Nakon ulaska u EU prava Židova i drugih manjina u Hrvatskoj reducirana i ugrožena

INTERVJU – Danas se obilježava Dana sjećanja na žrtve Holokausta.
Tim povodom razgovarali smo s Ljubom Veisom (Weiss), piscem, publicistom i poznatim židovskim aktivistom.

Sibiz (SEEbiz): Prije oko godinu
dana razgovarali smo na temu ima li antisemitizma u Hrvatskoj. Čitam vaše tekstove
u međuvremenu i zanima me ocjena današnjeg stanja, i argumentacija!?

Lj.V: Pitanje sadržava i više potpitanja, no držimo se ključnog: kakvo
je stanje s antisemitizmom zadnjih godinu, dvije u Hrvatskoj? Nama nedostaju istraživanja
na tu temu, uopće nam nedostaju društvena istraživanja. Mogu vam stoga odgovoriti,
naravno, u svoje ime i iskazati dojmove te pokušati ih obrazložiti. Najkraće, ne
samo prava i slobode Židova u Hrvatskoj, nego zamalo svih manjina su u praksi reducirana
i ugrožena. Suprotno očekivanjima ulaskom u EU Židovi su po mom sudu pod pritiskom,
događaju se fenomeni koji nas trebaju zabrinuti. Dvije su vrste pojava – jedno su
pojave koje se itekako tiču i Židova, ali ne spadaju izravno u kompleks pitanja o
hrvatskom židovstvu, drugo su izravne provokacije židovske zajednice i Židova kao
pojedinaca i manjine.

Sibiz: Koji biste primjer naveli za prvu grupu?

Lj.V: Primjerice rat ćirilićara i antićirilićara u Vukovaru ali
i šire, nije nešto što izravno utječe na hrvatske Židove, ali posredno itekako.
Naime, mi imamo uglavnom obilježena mjesta u Hrvatskoj gdje su nekada stajale sinagoge,
a sada su najčešće izgrađene stambeno-poslovne zgrade na tim mjestima ili prostor
zjapi prazan kao onaj u Praškoj 7, u Zagrebu. Tamo su dvojezične ploče, na hrvatskom
i hebrejskom, i koliko znam nijedna se nije našla na udaru. Međutim čekićanje ploča
u Vukovaru izazvalo je određeni strah, jer prskanje stakla na taj način, može izazivati
asocijacije na Kristalnu noć 1938. Za mene osobno to su najstravičnije scene destrukcije
nakon Domovinskog rata i nameću ozbiljna pitanja, kao i referendumi, prošli i najavljeni,
o tome kako se hrvatska vlast i pojedine udruge odnose spram prava manjina. I naravno,
ukupna društvena situacija koju karakterizira moralni, ekonomski i politički rasap
Hrvatske, i gdje se grčevito traži krivac, žrtveno janje… pogodna je atmosfera da
se za sve nedaće opet i opet okrive Židovi. Nas je u Hrvatskoj zanemarujući broj,
ali čitam na mnogim portalima notorne antisemitske ocjene – o moćnom židovskom lobiju
u svijetu, opet o enormno bogatim Židovima, zaboravljajući da od 13, 2 milijuna Židova
u svijetu ima itekako mnogo onih Židova, posebno u Izraelu, koji dijele sudbinu
tzv. malog čovjeka. Koliko smo mi Židovi na prostoru ex-Jugoslavije osiromašili
svjedoči i činjenica da je prošle godine otkazano druženje Bejahad, židovska kulturna
scena. Manipulacije s Jasenovcem šireg su značaja, i ne tiču se samo Židova. ZA
DOM SPREMNI na Maksimiru nije stvar Židova, ali ipak se jedna međunarodna židovska
organizacija uključila peticijom tražeći od FIFE rigoroznu kaznu za Šimunića i hrvatsku
nogometnu reprezentaciju.

Sibiz: Druga grupa je zanimljivija javnosti i nju zanimaju primjeri.

