arrow up

Dragana Đukić: Sada unuci traže svoje nestale dede i bake

Ti unuci su danas sazreli ljudi od tridesetak godina i oni imaju potrebu da se sazna istina o njihovim u ratu ubijenim precima. Ono što je bitno da ta deca i unuci nisu zatrovani mržnjom. Piše: Bojan Munjin Problem nestalih i traganje za posmrtnim ostacima žrtava ratova u trenutku raspada Jugoslavije, opterećuju do danas, 35 godina kasnije, društva nastala na ruševinama te države. Dragana Đukić, predsjednica Udruženja porodica nestalih i poginulih „Suza“ iz Beograda, već dugi niz godina svjedokinja je ovog bolnog i nezavršenog procesa. U danima kada Hrvatska i Srbija na potpuno različite, suprotstavljene načine, obilježavaju sjećanje na vojnu akciju „Oluja“, tema potrage za nestalima postaje još aktualnije pitanje.

TRAGEDIJA PODNO PLANINSKIH MASIVA LIKE: ZATIRANJE SRPSKOG SELA JOŠAN 1942. GODINE

U drugoj polovini septembra 1942. godine, na području podno Udbine, odigrao se jedan od najsurovijih zločina Nezavisne Države Hrvatske nad srpskim civilnim stanovništvom tog dijela Like. Za svega desetak dana mirno selo Jošan pretvoreno je u potpuno zgarište, a njegovi stanovnici, uglavnom nejač koja nije bila u mogućnosti da ode u zbjegove ili u ustaničke borbene redove, nemilosrdno su pobijeni na kućnim pragovima ili živi spaljeni u svojim domovima. HRVATSKA KAZNENA EKSPEDICIJA Prema dostupnoj arhivskoj građi i zapisima svjedoka, hrvatske ustaše su sredinom septembra preduzele masovnu kaznenu operaciju čiji je cilj bio etničko čišćenje Srba, tj. potpuno fizičko i materijalno uništenje ovog naselja. Kako je većina vojno sposobnih muškaraca već

Zorica Đoković: Pismo dedi

Tebe su mi uzeli, te zvijeri u crnim uniformama, i ova sjećanja koja sada izmišljam, sjećanja koja nemam. I Gospoda su tako, deda, ubili. I Njega. Piše: Zorica Đoković Dragi deda, Жalila sam od najranijeg djetinjstva što te nisam poznavala. Oteli su te od mene i od života lažima i prevarom, i nisi dočekao da vidiš odraslu ni svu svoju djecu, a kamoli mene, najmlađu od tvoje unučadi. Bolno je bilo odrastati bez tebe koga jednostavno ­ nema. Stanje stvari ­tebe nema, nemam dedu. O tebi se ne govori, jer tebe su pozvali i ti si otišao, nevin i naivan, u stradanje i smrt. Smrt su donijeli fašisti. Ustaše. Izvorno zlo u ljudskom obliku, saznala

Parastos_kod_Saranove_jame_2015_politika.jpg

Feljton Politika: Put dug dva dana ćutanja (1)

Kosti još leže na dnu jama. Hoće li nekome ikada pasti na pamet da ih dostojno sahrani Molitva za žrtve (Foto A. Apostolovski) Jadovno – Svaki rat je đavolja ujdurma. Priroda je sve uredila da život na Velebitu podseća na bajku. Potom su se u taj savršeni sklad bukovih šuma, životinja i tirkiznog neba umešali ljudi. Jedni su bili dželati, drugi žrtve. Grotlo Šaranove jame opasano je ogradom od lanaca. Ono i dalje zjapi, kao ukleta crna rupa. Na njegovom dnu, leže posmrtni ostaci hiljada Srba i Jevreja. Slušam sveštenike, osećam miris tamjana, čujem govore članova Udruženja „Jadovno 1941” i pitam se, šta su osećale ustaše koje su bacale ljude

Da se ne zaboravi: 32 godine od zločina hrvatskih snaga na Koranskom mostu

Tog 21. septembra 1991. godine pripadnici MUP-a Hrvatske i „zengi“, ispred mosta na rijeci Korani u Karlovcu, zaustavili su dva vojna kamiona JNA. U kamionima su se iz kasarne „Mekušje“ u kasarnu „Logorište“ prevozili pripadnici aktivnog i rezervnog sastava JNA, koji su odložili oružje nakon pregovora i obećanja hrvatske strane da će biti pušteni. Odmah po predaji jedna grupa zarobljenika, uglavnom aktivnih pripadnika JNA, odvezena je u prostorije policije, a druga grupa od 17 vojnika srpske nacionalnosti, uglavnom rezervista iz kordunaškog sela Krnjak, sprovođena je pješice preko Koranskog mosta. Čim su stupili na most, pojavila su se uniformisana lica sa fantomkama i započela „krvavi pir“ nad zarobljenicima, od kojih su

