Naša mrtva deca

Živimo u zemlji u kojoj je bešćutna, korumpirana, zločinačka, prodana vlast u nama građanima Hrvatske ubila sve ljudsko. Što je s nama Hrvatima? Mi nismo potomci žrtava, mi smo potomci zločinaca. U kakvom
smo mi stresu? Naši su preci osuđeni, dovijeka prokleti, zašto šutimo?

Živimo u zemlji u kojoj je bešćutna, korumpirana, zločinačka, prodana
vlast u nama građanima Hrvatske ubila sve ljudsko. Postali smo bešćutni
poput naših političara kojima nikad dosta love i moći. Bešćutni poput
tajkuna koji preko leševa nemoćnika ulaze u svoje dvorce da bi tamo
krvavim rukama milovali glave svoje unučadi. Zlikovci koji su poklonili
Hrvatsku zlikovcima zaklonili su nam oči prljavom krpom, začepili su nam
usta smrdljivom štracom. Ne vidimo. Ne čujemo. Nijemi smo.

Danas su Židovi, mislim na nacističku židovsku vlast
koja uništava Gazu, raketom pogodili glavnu bolnicu u Gazi. Trenutno
tvrde da su je, zabunom, razorili Palestinci. Za koji će sat objaviti da
su je morali srušiti jer su se tamo sakrivali “teroristi”. Onda ćemo
čitati kako su bolesnicima javili da imaju pet minuta vremena da izađu
iz bolnice koja nije bolnica nego skladište oružja a oni, bolesnici,
nisu bolesnici nego “ljudski štit”.

Hrvatska i dalje šuti.
Puhovski, preciznije, čovjek koji za sebe tvrdi da je Židov, na svim je
hrvatskim televizijama tri puta tjedno. O svemu sve zna. Zašto nam se ne
javlja ovih dana? Jednom se javio. Zašto se ne javlja svaki dan? Nacisti
ubijaju djecu svaki dan. A oni Goldsteini? Svi napamet znaju ime i
prezime svakog NDH zločinca.

Gdje su ti Goldsteini? Doktorirali
su na hrvatskom Zločinu. Da li je zločin samo kad Ante četrdeset i prve
prereže vrat Zimmermannu ili je zločin i kad 2014. Zimmermann u krvavu
hrpu mesa pretvori petogodišnje dijete? Pa tako tisuća puta? Da tisuću
puta? Nikome ne pada na kraj pameti brojiti žrtve židovskog državnog
terorizma.

U mišju su se rupu sakrili hrvatski goldsteini. Ja i
nitko normalan od njih nismo drugo ni očekivali. U njihovim glavama ustaše
još nisu obrisale svoje krvave kame. Goldsteini su potomci žrtava, grče
se u sedamdesetogodišnjem stresu, pred očima su im leševi mrtvih
predaka, iščupani zlatni zubi iz ustiju njihovih najdražih, još u nosu
osjećaju smrad spaljenih tijela svojih majki. Njima mrtva palestinska
djeca liječe vječne rane. Moramo ih razumijeti, sirotane.

Što je s
nama Hrvatima? Mi nismo potomci žrtava, mi smo potomci zločinaca. U
kakvom smo mi stresu? Naši su preci osuđeni, dovijeka prokleti, zašto
šutimo? Nama stres ne može biti lažni alibi. Smaknimo prljavu krpu sa
očiju, ispljunimo gadni čep iz usta, vrisnimo! Svako mrtvo palestinsko
dijete moralo bi biti rana na našem srcu. Mi ne bismo smjeli misliti
poput njih da je ubijanje palestinskih trudnica jednim metkom ušteda na
municiji.

Zašto smo toliko bez mašte? Pogledajmo u oči svoju
djecu ili u oči svoje tek rođene bebe. Zamislimo da gledamo u njihove
mrtve oči. Da smo u Gazi, umrli bismo mirnije sa mrtvom djecom u
zagrljaju kad bismo znali da negdje daleko postoje ljudi koji suosjećaju
sa nama u našim posljednjim trenucima.

Zato večeras, kad budemo
gledali Dnevnik, ako budemo vidjeli kako gori glavna bolnica u Gazi,
zagrlimo svoje dijete i šapnimo mu u uho, srce, tvoja mama se stidi.
Zlato, tvome tati oči padaju od srama. Zaplačimo tamo pred kraj
Dnevnika, ako budemo vidjeli bolnicu u plamenu.

Učinit ćemo mali korak za duše mrtve palestinske djece ali veliki korak za spas duše svoje.

Piše: Vedrana Rudan

Izvor: Večernje Novosti

Vezane vijesti:

HRVATSKA NA TEKOVINAMA NDH (1)

U Teslinom rodnom Smiljanu, Nezavisna Država Hrvatska je pobila 119 njegovih prezimenjaka

SVJEDOČENjE O STRADANjU SRBA U HRVATSKOJ