Nedeljković: Sukob Sokola i hrvatskih separatista na primorju

Osnivajući zadruge Savez Sokola  Kraljevine Jugoslavije  radio  je na unapređenju sela. Na početku knjige  „Rad Sokolske župe Mostar u godini 1933” kao moto istaknute su reči kralja Aleksandra o značaju sela : „Kroz sve mučne periode naše istorije, selo je bilo i ostalo budan čuvar nacionalnih tekovina i izvor snage… . Raditi u pravcu kulturnog i privrednog podizanja našeg sela, uz strogo čuvanje njegovog nacionalnog karaktera, znači odgovoriti dužnostima sadašnjosti i potrebama našeg zdravog i uspešnog razvijanja u budućnosti.”

Deo sokolskog rada usmeren je na rad u četama. Isticali su da vaspitati sokola građanina znači spremati ga za sokolski rad u selu. Prvo sredstvo prosvetnog rada  bilo je osnivanje četnih knjižnica. Knjige su bile većinom o poljoprivredi, narodne junačke pesme i zabavna lektira. Uprava župe Mostar je prva poklanjala knjige a kasnije su to činile i druge ustanove.

U četi Donja Župa (Sokolsko društvo Dubrovnik) osnovana je Sokolska povćarsko-voćarsko-cvjećarska zadruga koja je težila da  svoj delokrug proširiti na sve okolne čete. Ona je trebala da preuzme centralno vodstvo proizvodnje i prodaje povrća, voća i cvijeća. (1) Boško N. Mišić pisao je u listu ,,Dubrovnik”, glasniku Srba katolika 1937. o sokolskoj zadruzi. Sokolska povćarsko-voćarska i cvjećarska zadruga u Čibači kod Dubrovnika bavila se pakovanjem suhih smokava od 1933. te je kako je istakao, prva u ovim krajevima počela sa ovim radom. Pakovali su rezane smokve u celofan. Ovako pakovane smokve naišle su na odličnu prođu, te su svake godine prodali po nekoliko hiljada paketića, a najviše su poslali u Sloveniju. (2)

Sokolska zadruga učestvovala je u proslavi Dana Ujedinjenja 1937.  Prvi decembar je proslavljen u Gornjoj Župi. Rano ujutro praznik je obeležen pucanjem mužara. Sokoli su pod barjakom prisustvovali svečanom blagodarenju u crkvi Mandalijene. Tu su se našli okupljeni i sokoli Donje Župe, nastavnici Osnovnih škola sa školskom djecom, te školska djeca sa nastavnicom Zanatske škole. Posle održanog blagodarenja B.N. Mišić održao je govor, pozivajući sokole i ostale seljane da kliknu trokratno  “Živjela moćna i velika ujedinjena Jugoslavija”. U svom govoru je istakao : „Braćo i sestre ! Danas se navršuje 19-godišnjica našega Oslobođenja i Ujedinjenja. Današnji dan je najznačajniji dan u historiji našega naroda … Devetnaest godina našega ujedinjenja nije donijelo one rezultate koje smo mi sokoli očekivali … Živeći vjekovima razjedinjeni, tuđini nam staviše razne prepreke tom duhovnom ujedinjenju. Zato braćo i sestre, naša sokolska dužnost koja izbija iz sokolske misli jest širiti bratsku ljubav i jednakost, kroz geslo: „Brat je mio koje vjere bio !”. Samo ovako radeći utrti ćemo put ka našem duhovnom ujedinjenju. Mi znamo da ćemo ovako radeći nailaziti na razne poteškoće i nerazumijevanje, tim više što su se danas nakon 19 godina našega Ujedinjenja našli lažni proroci koji narodu pripovjedaju umjesto ljubavi mržnju i nebratstvo. … A mi braćo i sestre danas smo još više pozvani da udvostručimo naš sokolski rad koji je sav ispunjen ljubavlju i bratskom slogom, sve za dobro mladoga nam Kralja i za veličinu i nedeljivost Aleksandrove Jugoslavije.” Sokoli Gornje Župe su zaključili da u buduće svakog Prvog decembra održe sjednicu sa sijelom Sokolskog pogrebnog bratstva. Bratstvo je osnovano toga dana pri sokolskoj četi. Cilj ove zamisli je da se gaji samopomoć i realno sokolsko bratstvo, tako svi sokoli jedan drugog u svakoj prlici pomagati, a osobito pri poljskim radnjama i u slučaju elementarnih nepogoda držeći se one „Svi za jednoga, a jedan za sve”.  Svečanost je zavšena pevanjem  „Oj Slaveni” . (3)