Film “Djeca Kozare“ stiže pred publiku: Premijera 2. oktobra u Beogradu, dan kasnije u Banjoj Luci

Dugo očekivani film Lordana Zafranovića „Zlatni rez 42: Djeca Kozare“ konačno će biti prikazan pred publikom. Beogradska premijera zakazana je za 2. oktobar u Sava centru, dok će dan kasnije film biti prikazan u Banjaluci, u dvorani „Borik“. Posle godina rada na jednom od najzahtevnijih filmskih projekata u regionu, reditelj Lordan Zafranović privodi kraju put svog dugo očekivanog ostvarenja posvećenog stradanju stanovništva Kozare tokom Drugog svetskog rata. Prema najavi, prva premijera biće održana 2. oktobra u Beogradu, u Sava centru, a već sutradan, 3. oktobra u 19 časova, film će biti prikazan u banjalučkoj dvorani „Borik“. Informaciju o premijeri u Banjaluci objavio je Milorad Dodik nakon susreta sa Zafranovićem u

U 120 grobnica 550.800 mrtvih, još neistraženo oko 70 stratišta

DOKUMENT O JASENOVCU IZ ZAOSTAVŠTINE VLADIMIRA DEDIJERA Piše: Nikola Milovančev U srpskoj pravoslavnoj gimnaziji „Katarina Kantakuzina Branković” u Zagrebu održan je septembra meseca prošle godine, simpozijum posvećen jasenovačkim žrtvama. Tom prilikom je, u raspravi, spomenut broj od 700.000 jasenovačkih žrtava, na šta je reagovao vladika g. Jovan Ćulibrk izjavom: „Ne smijemo se nabacivati brojkama jer vrijeđaju žrtve, njihove porodice i potomke.”. S obzirom na to da je, pre toga, jedan od istoričara u svojem izlaganju govorio o 100.000 jasenovačkih stradalnika (prof. I. Goldštajn), jasno je na šta g. Ćulibrk misli kada kaže „nabacivanje žrtvama”. Sa čuđenjem mogu da konstatujem da se na ove simpozijume pod okriljem naše SPC u Zagrebu

Knjiga na dar: Salvatore Loi „Jugoslavija 1941.“

Salvatore Loi ((1917–1990) je bio italijanski advokat, lingvista i obaveštajni oficir u Jugoslaviji 1941. godine, koji je boravio u područjima Dalmacije i Like, pre nego što je upućen na Istočni front. Knjiga donosi izvornu arhivsku građu i svedočanstva o događajima na početku Drugog svetskog rata u Jugoslaviji i sporazumima Italijana sa srpskim ustanicima u Kninskoj Krajini i na Tromeđi, radi njihove zaštite od hrvatskih ustaša. Knjiga otkriva detalje o političko-vojnim sporazumima između Italijana i srpskih ustanika u Kninskoj Krajini (Otrićki sporazum i sporazum u Pađenima), pruža uvid u okolnosti pod kojima je srpsko stanovništvo u tim krajevima pokušalo da se zaštiti od progona i ustaških zločina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Bojan Vegara: Sve ih Ratko na čistinu istjera

Sad znamo i da ovakvih ko ja ima mnogo i da vam više nikad i nigdje pardona nećemo dati. Sjedim iza kuće u svom svijetu. Razmišljam. Opet mi na pameti Ratko. Smijem se sam sebi od neke radosti. Drago mi što ne moram strahovat od naših Srba, što knjige pišu i uče djecu. I što sam od one generacije, koja je stasala uz Ratkove vojnike. Generacije, koja je u kafani nakon rata držala Ratkovu sliku i salutirala mu na svaku ljutu, što ranu liječi. E, ta generacija je odgojila stotine njih oko sebe, koji znaju za Ratka. Rasuli nas jesu i gonili, ali nas nisu pobjedili. Danas se mnogi stide

Potpisan sporazum između “Spomen-područja Donja Gradina” i “Memorijalnog centra Staro sajmište”

Veliki broj ljudi iz područja koje gravitira ka Kozari i Potkozarju deportovan je u logor na Sajmištu, gde su stradali. Memorijalni centar “Staro sajmište” i Javna ustanova “Spomen-područje Donja Gradina” zajednički će čuvati sećanje na žrtve ustaškog zločina genocida u NDH, kao i zločine nad Srbima, Jevrejima i Romima za vreme Drugog svetskog rata na čitavoj teritoriji bivše Jugoslavije. Ovo stoji u Sporazumu koji su juče potpisale direktorke “Starog sajmišta” i “Spomen-područja Donja Gradina” Krinka Vidaković Petrov i Tanja Tuleković, a dokument je potpisan Drugog dana manifestacije “Dani Srpske u Srbiji”. Krinka Vidaković Petrov rekla je da su dva logora na prostoru sajmišta bila povezana sa Donjom Gradinom, jer je

