Postoje četiri različite grupacije navijača hrvatske reprezantacije među Srbima. Njihov zajednički imenitelj je titoizam Italijanski general Alesandro Luzano za vreme Drugog svetskog rata piše potresno pismo Dučeu u kome se zgražava nad zverskim mučenjima i svirepim ubistvima 120 srpske dece i njihove učiteljice Stane Arnaut u selu Prebilovci, od strane ustaša. U pismu kaže da su sve devojčice silovane (najstarija je imala 12 godina!), a deca klana pomoću soli da bi muke trajale što duže; da je zatekao razbacane decije organe koji su vađeni ”na živo”, razapeta i pokačena creva po učionici, kao i da je blagoslov za ovaj bezumni čin svojim prisustvom dao katolički sveštenik. Neki istoričari osporavaju autentičnost

Pitao sam mnoge mlade Srbe, ko su ti Jermeni?! Nisu mi uglavnom ništa znali odgovoriti…taj Nagorno-Karabah im je zvučao kao najgornja-kara-nedođija, posljednje oko čega treba i da se počešu, a kamoli i zamisle. No zaista ko su ti Jermeni? Jermeni kažu da kada se gleda iz daljine planina Ararat, baš ona na kojoj je Noje stupio na tlo poslije Velikog potopa, liči na trudnu ženu, koja leži i očekuje porod. To je žena koja u zemaljskim bolovima rađa svoga sina Haj-a ( Jermenin na jermenskom jeziku, mitski Nojev praunuk od koga su nastali Jermeni). I zaista ta biblijska planina, majka je i utjeha ovog drevnog naroda koji je pored nje

Kada vuk pojede magarca čitavo selo podigne dreku, a kada Vuk pojede genija sav narod zaliveno ćuti, pragmatično privolivši silu nametnutnog. Srpski jezik i ćirilica neće imati mira dok se ne oda priznanje zakonitom ocu srpskog „azbukoprotresa“, filologu, filosofu, učitelju, pjesniku i pravoslavnom monahu Savi Mrkalju. Ne ulazeći u problematiku da li je bilo nužno baš tako oštro „tranžirati“ staru srpsku „bukvicu“ (azbuku), svodeći je sa raskošnih 42 „pismena“ („podgojena“ milenijumskim civilizacijskim salom Slovenstva) na tek 29 grafema sa neopterećujućom brzolagodnom kusavošću, a sa rizikom da se srpska duhovnost i prosvjeta nepovratno udalje od predačkih izvora, ulazeći u neizvjesnost smutne osamljenosti, od čega zasigurno danas i pate, dužni smo najprije

Od 15. do 23. avgusta u federalnom Sarajevu biće održan Sarajevski film festival, kao međunarodna manifestacija filmske smotre kulture. I ne samo da će taj festival biti ekranizacija brojnih filmova, već će kao i prethodnih godina biti u funkciji nikad zaustavljene ratne propagande i odvođenja stranih gostiju na mjesta tzv. opsade Sarajeva, sa glavnom „turističkom atrakcijom“ – posjeta tzv. „Tunelu spasa za ratno i opsjednuto Sarajevo“. Svaka posjeta „Tunelu“ je događaj koji duboko vrijeđa srpski narod u BiH, a posebno u Republici Srpskoj. Nažalost, Srbi sve to moraju da gledaju /naravno ako hoće, ali gledaju to mahom oni koji ne vole Srbe/. Dakle  gledaju oni koji mrze Srbe. Gore od