Lj.V: Da, ima ih dosta, ali javnost na njih ne obraća dovoljno pažnje;
nažalost, u nas se pomalo navikavamo da svojevrsno ludilo postaje svakodnevica.
Tu su u osnovi i dva stava prema takvim pojavama – jedni u židovstvu smatraju da
ne treba obraćati pažnju na te fenomene jer se tek onda diže prašina, a drugi stav
je da VELIKO ZLO počinje malim zlom, i treba ga dijagnosticirati i sasjeći u korijenu.
Svojim angažiranim tekstovima puno sam bliži ovom drugom stavu, jer šutnja i ravnodušnost,
nereagiranje… je put u pakao odnosno u još veće zlo. Tu mislim da griješe i neke
židovske organizacije i zajednice, a ima i intelektualne i političke komocije, kao
da se ništa ili vrlo malo naučilo iz Šoah. Već sam negdje napisao da ako Židovi
dožive drugi Šoah, onda smo ga i zaslužili.

Sibiz: Još nam ne navodite primjere?

Lj.V: Evo, bavim se više godina slučajem Vedrane Rudan koja po
špranci da je dim nad Gazom pičkin dim, a dim nad Auschwitzem vječni dim, ne samo
jednom vrijeđa Židove i nas, potomke preživjelih Holokausta. Napisao sam nekoliko
polemičkih tekstova na tu temu, osvrnuo sam se i na grubu manipulaciju odlomcima
dnevnika Anne Frank, i da je pravne države, ona ne bi ostala samo bez posla na TV
Nova, ona bi se našla pred sudom. Te uvrede nemaju veze sa slobodom govora ili slobodom
umjetničkog izražavanja –one su jednostavno s one strane zakona i traže sankcije.
Ne može se „šlepati“ na antisemitizam i prodavati knjige, što je krajnji cilj ovih
ludosti Vedrane, kako je krstim u tekstovima, Tame Rudan. I umjesto da se to dijagnosticira
kao problem, nju se drži u Društvu pisaca, nju se kao zvijezdu poziva u Nedjeljom u
dva. Nije tajna da je Internet grupa SOCIJALNO, JASNO I HRABRO ŽIDOVSTVO uoči emisije
Nu2 tražila da se razgovor započne isprikom Židovima i antifašističkoj javnosti,
ali ni ona, a ni Aleksandar Stanković nisu osjećali potrebu za tim, već su temu
židovstva i Izraela elegantno zaobišli. I na kraju, ima itekako kvalitetnih književnika
s korektnim stavovima prema židovstvu, ali njih nema u Nu2.

Tu je i primjer hrvatske E-enciklopedije koju zovem U-enciklopedija
jer sam analizirao mnoge sastavnice vezano za židovstvo koje su netočno, tendenciozno
napisane, s pozicija neoustaštva i naci-fašizma. No, to valja gledati s aspekta revidiranja
povijesti koja se radi kada je riječ o Drugom svjetskom, posebno o Šoa, I vrapci
na krovovima znaju da je izložbeni postav u Spomen području Jasenovac manjkav, ne
oslikava zločinački karakter „posade“ Jasenovca i njihova zlodjela. Židove ne zanima
sporenje hrvatskih i srpskih povjesničara, niti politikanstvo s tim u vezi (istine
radi treba reći da je zaista stvoren mit o jasenovačkim žrtvama, ali stari mit ne
ruši se stvaranjem novih mitova…). Na potrebu promjene postava Spomen područja upozorava
i Efraim Zuroff, radila je to i mr. sc. Julija Koš, i mnogi drugi, ali sve ostaje
po starom… i pitanje je neće li mlade generacije jednom pomisliti ili pisati da je
to bio radni logor, i zamalo odmaralište, a da su Židovi u njemu bili privilegirani!

Sibiz: Ima li još konkretnih primjera?

