arrow up

VERITAS: Godišnjica stradanja izbjeglica iz Krajine od NATO bombardovanja Surdulice 

Za oteti zavičaj i izgubljene živote izbjeglica sa Korduna i iz Like i četiri starace iz okolice Surdulice još niko nije odgovarao. U noći 30/31. maja 1999. godine NATO avioni su bombardovali područje opštine Surdulica sa 4 projektila velike razorne moći. Pogođena je specijalna bolnica za plućne bolesti “Sanatorijum” u jugoistočnom dijelu Surdulice. Dva projektila su direktno pogodila paviljon u kome su bile smještene izbjeglice iz bivše Republike Srpske Krajine, a jedan je pao u paviljon staračkog doma. Znatno je oštećen i paviljon sa plućnim bolesnicima. U tim objektima poginulo je 19 osoba. među kojima 15 izbjeglica sa Kordune i iz Like i četiri starice iz okolice Surdulice, dok ih

Milan Ružić

Stari Brod je mesto na kom se srpska krv uliva u Drinu

Nikada se nijedan Srbin ne može osećati dobro govoreći o zločinima u Starom Brodu, ali je još gore i teže ćutati. Ćutanje nas je koštalo zaborava preko šest hiljada srpskih žrtava u Miloševićima i Starom Brodu. U pitanju je mesto gde rečno dno više nije pokriveno kamenjem, nego Srbima. Ovo beskrajno modro prostranstvo je jedina tačka gde Drina tiho teče da ne budi one koje je pokrila. Bežeći od zagrljaja noževa, ljudi su skakali u zagrljaj reke i ona ih je svojom pesmom uljuljkala u smrt, tačnije u večni život. Ovo je mesto veličanstvene lepote, ali i velikog užasa. Sva ova lepota je morala da gleda šta su lokalni muslimani

Od Vračara do zavičaja – šta sam pronašla čekajući Časni pojas Presvete Bogorodice

Otkad je, pred Spasovdan, stigla vest da će u Srbiju, sa Svete Gore stići Časni pojas Presvete Bogorodice, rešila sam da se poklonim ovoj svetinji i celivam je. Stizale su i pre, pred velike praznike, važne relikvije u Beograd, ali ja nikad nisam osetila toliku želju da im se poklonim, da im budem blizu. Kako su dani odmicali, a redovi vernika pred Hramom Svetog Save bivali sve veći, uzdrmala se i moja vera da ću uopšte uspeti u svojoj nameri. Жelja je i dalje bila tu, ali kako uskladiti posao i višesatno čekanje, kako izdržati na suncu nekoliko sati u redu koji se sporo pomera… Bila sam na korak da

Dođite do Šaranove jame u subotu 20. juna 2026, jer nismo zaboravili

Sa blagoslovom Njegovog Visokog Preosveštenstva, Mitropolita gornjokarlovačkog g. Gerasima, povodom osamdeset i pete godišnjice od početka Pokolja, molitvenim sjećanjem na mučenike postradale na Jadovnu, biće obilježen „Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2026.“, Bez obzira što se ovo stratište danas nalazi van granica Srbije i Srpske, smatramo našom dužnošću da njegujemo kulturu sjećanja i pamćenja na naše stradalnike, bez obzira gdje su postradali. U subotu 20. juna 2026, nad Šaranovom jamom na Velebitu, sedamnaestu godinu za redom, sa početkom u 11 časova, biće služen parastos za ne manje od 38.000 pravoslavnih Srba, pobijenih u kompleksu logora smrti NDH, Gospić – Jadovno – Pag u periodu od 11. aprila 1941. do 20.

Danas se slavi Sveti Vukašin Novomučenik Jasenovački i Klepački

Ovaj Pravoslavni Srbin, Novomučenik iz Jasenovca, rodom je iz hercegovačkog sela Klepci, koje se nalazi na istočnoj obali Neretve (naspram Čapljine), gde je ranije bila stara crkva Sv. Apostola Luke, s početka 16. veka, zadužbina čuvenih srpskih pravoslavnih crkvograditelja Hrabrena-Miloradovića, a od 1857. g. je obnovljena kao crkva Preobraženja Hristovog (koju su Hrvati 1992. g. srušili do temelja, kao i celo selo Klepce). Bio je rodom od familije Mandrapa, i zvao se Vuksan-Vukan-Vuk, VUKAŠIN. Treba da je rođen negde krajem 19. veka, najverovatnije u svome selu, ali je rano otišao i radio u Sarajevu, pa ga se zato preživeli ustaški genocid nad Srbima 1941-45. g. Klepčani malo sećaju, dok ga

Ko su Surdulički mučenici?

Sveti surdulički mučenici su kanonizovani novomučenici Srpske pravoslavne crkve, stradali od bugarskog okupatora u Prvom svetskom ratu. Crkva ih proslavlja 29. maja, na dan kada su 2010. godine njihove mošti pohranjene u obnovljenu Spomen-kosturnicu u Surdulici.  U poslednje vreme više se i temeljnije govori o stradanjima srpskog naroda u Prvom svetskom ratu na prostoru u i oko Surdulice. Ova opština okupirana je od strane Bugara u jesen 1915. godine, a o zverstvima koja su ovde počinjena dugo se nije znalo. Kanonizovanjem Surduličkih mučenika u red svetih počinje aktivnija priča o značaju očuvanja sećanja na stradale. Priča o stradanju srpskog naroda u Prvom svetskom ratu od strane bugarskog okupatora posebno se

Gordana Dostanić: Tamo je duša vaskrsla

U zemljopisu je upisano da Jonsko i Jadransko more spajaju Otrantska vrata. To je istina zemljopisa. Naša povest i duša naroda pišu da plave grobnice Krfa i Paga spajaju Srbi koji u njima vekuju usnuli. Evo me na tom svetom ostrvu. Sveto nam duže od veka. Kažu: plava je to grobnica. Plava je! Takva je voda koja od vajkada kupa i glača stene, one što sa svih strana ostrva lenjo u more uranjaju. I grobnica je. Grobnica naših iscrpljenih, bolesnih kostura u vodu plavu spuštenih kad su večnim snom uspavljivani. A ime mu Vido. Tom ostrvu. Kao sveti Vid, kao Vidovdan. Ne mogu Srbi bez Vidova dana, onog što nam

sveti_vukasin.jpg

Đurđica Dragaš: Spavaj mirno Vukašine… tvoje je carstvo nebesko!!!

