neocjenjajeme koristi za m(o)n(a)stire naše biti i da će svaki komu blago monastira na srdcu leži dragovoljno i bezropotno opredjeljenni razrez kao udova leptu na oltar prosvještenija i umnoženija monastirskog davati, nalažemo nastojateljima sviju m(o)n(a)stira da točno svakog mje(seca) opredjeljenu taksu m(o)n(a)stirima  za škole određennim izdaju i k prinuditeljnim sredstvima povoda ne daju, koje bi Arhipastirskom našem srdcu pečalno bilo. U Zadru 27. septem(bra). 1856.

/podpišan/  Stefan

Prepodobnomu nastojatelju savvinskomu!

upravljenija radi

Kotor 15. oktom(bra). (1)856.

Irinej Popovič

Arhim(andrit) i provikar

  Za kaluđersku školu u manastiru Savina načinjen je raspored nastave koji je odlično sačuvan i koji je 27. septembra 1856. potpisao vladika Stefan.

I pored snažne želje vladike Stefana izražene u njegovom pismu, upućenom u jesen 1856. godine, manastirska kaluđerska škola nije zaživjela sve do konca godine. O tome svjedoči pismo nastojatelja Teofila Petranovića od 16. decembra iste godine bokokotorskom provikaru Irineju Popoviću u kojem otac Teofil navodi smetnje za započinjanje škole. On pominje nedostatak učenika koji ispunjavaju propisane uslove, kao i nedostatak uslova i sredstava. Isto tako, otac Teofil je naveo da mu od visoke političke vlasti nikakvo uputstvo nije stizalo.

U jesen 1858. godine, otac Teofil Petranović je vladici Stefanu podnio ostavku na dužnost administratora manastira Savina. To je pismo sačuvano u manastirskoj arhivi:

„Vaše visokopreps(ve)štenstvo, milostivjejši Arhipastiru! U poglednu predstavljene mi parohije i u pogledu molostivjejšeg obećanja vašeg visokopreos(ve)štenstva, za usluge do sad crkvi i m(o)n(a)stiru učinjene, radi javne crkvene nagrade, s najčuvstviteljnijom blagodarnosti i sinovnjim strahopočitanjem, s ovim podnosim ostavku vašem visokopreos(ve)štenstvu na dosadašnju upravu  Svetouspenskim m(o)n(a)stira Savvine, osnivajući se u svemu na neiscrpimu milost vašeg visokopreos(ve)štenstva.

U m(o)n(a)stiru Savvini 30 septemvrija 1858. Nižajši rab vašeg visokopreos(ve)štenstva Teofil Petranović nastojatelj“

Novski Srbi su ipak gledali da zasnuju pomorsku školu u gradu.  19/31. januara 1858. održana je u Novome svečanost prilikom otvaranja nove pomorske škole u Srbini do koje su ovdašnji Srbi teško došli, zalaganjem i legatima troje mještana. Novski načelnik Aleksandar Leso Pavković je 1855. odlazio na najvišu državnu vlast i molio da se odobri osnivanje škole. Postigao je da se izradi ministarsko dopuštenje za izradu Pravilnika. Navedenoga dana, svi glavari opštine sa načelnikom Stefanom Milašinovićem i pretorom, odu u Sabornu crkvu na Toploj gdje je služena liturgija i parastos darovaocima, poslije čega je paroh topaljski Hristifor Lombardić održao govor. Kasnije, svečanost je nastavljena u zgradi škole u Srbini.

Od manastirskih kaluđera iz Savine u školi je predavao otac Jerotej Đordan. Do škole se došlo zalaganjem Jovana Boškovića sa Tople koji je umro u Smirni 1831. godine, a na temelju oporuke ispisane 1826. kojom je darivao topaljsku crkvu i manastir Savinu; Đura (Georgija) Đurovića koji umrije u Trstu 1838. i ostavi za školu dvije kuće u Trstu; Jevrosime Laketić koja umrije 1847. godine i ostavi kuću i baštinu. Na taj način pravoslavni Novljani ostvarili su, u prvom trenutku kada su se javili zakonski i politički uslovi, davnašnja htijenja njihovih starih koji su živjeli pod Venecijom. S jedne strane patrioti iz Novoga, s druge strane manastir, koji bijaše mjesto okupljanja i čuvanja tradicije. Ovaj je manastir uvijek bio na glasu po svome uređenom monaškom životu i pravilu, ali i po bogatstvu njegove riznice.

U polovini 19. vijeka, dalmatinski i bokeški Srbi ostvarili su još jednu veliku narodnu i prosvjetnu pobjedu. U vrijeme kada je u Savini sjedio arhimandrit Inokentije Pavlović, topaljski paroh bijaše Hristofor Lombardić, onaj sveštenik koji će učestvovati u snažnoj političkoj akciji poslanika Stefana Ljubiše i njegove grupe za uspostavljanje bokokotorske episkopije.

Iz nekih sačuvanih pisama oca Hristofora veoma je vidljivo da je to bio izrazito pismeni sveštenik o kojem bi se moglo dokučiti i da je nosio neki znatniji stepen šireg obrazovanja i osobne kulture. „Prečestnjejšoj pravoslav(noj). Konzistoriji u Zadar. Budući da je  ovdašnji pravos(lavni). narod pun radosti i zadovoljstva što je Namjestnišestvo dalmatinsko blagoizvolilo ustrojiti i dati pomoć u svakoj skoro parohiji za škole koliko su radostni i zadovoljni oni parohijani kod kojih je već pomenuta škola opredjeljena, toliko su parohijani m(ana)stira Savvine nezadovoljni.

S ovim sredstvom nizupisanog umoljavaju i vruće žele, da bi blagoizvolilo visokoslavno Namjestničestvo  i njima dati jednu pomoć ot 150 fl(orina). na godinu. No budući da rečeni parohijani u tjesnom stanju nahode se ne mogu nikakovu pomoć za školu dati kao drugi parohijani. Zato pokorni pisatelj ovaj obvezuje se da će m(ana)stir savvinski dati jedno pristojno mjesto za školu s potrebnim snabdjeveno. U ovoj parohiji ima  okolo 20. muške djece koja bi mogla školu pohoditi, a također i ženske 10 – 12.

Pri ovoj parohiji pričislavam i Meljine njeka čast parohije pođanske koji su mnogo udaljeni ot sviju do sad zavedeni škola kao i parohija savvinska. Pokorni pisatelj nahodi za nuždno da bi se škola u m(ana)stiru kao u sredini rečene parohije započela, zato što su udaljeni ot sviju do sada započeti škola, i zato što zbog sirotinje ne bi u stanju bili na drugom mjestu svoju djecu šiljati. U pročem ostajem u nadeždi da će prečestnjejša Konzistorija vruće Namjestničestvu preporučiti za izloženu školu. Nazivajući se prečestnjejšoj Konzistoriji u m(anastiru). Savv(ini). 18. fev(ruara). pokor(ni). sluga 1865.

/na poleđini:/ Prečestnjejšoj pravoslavnoj Konzistoriji u Zadar, Prošenije arhimandrita savvinskog ot 18. fev(ruara). 1865. br. 9 s kojim prosi da bi po želji naroda škola u m(anastiru). savvinskom započela, i da bi Namjestničestvo dalmatinsko jednog učitelja plaćalo“.

Autor: GORAN KOMAR

Izvor: SRPSKO UDRUŽENjE ĆIRILICA TREBINjE