Sutra se navršava 26 godina od kada su pripadnici hrvatskih jedinica ZNG-a, HOS-a, HVO-a zauzeli Kupres i sva srpska sela na Kupreškoj visoravni, a u akciji koja je trajala od 3. aprila ubijena su 54 srpska civila i teritorijalca, dok je njih 150 odvedeno u logore u zapadnoj Hercegovini i Hrvatskoj, u kojim su preživjeli golgotu, saopšteno je iz Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“.
Iz „Veritasa“ podsjećaju da se 16 Kuprešaka do danas vodi kao nestalo, a da za brutalno iživljavanje nad civilima niko nije procesuiran, iako se znaju imena svih žrtava i više od sto učesnika u njihovoj golgoti.
Prema dokumentaciji ovog centra, Hrvati su 6. aprila u restoranu firme „Kvalitet“ sakupili šezdesetak srpskih teritorijalaca i civila i odmah ubili Stevu Lugonju i Dragana Čelebića.
Narednog dana, oko 4.00 časa su polugole zatvorenike, po snijegu i hladnoći natjerali da pješače 23 kilometra do Šujice i tom prilikom prvo ranili, a potom rafalom iz puške likvidirali Žarka Živanića, koji je pokušao da pobjegne.
U Šujici su srpske zarobljenike dočekali lokalni Hrvati i fizički ih maltretirali da bi im onda vezali ruke, utovarili ih u kamione i povezli ka Gornjem Brišniku.
Pri izlasku iz kamiona opet ih je dočekao špalir batinaša naoružanih drvenim toljagama, od kojih su sklonjeni u baraku u koju su im ubacili suzavac.
Odatle su dovezeni u Split i prebačeni u logor „Loru“, gdje je Petar Spremo preminuo od posljedica batina koje mu je nanio hrvatski vojnik, a mučenje nad ostalim Srbima je nastavljeno.
Nakon šest dana provedenih u „Lori“, grupu kupreških Srba kamionima su odvezli u Zadar, gdje su ih razdvojili u dvije grupe i nastavili da ih muče.
Odatle su ih, prethodno izdvojivši braću Ljupka i Ratka Milića, Spasoja Kanlića, Slavka Dragoljevića, Dušana Nikića, Mirka Čivčića, Dušana Milišića i Jovu Marića odveli u Eminovo Selo, kod Duvna, gdje se nastavilo mučenje i gdje ih je nožem ubadala jedna žena i gdje su satima klečili sa glavom na snijegu.
Nakon dva dana, pošto su izdvojili braću Dragana i Milivoja Mašića, braću Radovana i Marka Mašića, Ratka Lugonju, Đoku Marića, te Nikolu i Dušana, Srbi su odvedeni u Vrgorac, gdje je od batina u ćeliji umro Mile Spremo.
Poslije šest dana provedenih u Vrgorcu, Srbe odvoze u Ljubuški, gdje su ostali dvadesetak dana.
Odatle ih 14. maja odvode u Žitnić, kod Drniša, gdje je izvršena razmjena.
Na nosilima je razmijenjen i Stojan Zubić koji je od zadobijenih povreda umro u kninskoj bolnici tri dana nakon razmjene.
Posmrtni ostaci dvojice Sprema predati su srpskoj strani u novembru iduće godine.
Od šesnaestorice izdvojene u Zadru i Eminovu Selu do danas nema ni traga ni glasa.
Od oko 5.000 Srba prema popisu iz 1991. godine, na Kupreškoj visoravni sada živi samo nekoliko stotina.
Izvor: SRNA
Vezane vijesti:
Srpski Kupres: Lijepa priča o borbi protiv ljudske prolaznosti
Feljton: Devedesete – izvod iz ratnog dnevnika (20): Izgubili …
Ratko Mladić: Dok je rat, vojnik mora braniti svoj rov, jer je …