Lj.V: Evo, sad skoro dogodio se možda najveći skandal u zadnju godinu
dana – tiče se jednog članka na portalu dnevno.hr gdje je autor na drzak, notorno
antisemitski način falsificirao dijelove svete knjige Talmud. Sve slijedeće pod navodnicima
je citat iz navedenog članka izvjesnog Z.K: „Židovi upravljaju ovim svijetom, sada
znamo i zašto! Najužasnije demonske provale skrivaju se u njihovoj svetoj knjizi Talmud!“
Početni dio teksta Z.K—a glasi:

“Predložite kršćanima da imaju seksualne odnose sa životinjama.
Bog je stvorio nežidove te iako im je dao čovječji oblik oni su ravni sa životinjama,
jer ne dolikuje Židovu da bude služen od stoke. Zato ga služe životinje u ljudskom
obliku. “Nežidovka u nosećem stanju ima se smatrati kao noseća stoka. Istrebljenje
kršćana je neophodno žrtvovanje.

Židovi su vrlo poseban narod. Rasijani su svuda po svijetu i vode
najveće kompanije svijeta. Židovi u svojim rukama drže kompletni bankarski sustav.
Oni imaju potpunu kontrolu nad medijima što svjetskim tako i hrvatskim. Neki Židovi
su najbogatiji ljudi na planetu. Oni su vladari prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Vladari iz sjene. U svakoj kompaniji, vladi, na najvišim pozicijama uvijek se skriva
po minimalno jedan Židov. Oni su vrlo povezan narod koji kontrolira sve, a mnogi
o tome ne znaju ništa. Ljudi ih većinom žale jer su eto bili proganjani kroz povijest…“
i tako dalje i tako slično.

Ni Hitler ni Goebbels ne bi se postidjeli ovakvih rečenica! Ipak
iznenađuje da na to nije bilo nekih reagiranja, a izostalo je po meni potrebno reagiranje
Katoličke crkve ili neke njene institucije. Svojevremeno je i dr. Razum, zaposlenik
Katoličke crkve davao neprimjerene izjave o konc-logoru Jasenovac. Inače, taj portal,
koji je u vlasništvu potomaka obitelji Gojka Šuška, kada bi se radila ozbiljna analiza
objavljenih sadržaja, objavio je niz tekstova na štetu Židova, ali i antifašista,
između ostalog autori tamo uopće na razumiju razliku između staljinizma, komunizma,
naci-fašizma.. Ne pamtim nijedan objektivan tekst na tom portalu u vezi Židova.
Primjerice, i autori na tom portalu i drugdje stormfrontovski konfabuliraju o nekoj
ljubavi između ustaša i Židova, naklapaju o Židovima – generalima u ustaškoj vojnici,
o ženama Židovkama ustaških glavešina itd., ne znajući osnovne pojmove o tome tko
je Židov… Popularna je igra ljude koji nemaju ama baš nikakve veze sa židovstvom
ni danas, ni u prošlosti povezivati sa židovstvom… Osjetljivim temama pristupa se
neznalački i tendenciozno, a jedan od takvih je i etnobiznismen Jaša Bienenfeld,
koji je svojevremeno Hrvatskom listu ispričao hrpu nebuloza. Treba zamijetiti, dakle,
da dio odgovornosti za ove pojave snose i neki židovski dužnosnici, a ni mediji
baš često ne daju riječ onima koji o tm temama su kompetentni govoriti i pisati.

Sibiz: Tako smo došli i do možda najdelikatnijeg pitanja – niste
li nekim svojim člancima došli i u izravan sukob „sa svojima“?

