Ne bi smjela postojati dilema: Sjećanje ili suicidna ludost zaborava !?

Predrag Lozo, sekretar UG Jadovno 1941. – govor na otvaranju izložbe Moje Jadovno u Kulturnom Centru Novog Sada.

Ova izložbena postavka je pokušaj da se objasni nikada do kraja objašnjivo…

Ona je pokušaj da vratimo dug koji imamo prema istini i našim precima i pokušaj da se operemo od zaborava, kako sam nedavno čuo da ga nazvaše, stare ljudske strasti.  Istovremeno  je i vapaj da ne zaboravimo nijednu nevinu žrtvu,  te da joj ponovo pokušamo vratiti ime, životnu priču, pogled,  kao  i nacionalni i vjerski  identitet zbog kojeg je i stradala,  ali i dostojanstvo koji  su  joj nažalost uskraćivani i nakon zločina. Svakako smo svjesni, da je takav pristup, determinisan istorijskom i metodologijom memorijalizacije uopšte,  uslovljen vrstom i obimom istorijskih izvora koje smo imali na raspolaganju kao i specifičnošću odabranog medija  na osvojevrstan način,  selektivan i ograničavajući, pogotovo  ako se uzme u obzir želja da se na relativno malom prostoru što objektivnije i kompletnije prikažu istorijski procesi  dugog trajanja.

Dr Dušan Bastašić, dr Andrej Fajgelj i Predrag Lozo 

Razmatranje surove stvarnosti  132  dana pomračenja ljudske savijesti, smišljenog i ostvarenog zločinačkim umom i bezumom  u kompleksu logora Gospić-Jadovno-Pag , u kompleksu preteči Jasenovca, moralo je pored pomenute suštine rehumanizacije žrtve da uzme u obzir viševijekovnu ideološku „uvertiru“, kao i širi kontekst genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima.  Morali smo svi zajedno vidjeti i zločin i zločine nakon onog najmonstruoznijeg, ovozemaljskog životouzimajućeg, a to je zločin nad istinom o stradanju koja je prelamana, cijepana  i prigušivana kroz ideološke prizme na lobotomirajućoj osnovi. Na sreću bilo je i suprotnih primjera, iako rijetkih. I možda baš danas, zahvaljujući njima, pored osjećaja ljudske i moralne odgovornosti,  tragamo još jače za istinom i nedostojni pokušavamo da je širimo koliko je to u našim moćima.

Željeli smo pokazati da ni danas, nažalost, potomci i poštovaoci žrtava kao i istraživački krugovi,  nisu bez prepreka  u borbi za istinu žrtve i stradanja, što je rezultat, kako vrijednosnih  okova prošlosti,  tako i novih-starih zbivanja 90 – tih pa na ovamo, koje podržava i ovaj put prelama (vidjeli smo evo nedavno drastično i plastično) neka nova svjetska pravda koja je sve samo to ne. Ova izložba je, takođe,  svojevrstan znak pitanja  zašto nam se takve stvari dešavaju kontinuirano vijekovima kroz manje ili više slične oblike i imamo li prava da takav kontinuitet ne primjetimo i jasno ga ne pokažemo. Ona je  i skroman pokušaj autorskog tima (koji čine dr Dušan Bastašić, kolega Dragoslav Ilić, moja malenkost)  da se zapitamo imamo li kao narod prava ili bolje rečeno suicidne ludosti da ćuteći o ovakvim strašnim zločinima  neko novo pokoljenje,  ne dao Bog,  stavimo pred  strašni usud fizičkog uništenja,  ali i uništenja osnovnih ljudskih i božijih vrijednosti  mira i života kroz njega među ljudima, vrijednostima  koje su nerazdvojive od saznanja o istini.

Iskoristio bih priliku, da svima onima koji su porijeklom iz tih krajeva, ali i svima onima koji  su srcem i dušom sa nama, čestitam Krsnu slavu Republike Srpske i njen  21. rođendan, jer  je ona važan državotvorni činilac i rezultat borbe protiv genocida i da vas još jednom  sve pozdravim radosnim hrišćanskim pozdravom MIR BOŽIJI,  HRISTOS SE RODI.

U Novom Sadu 10. januar 2013.

Vezane vijesti:

FOTO-GALERIJA : 10.01.2013. Otvaranje izložbe Moje Jadovno u Novom Sadu

Video prilog „Novosadska tv“ o izložbi Moje Jadovno

Marko Kovačević: O Izložbi „Moje Jadovno“ u KCNS

IZLOŽBA O USTAŠKIM ZLOČINIMA U JADOVNU

Novi Sad: otvorena izložba Moje Jadovno

Katalog izložbe „Moje Jadovno“

OTVORENA IZLOŽBA „MOJE JADOVNO“

Izložba Moje Jadovno