Napadnut predsjednik SND „Prebilovci“ Milenko Jahura

Predsjednik Srpskog nacionalnog društva „Prebilovci“ Milenko Jahura, prilikom nedavne posjete ovom selu kod Čapljine, verbalno je napadnut i upućene su mu uvrede na nacionalnoj osnovi. On je rekao Srni da ga je napao jedan Hrvat, koji je ušao u privatni posjed srpske porodice da bere divlji nar, a na upozorenja Jahure da to ne čini on je zaprijetio da će ga fizički napasti i vrijeđao ga na nacionalnoj osnovi.

„Rekao je: `Više nemaš ništa ovdje, ovo je Hrvatska!`. Mislim da je riječ o istom nasilnku, `hrvatskom branitelju`, koji je prije tri i po godine, na Spasovdan, hramovnu slavu, prijetio našem tadašnjem svešteniku u Čapljini, zahtijevajući da sa zvonika skine zastavu SPC i poručujući mu da `ide u Banjaluku`. Policija, čija je zgrada preko puta crkve, nije ni tada reagovala zbog grubog nasilničkog čina“, kaže Jahura.

Jahura je rekao da 30. novembra, u blizini svoje kuće u Prebilovcima, primijetio parkiran automobil, „golf 2“ teget bode, na samoj ivici puta pored imanja koje pripada jednoj prebilovačkoj porodici.

„Pomislio sam da je neko od vlasnika došao da bere divlji nar pa sam prišao. Međutim, vidio sam da je u njihov posjed ušao neki nepoznat četrdesetogodišnji čovjek, koji bere plodove i stavlja ih u vreću“, kaže Jahura.

On kaže da je pitao uljeza da li mu je neko dozvolio da tu bere narove, te da mu je objasnio čije je to imanje i da dio te porodice živi u Prebilovcima.

„On je nastavio da bere. Rekao sam da ću telefonom obavijestiti vlasnike. Međutim, on je počeo da viče: `Idi u Banjaluku, idi u Banjaluku!`“, priča Jahura.

Jahura kaže da je napadač potrčao prema njemu, te da ga je spasilo samo to što je ostao miran.

„Dotrčao je do mene, unio se u lice i podigao stisnutu pesnicu prema mojoj glavi. Viknuo je prema meni: `Idi u Banjaluku! Nećeš ti meni zapovijedati ovdje!`“, navodi Jahura.

Jahura kaže da mu je napadač rekao da ga je „i 1991. godine odavde izgonio“.

„Rekao sam mirno da ga ne poznajem, niti znam šta je po nacionalnosti i da ne znam što bih išao u Banjaluku, gdje nikada nisam boravio. Odgovorio je da sad znam da je Hrvat, koji je tu bio u ratu i da, ako neću u Banjaluku, da mogu u Srbiju“, kaže Jahura.

On je odgovorio napadaču da ne želi da ide iz ovog sela, jer se tu rodio, da tu ima kuću i zemlju i grobove predaka.

„Otišao sam kod komšija i na njihov savjet telefonom o svemu obavijestio policiju. Obavijestio sam i našeg sveštenka u Čapljini koji je odmah došao do moje kuće. Poslije toga se napadač vratio automobilom, a ubrzo su kolima došla dva policajca iz Čapljine“, rekao je Jahura.

On kaže da su se policajci mimoišli na seoskom putu sa napadačem, ali ga nisu zaustavili, iako im ja nasilnika opisao i rekao boju i vrstu kola i registarski broj.

„Sutradan sam išao u policijsku stanicu u Čapljini i interesovao se šta su preduzeli i da li su otkrili počinioca. Nisu imali pojma ni o čemu, osim što su u dnevniku našli da sam ja prijavio događaj. Uzeli su mi broj telefona, kao da mi jave ako nešto saznaju, ali još ništa nisu javili“, dodao je Jahura.

Prebilovci i njegovi stanovnici, zbog stravičnog pogroma 1941. i 1992. godine, predstavljaju simbol stradanja srpskog naroda u BiH.

„Zato posebno zabrinjava bilo kakva prijetnja na nacionalnoj osnovi, nekom od malog broja stanovnika koji su se vratili na svoja ognjišta i dižu svoje domove iz pepela“, rekao je Srni predsjednik Udruženja „Jadovno 1941“ iz Banjaluke Dušan Bastašić.