Lj.V: Prvo i najvažnije, ne postoje po mom sudu naši i njihovi,
postoje oni koji su na strani istine i poštenja, i transparentnosti i oni koji su
na strani neistina, nepoštenja i muteži. Poznato je da se zamalo od povratka iz Beča
godinama zalažem za dvije stvari: 1. kako nas je Židova malo, bar da surađujemo
na pojedinim projektima, mislim na projekte dviju sukobljenih židovskih strana. Ako
se pažljivo analizira moje pisanje i objavljivanje zamijetit ćete da do zadnjih mjeseci
NIKADA nisam pisao o raskolu unutar židovske zajednice Hrvatske, uvjeren da je to
pitanje koje se rješava unutar obitelji, Međutim, ako se pitanja ne rješavaju, ako
smo dio hrvatskog sustava onda ćemo uvažavati taj sustav i graditi, a ne loviti
u mutnom i biti država u državi.To ne znači asimilaciju, to znači okupljati sve kreativne
židovske i nežidovske snage, i primjerice što prije početi izgradnju na prostoru
u Praškoj 7 u Zagrebu, i zatvoriti tu urbanu ranu u samom središtu Zagreba. Jer,
parcela u Praškoj 7 formalno je vraćena Židovskoj općini Zagreb, a ne grupi etnobizničara
kojima je cilj NE graditi. Zaprepastio me je rabin Prelević koji je javno u emisiji
HRT-a izjavio da nam ne treba sinagoga u Praškoj 7, nego da to ovisi o broju Židova.
Istovremeno je unosio Toru u Podgorici u privremenu sinagogu. Vjerojatno mi imamo
jedinstvenog rabina u svijetu – koji se protivi gradnji židovskog templa ili njegovoj
obnovi… Gradnja na lokaciji u Praškoj 7, koliko vidim i čujem, nije ni u interesu
dr. Ognjena Krausa, ni predstavniku Židova u Zagrebu gđe Sanje Tabaković-Zoričić,
ni gradonačelnika Bandića, ni predsjednika Vlade Milanovića. Uostalom, koga to detaljnije
zanima preko googla može naći kolumnu ZAGREBAČKE SINAGOGE NEĆE BITI objavljene na
jednom serioznom, antifašističkom portalu – www.tacno.net.

Sibiz: Nije li to prenaglašen osjećaj žrtve i gubitnika?

Lj.V: Odgovorit ću vam protupitanjem: Pa zar nije sramota da će
na proljeće, najkasnije u ljeto, Banja Luka imati otvoren Židovski centar (ne ulazim
u to koliko se Dodik na taj način „šmajhla“ židovskom lobiju i Izraelu), da sličan
centar uspješno djeluje u Skopju, da je Slovenija obeštetila svoje Židove povratom
imovine, a da se najmanje učinilo za svoje Židove u Hrvatskoj i u Srbiji. Da sada
ne spominjemo da nemamo ovdje Židovski muzej Hrvatske, da nemamo središnji spomenik
za žrtve Šoa u Hrvatskoj (Kameni cvijet u Jasenovcu ima samo dijelom tu funkciju),
da nema spomenika zagrebačkim Židovima, osim Mojsija na Mirogoju, a zna se njihov
doprinos razvoju urbaniteta, gospodarstva, umjetnosti, sve do sporta. Utoliko je
gradnja u Praškoj 7 imperativ, objekt bi imao izuzetno simboličko, pijetetno značenje
i koristio bi jednako Židovima i samoj Hrvatskoj u popravljanju imagea u židovskom
svijetu, u EU posebno. I dalje, da sad o bezočnim prijevarama hrvatskih Židova i
nasljednika ne govorimo kada je riječ o imovini. A bez materijalne sigurnost, svaki
čovjek, pa i Židov je biljka bez korijena, trska koja se povija pred svakim jačim
vjetrom. Prvo privatizacija a onda denacionalizacija principijelno govoreći je velik
crimen i Tuđmana i brojnih savjetnika koji su mu predlagali krajnje nemoralne zakone.

Sibiz: Pa kako onda vidite budućnost hrvatskog židovstva?

Lj.V: U sadašnjim okolnostima, u vrijeme svojevrsnog raspada Hrvatske
– moralnog, ekonomskog, i političkog – ne vidim budućnost hrvatskog židovstva. Ono
ne može egzistirati na mrtvim dušama, niti samo na kulturnoj i dijelom, vjerskoj
osnovi, niti na etnobiznisu grupa. već na čvrstim materijalnim temeljima i jakoj
općoj edukaciji te obrazovanju članova Općina i iskrenim i brojnim vjernicima. Naravno,
i posebno na socijalnoj djelatnosti koje u vremenu krize gotovo da i nema. Kao što
nema dovoljno djece, a židovstvo bez djece i obitelji nema budućnosti. Stjerani smo
u medijski geto, na edukaciji o Šoa rade dobronamjerni pojedinci i grupe, antisemitizmu
se suprotstavljaju Margelov institut i također, grupe i pojedinci što je daleko premalo.
Tako se čak može dogoditi da Hrvatska bude zemlja bez Židova, ali s jakim antisemitizmom
i općom netolerancijom prema drugima i drugačijima.