Početkom avgusta 1938. u prisustvu kraljevog izaslanika otvoren je  sokolski dom na otoku Šipanu. Blagoslov zastave izvršio kanonik don Niko Đivanović iz Dubrovnika, jer je šipanski župnik otklonio. Sokolska četa u Luci Šipanskoj proslavila je 14. avgusta 1938. blagoslov četne zastave i otvaranje svog sokolskog doma. Među gostima bili su članovi čete Babinpolje i narod iz drugih mjesta na otoku Mljetu; zatim čete iz Slanoga, Mravinca, društvo iz Stona sa muzikom, četa iz Orašca sa muzikom i četa iz Mokošice. Sa dva parobroda stiglo je matično društvo iz Dubrovnika sa delegatima društva u Trebinju i četa iz Župe dubrovačke. Iz lista „Dubrovnik”: „Hiljade naroda u živopisnim narodnim nošnjama prekrilo je prostranu placu na Luci. …. Neka je svaka čast i priznanje onoj šačici ribara i težaka, koji nijesu galamili, pjevali i vijali zastave nego, kako se dolikuje Sokolima, marljivo radili i otkidajući od svog grla kroz godinu dana sagradili krasnu zgradu kojom bi se i jedan grad ponosio“.  Starešina čete Niko Baule održao je govor u kome se zahvalio prisutnima na  tako brojnom odazivu, a zatim je kanonik don Niko Đivanović  izvršio blagoslov zastave. Zastavu je darovao i kumovao joj član čete Narcis Puhiera. Kuma je bila sokolica Ivanka Baule. Starješina Baule je predajući zastavu barjaktaru u svom govoru istakao : ,,Zastavo Sveta  Ti si simbol životne snage naroda našega. Ti si rezultat svih krvavih borba kroz vjekove, koje je naš narod vodio i sretno do pobjede doveo. Tebe su u svojim srcima donijeli naši pradjedovi iza Karpata i zasadili na obalama ovoga našeg plavog mora. U tvojoj sjeni su ležali lješevi Kosovskih junaka … Tebe su u svojim srcima nosili svi oni znani i neznani junaci, koji su kroz vjekove svoje živote za tebe polagali. S tobom je sijedi Kralj prešao albansku Golgotu. … Tebe su poslije 13 vjekova teške borbe bijeli Orlovi i junaci jugoslavenskih legija donijeli na svojim bajunetama i zasadili po drugi put za uvijek na obalama našeg Jadrana. Čuvajte sestre i braćo ovu našu svetinju, ponosite se njome i predajte je časno u nasljedstvo vašim potomcima.” Starešina matičnog društva Dubrovnik Niko Šutić naglasio je u svom govoru da se na sve strane grade Sokolski Domovi što je najbolji dokaz ozbiljnog i stvaralačkog rada Sokolstva. U svom govoru opisao je značaj ove proslave i rad Sokolstva u Petrovoj Petogodišnjici. Na to se nepregledna povorka uputila pred novi  dom. Poslije blagoslova kapetan fregate Vilfan, izaslanik kralja, izvršio je čin otvaranja doma. Najugledniji Šipanjanin Marko Murat, osim novčane pomoći, darovao je „najljepši ures novog Sokolskog Doma,”  dvije slike kralja Aleksandra i kraljice Marije (4)

Sokoli su bili prepreka hrvatskim separatistima u ostvarivanju njihovih ciljeva. Zato su separatisti težili da svim sredstvima onemoguće rad sokola. U sokolskom časopisu „Bratstvo” objavili su vest preuzetu iz splitskih novina da je u Blatu uhapšen od strane opštinskog redara Batistić, starešina Sokola i upravitelj škole u tom mestu. Hapšenje je izvršeno po nalogu općinskog načelnika, navodno zato što bi starešina Sokola dozvolio da omladina pleše u sokolani, bez prethodnog općinskog odobrenja. Općinski redar je uperio svoj službeni samokres na starešinu sokola i kazao mu da ga hapsi po nalogu „komandanta  mjesta”, te ga je priveo u zatvor stavivši mu lance na ruke. Taj postupak izazvao je proteste svih dobronamjernih ljudi na otoku Korčuli. Zbog toga je sreski načelnik u Korčuli naredio da se Batistić pusti na slobodu dok je općinski redar sproveden u Dubrovnik i protiv njega se vodio postupak (5) Sokolsko društvo Dubrovnik uputilo je 28. jula 1938. predstavku M. Stojadinoviću : „Da bi omeli napredak sokolstva u srezu Dubrovnik, koje je brojalo 26 sokolskih četa, sa oltara se propovedalo protiv sokolstva i pretilo paklenim mukama onima, koji stupe, ili ostanu u sokolskoj organizaciji. Čak, štaviše, pretilo se i životom i imovinom. Neki su naši članovi bili zaista tučeni, a nekima je upropašćena imovina. U godini 1936. paljeni su stogovi sena i iščupano na stotine čokota loze našim članovima, potpaljena je sokolana u Orašcu. Godine 1937. zapaljen je sokolski dom sokolske čete Popovići (Konavle). Iste godine je rulja separatista polupala izloge na dućanima naših članova, a pre nekoliko dana, pod kuću u kojoj se nalazi sokolska četa u Postrenju, podmetnut je dinamit.” Usled ovakvih pritisaka sokolske čete u Mrcinama, Vitaljini, Pločicama, Komolcu i Osojniku sasvim su prestale sa radom.(6)