On je ukazao da ne treba zanemariti da je meta napada Milenko Jahura, predsjednik Srpskog nacionalnog društva „Prebilovci“, rođeni Prebilovčanin čija je majka 1941. godine jedina uspjela da pobjegne iz kolone žena i nejači koje su ustaše pobacale u Šurmanačku jamu.

„On je i glavni pregalac u nastojanju da se obnovi hram Hristovog Vaskrsenja, uništen u proteklom ratu, u čijem središtu će se nalaziti kripta sa moštima prebilovačke nejači pobijene 1941. godine, a čije su kosti izvađene iz 13 hercegovačkih jama“, kaže Bastašić.

On smatra da bi nadležni organi trebalo da ovom incidentu posvete posebnu pažnju, jer izrečene prijetnje ozbiljno ugrožavaju proces povratka i suživota ne samo u zapadnoj Hercegovini, nego i svugdje u BiH gdje postoje još krhke povratničke oaze.

U Udruženju „Ognjena Marija Livanjska“ iz Beograda kažu da im je poznato da je prethodnih dana predsjednik SND „Prebilovci“ Milenko Jahura doživio neprijatnosti i uvrede na nacionalnoj osnovi na području svog rodnog sela.

„Iako nismo neposredni svedoci tog događaja, smatramo neophodnim da apelujemo na nadležne lokalne organe da odmah i adekvatno reaguju i istraže ovaj incident, kao i da osude i u korenu suzbiju svaki takav i sličan događaj“, rekli su Srni u ovom udruženju.

U Udruženju „Ognjena Marija Livanjska“ ističu da za povratak izbjeglih i raseljenih lica veliki značaj ima sigurnost, a ona se ogleda, u najvećoj mjeri, u uspostavljanju dobrih međuljudskih i međunacionalnih odnosa.

„Sve strane i zajednice moraju uložiti trud da se zaleče još uvek bolne rane rata i da se među ljudima uspostave komšijski odnosi koji baziraju na međusobnom uvažavanju i poštovanju ljudskog dostojanstva. Uvereni smo da nadležne institucije neće dopustiti da bahati pojedinci dovedu u pitanje sav trud koji se ulaže u povratak izbeglih i obnovu zajedničkog života“, navode u ovom udruženju.

U Prebilovcima danas ima šezdesetak stalnih stanovnika i dvadesetak koji tu borave povremeno.

U Čapljini, na magistralnom putu od Mostara prema Jadranu, na mjestu gdje se odvaja put prema selu Prebilovci, više puta je uklanjan putokaz. Ni danas ga nema.

Navršile su se 73 godine od stradanja Srba iz Prebilovaca. Tih avgustovskih dana 1941. godine 3.000 ustaša blokiralo je selo i sakupilo narod u mjesnu školu „Kralj Milutin“ sa obećanjem da će ih preseliti u Srbiju.

Odatle su ih transportovali do Čapljine i logora Silos na Modriču, a potom željeznicom do Šurmanaca i, umjesto u Srbiju, do jame Golubinke u brdu između sela Šurmanci i Međugorje.

Samo u jednom danu tog 6. avgusta život Prebilovaca potonuo je u jamu povrh Ararovih kuća.

Mještani koji su se sklonili u brda oko sela, ispred prvog naleta ustaša, ili u močvarne predjele Hutova blata ubijani su na još 48 mjesta u selu i njegovoj okolini.

Od 1.000 stanovnika sela ubijeno je više od 800, dok je preživjelo avgustovski pogrom svega 172 Srba.

Izvor: 

Vezane vijesti:

Sećanje je put poštovanja kojim treba da idemo – izložba “Prebilovci” svečano otvorena u KCNS

Video: Sabranje 2014.

Obnova matičnih knjiga u čapljinskoj parohiji

09.08.2014. Sveta arhijerejska Liturgija u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Prebilovcima

DA NIKAD NE ZABORAVIMO: Najstrašniji zločini nad srpskom decom i mladim majkama

Jahura: Prebilovci su ujedinili Hercegovce sa obe strane Drine!