Sibiz: I vas osobno dosta napadaju po portalima, a čujem da ste
primili i prijeteće poruke?

Lj.V: Navikao sam na to, dio je to rizika javnih nastupa. No, ipak
sam se potrudio da dio vrijeđanja i prijeteću poruku stavim na papir i predao sam
policijskom službeniku Virovitičko-podravske županije. S vremenom iritira stalno
čitati da sam hrvatomrzac, jugonostalgičar, špijunčina, cionist, pobjegulja… pa dobiti
i poruku da će me izvjesna osoba prebiti, ako dođem u Zagreb.

Sibiz: Čujem da vas je javno napao i Drago Pilsel?

Lj.V: Ma sitno, kao ubod komarca. Sporenje s Pilselom traje duže
vrijeme, i ne bih privatnu žestoku korespondenciju, za sada, prenosio u javni medijski
prostor, što je on učinio. Najkraće, držim komplimentom za sebe imati Dragu Carlosa
Pilsela na drugoj strani barikade.

Sibiz: Vaši osobni planovi?

Lj.V: Umorio sam se od upozoravanja, objašnjavanja, vrištanja i prosvjedovanja,
moljakanja… Osobno ne mogu riješiti jedan jednostavan problem – već 22 godine – dobiti
odštetu za dinamitom srušenu vikendicu Weissovih u Bilogori, početkom 1992. čiji
sam bio većinski vlasnik. Spominjem da je vikendica prvo opljačkana, zatim su u njoj
boravile ZENGE i kada se išlo dalje prema srpskom selu Jasenašu, vikendica je dinamitom
dignuta u zrak. Piše: „od nepoznata počinitelja!“

Preuzeo sam vođenje jedne male, minijaturne židovske općine u namjeri
da se završi započeto renoviranje mrtvačnice na Židovskom groblju u Virovitici, uz
pomoć Ministarstva kulture i lokalnih vlasti, pretvori u mali Muzej posvećen Židovima
virovitičkog kraja i ovog dijela Slavonije, a nakon toga ćemo Židovsku općinu ugasiti.
Ona već sada nema neki reason d etre, i nisam voljan voditi općinu na mrtvim dušama
i iz osobne koristi. Da, manje ću se javljati u javnosti, nema velike vajde od toga,
posvetit ću se više sebi i literaturi . Ali, borba protiv antisemitizma vjerojatno
u manjem intenzitetu, ostaje moja zadaća do posljednjeg daha. Dug je to nas „djece
Holokausta“ prema žrtvama, iako nikada ne treba gledati samo u prošlost. Židovski
narod, da je gledao samo u prošlost odavno bi nestao s kugle zemaljske – bili smo
i ostajemo narod knjige, znanja i inovacija, uključujući i vjeru da će neki budući
naraštaj dočekati Mesiju. To je opet priča o nadi, o vjeri, o vječitom optimizmu
i snazi volje, a bez toga odlazimo i kao pojedinci i kao narod, prije kraja životne
staze, u vječnost iz koje smo i došli. A dužinu te staze – i narodu i svakom pojedincu,
određuje ipak On, Hašem, Adonaj, Stvoritelj…i ne vidim potrebu da od života čovjeka,
koji je kraći od treptaja oka, činimo mit. Ali, ne vidim ni potrebu da šutimo, da
šutim, jer kamijevski rečeno, u iskazivanju revolta vidim smisao svog vlastitog života.

Izvorni članak: seebiz.eu

Preuzeto sa: MARGELOV INSTITUT

Autor: Domagoj Margetić