Sa sporazumom Cvetković-Maček i stvaranjem Banovine Hrvatske hrvatski separatisti pojačavaju svoj pritisak na Srbe katolike, jugoslovene i sokole.  U listu „Dubrovnik” navodi se da je postavljena  dinamitna patrona pod vrata stana žandarma narednika Mandarića u Kuparima. Uhapšeno je 9 članova „Hrvatske seljačke zaštite” kod kojih je pronađen eksploziv i dopisivanje sa satnijom, bataljonom i brigadom …(7) Sem hapšenja “hrvatskih omladinaca” u Župi Dubrovačkoj, list „Dubrovnik” javio je da je u noći 6 omladinaca napalo jednog stražara. U listu  se ističe : „Svi napadači i ako poznati – nalaze se na slobodi.” (8)  List „Dubrovnik” preneo je vest o otpuštanju ekonoma Banovinske bolnice u Dubrovniku, gospara Vlaha Goce-Gučetića i činovnika Đokice Jelušića. Komentar lista bio je : „Razlog ? Obojica su Srbi, prvi katoličke, a drugi pravoslavne vjere.” (9) Javljajući o otpuštanjima iz službe Gradskog poglavarstva list „Dubrovnik” je spomenuo da je među njima i Vlaho Lonza, otac porodice koji je u službi općine proveo 12 godina kao šofer. (10)

Sokoli su osnivajući zadruge i podižući sokolske domove radili na unapređenju sela. U četi Donja Župa (Sokolsko društvo Dubrovnik) osnovana je Sokolska povćarsko-voćarsko-cvjećarska zadruga koja je težila da  svoj delokrug proširiti na sve okolne čete. Sokolska četa u Luci Šipanskoj na ostrvu Šipanu proslavila je 14. avgusta 1938. otvaranje svog sokolskog doma. Sokoli su bili prepreka hrvatskim separatistima u ostvarivanju njihovih ciljeva, stvaranja nezavisne Hrvatske. Sa sporazumom Cvetković-Maček 1939. i stvaranjem Banovine Hrvatske hrvatski separatisti pojačavaju svoj pritisak na Srbe katolike, jugoslovene i sokole.

Saša Nedeljković je član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije

Napomene:

1.„Rad Sokolske župe Mostar u godini 1933”, Sarajevo 1934, str.9,  28, 188;
2.Boško N. Mišić, „Rad oko pakovanja suhih smokava”, ,,Dubrovnik”, br.28, Dubrovnik, 7 Avgust 1937,str. 4;
3. „Proslava Prvog decembra u Gornjoj Župi”, br 45, ,,Dubrovnik”, 4 decembar 1937, Dubrovnik, str. 3; „Pozdrav brata Sokola”, br. 46, „Dubrovnik”,  11 Decembar 1937, Dubrovnik, str.4;
4. „Otvorenje sokol. Doma i blagoslov zastave”,  „Bratstvo”, br.9, Osijek, 15.  septembra 1938, str. 184; „ (Veliko Sokolsko slavlje)”, br. 33, „Dubrovnik”,  20 avgusta 1938, Dubrovnik, str. 3;
5. „Po nalogu „Komandanta mesta”,  „Bratstvo”, br.3, Osijek,15 marta 1938, str. 40;
6. Nikola Žutić, „Sokoli”, Beograd, str. 127;
7. „Brojanica zločina i dalje se puni …”, „Dubrovnik”,  br. 8,  Dubrovnik, 24 februara 1940, str. 4;
8. „Brojanica zločina i dalje se puni …a partijski zvočići pametno šute ..”, „Dubrovnik”,  br. 9,  Dubrovnik, 2 marta 1940, str. 4;
9. “Ruši pali udbinski dizdare …”, „Dubrovnik”,   Kotor-Dubrovnik, 19 oktobra 1940, br. 41, str.4;
10. “Otpušteni iz službe općine”, „Dubrovnik”, br. 38, 28 septembra 1940, Kotor-Dubrovnik, str.4;

Izvor: vidovdan

Vezane vijesti:

Nedeljković: Odnosi Sokola na Primorju i Katoličke crkve

DELOVANjE SAVEZA DOBROVOLjACA U DUBROVNIKU

Sukob Sokola na Primorju i dela Katoličke crkve