SAOPŠTENJE UDRUЖENJA KOZARČANA U BEOGRADU

Na nikada isceljene rane, Kozarčanima, ali i svima onima koji baštine sećanje na ove mučenike, dodata je nova doza soli. Nepoznati učinioci su, sumnja se, početkom ovoga meseca uklonili spomen ploču kojom je obeleženo mesto na kojem su pohranjena tela oko 6.500 žrtava fašističkog terora, dominantno Srba, mučenih i ubijenih u prihvatnom logoru Zemun u periodu od 1942. do 1944. godine. Ovaj logor, za nas Kozarčane, značajan je po tome što je veliki deo umorenih, koji nađoše svoju večnu kuću na Zemunskom groblju, doveden sa terena Kozare i Potkozarja. Na nikada isceljene rane, Kozarčanima, ali i svima onima koji baštine sećanje na ove mučenike, dodata je nova doza soli. Udruženje

Nemanja Dević: Četiri uslova za popisivanje srpskih žrtava genocida

Dok ne obezbedimo sve uslove, nećemo imati mogućnost da se ovakvom zadatku posvetimo kao jednom od primarnih za srpsku istoriografiju. „Junacima palim za oslobođenje i ujedinjenje srpstva 1912-1919”, piše na spomen- ploči poginulim Šumadincima, postavljenoj u manastiru Blagoveštenje rudničko. Spomenik su između dva svetska rata podigle njihove porodice i ratni drugovi. Dirljiv je, jer natpis na belom mermeru govori drugačije o ciljevima borbe tih vojnika, nego što je to proklamovano u odlukama srpske vlade (Niška deklaracija 1914) i činom ujedinjenja 1918. godine. U zvaničnoj politici jeste se govorilo o „oslobođenju i ujedinjenju”, ali bez ovog, za nove građane nove države, nezgodnog „srpstva”. Država zaborava Bilo bi zanimljivo prikupiti veći broj

KO NAS JE KLEO NIJE DANGUBIO

Srbinu je grob svetinja i svi se boje da će im grobove najmilijih neko oskrnaviti te su se s toga odlučili da ih nose na svoju teritoriju. Piše Stanojević Zoran Stojim pred kućom kad nailazi Jovanović. Znam ga zajedno smo bili u bolnici. Dan sunčan ima i snijega koji se topi. Jovanović je sav mokar i umazan blatom. Priđe mi, kaže daj malo vode da se operem da ne idem kući ovakav. Pa gdje se tako uprlja pitam. Vodim ga do pumpe. Idem prijatelju sa groblja zamolili me da pomognem pri vađenju poginulih boraca. Muka živa druže moj, muka. Bolje u rat još godinu nego ovo raditi. Sahraniš pa opet

Savo Štrbac: Srbi na poternicama da se ne bi vraćali na ognjišta? [Video]

Procenat osuđenih Srba pred regionalnim sudovima je drastičan. Može li se matematički i pravno dokazati da je na delu selektivna pravda, ili je reč o organizovanoj političkoj agendi? Dok međunarodni i regionalni sudovi tvrde da peru istorijske ljage, statistika neumoljivo otvara pitanje: da li su pravo i pravda na Balkanu postali selektivni instrument politike? Da li se tajnim optužnicama i presudama u odsustvu jednom narodu trajno zabranjuje povratak na vekovna ognjišta? Potraga za nestalima? Identifikacija? Poređenje suđenja pred Tribunalom i Specijalnim sudom za Kosovo (i Metohiju). Izvor: VERITAS

Car Nikolaj slao Srbe da spasu otadžbinu

Pre tačno 100 godina naši sunarodnici iz carske Rusije krenuli na Solunski front i pobedili. U Veliki rat krenulo je više od 60.000 dobrovoljaca. Piše/Marko Lopušina Kada je Austrougarska objavila rat Kraljevini Srbiji u granicama ove monarhije živelo je oko milion naših ljudi. Srbi koji su živeli na području današnjih Austrije, Mađarske, Hrvatske, Bosne, Slovenije, ali i u delovima Slovačke i Češke, dakle na području Austrougarske, našli su se u Prvom svetskom ratu prisilno mobilisani na Istočnom frontu. Ne želeći da ratuju za Habzburšku monarhiju, a protiv slovenske braće na Balkanu i u Rusiji, mnogi Srbi su se predali ruskim brigadama. Istoričari tvrde da je oko 100.000 Srba iz Austrougarske

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.