Razoružao si bezdušnika rečima svetačkim – Samo ti dijete radi svoj posao!!! Plavo je nebo danas, Vukašine.Sunce miluje nekošenu travu, tvoju postelju samrtnu… Samotna ptica peva o tebi, o tvojim blagim očima i žuljevitim rukama seljačkim…Peva o tvojoj duši nevinoj. Ne plače nebo za tobom danas kao što ni ti nisi plakao pred svojim dželatom.Gledao si ga očima iskopanim, miran i nedodirljiv. Obrisao si njegovo okrvavljeno čelo rukama odsečenim. Mislila je zver da će se nahraniti tvojim bolom, da će, kidajući tvoje telo, umiriti svoju glad…Nadala se da ćeš moliti za život, da ćeš otići sa strahom u očima… Nadala se, al’ uzalud… Osakaćen, rastrgnut, umoren… gledao si krvnika dušom

Tihi pregaoci čuvaju ono što je sistem često zaboravljao

Razgovor sa Đorđem Bojanićem, glavnim urednikom portala Srpska istorija Više od jedne decenije portal srpskaistorija.com predstavlja jedno od retkih mesta na internetu gde se sistematski neguju srpska istorijska svest, kultura sećanja, pravoslavna duhovnost i teme koje veliki mediji često zaobilaze i institucionalni istoričari. Iza tog decenijskog pregalaštva stoji Đorđe Bojanić, profesor istorije, kolumnista, publicista i dokumentarista iz Niša, čovek koji svoj rad doživljava kao duhovnu i nacionalnu obavezu. Gospodine Bojaniću, šta Vas je podstaklo da pokrenete portal „Srpska istorija“? – Sajt je nastao iz potrebe da se sačuva srpsko istorijsko pamćenje od zaborava i nametnutog prećutkivanja. Mnoge teme iz naše prošlosti decenijama su bile gurnute u stranu, a mnoge žrtve i stradanja

Nemanja Dević: Neće da može, ukoliko pretendujemo na opstanak kao narod i država

Sve se radom da ispraviti i promeniti, no mora da se zasuču rukavi i radi krvnički, bez foliranja. Жrtve genocida nad srpskim narodom u NDH u Drugom svetskom ratu, jedinim istinskim genocidom na Balkanu u 20. veku, mi nismo popisali. Ne zato što su nam branile Švabe, već zato što mi to nismo želeli. Imali smo preča posla. I danas najgrlatiji sr(e)b(r)oljubi lamentiraju nad kukavnim srpstvom ugašenim, a da nikad nisu seli sa starcima iz svog sela pa da bar pretresu šta im se u rodnom mestu desilo. I 44 godine posle Tita naše vlade i mi sami nismo otvorili dosijea i grobnice i iskopali žrtve komunizma koje često oplakujemo

Ratni zločin silovanjem po hrvatskom modelu

Mile P., izbeglica iz Hrvatske, nedavno je na adresu u Srbiji, u kojoj živi od avgusta 1995. dobio rešenje o sprovođenju istrage, koju je protiv njega, brata mu i komšije otvorilo Жupanijsko državno odvetništvo  u Zagrebu još 21. decembra 2022. A kad je pročitao da mu se na teret stavlja krivično delo ratnog zločina – silovanje bratićeve žene – šokirao se. Piše: Savo Štrbac I do sada sam znao da hrvatsko pravosuđe olako procesuira pripadnike srpske nacionalnosti za ratne zločine, uključujući i one počinjene silovanjem, s tim da su ovi potonji bili prava retkost sve dok Hrvatska  2015.  nije donela Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vreme oružane agresije

LEZI SRPČE I GLEDAJ U SUNCE: Priče logoraša iz Jasenovca – i kamen bi zaplakao

Brojna svjedočanstva govore o užasima u jasenovačkom sistemu logora. Zvjerske likvidacije i neshvatljiva tortura ustaša nad nedužnim ljudima, bili su svakodnevica zatočenika „fabrike užasa“. Slobodan Grujičić i Danica Praštalo uspjeli su da prežive jasenovačku golgotu. Tešku uspomenu na muke iz logoraških dana, kažu, pamtiće dok su živi. – U logoru nije pucala puška, nego se samo čuo krik, jauk, i bacanje tijela u Savu – prisjeća se Slobodan Grujičić, iz Mašića kod Gradiške. Slike jasenovačkog užasa i danas su žive u očima Slobodana Grujičića, iz sela Mašići. Kao četvorogodišnjak gledao je kako ustaše kamama, maljevima i noževima ubijaju hiljade nedužnih. I sam je u logoru izgubio svoje najbliže. – Izjutra

MOM DEDI NIKOLI

Došla sam ti, Liko, stojim na dedovini. Prepoznaješ li me, zemljo? Došla sam ti, Liko, da l’ sam domaćin ili gost – ti kaži.. Na tvojoj zemlji su živeli i u tvojoj zemlji su sahranjivani svi moji preci vekovima… nisu te ostavili, a ja stigoh posle četiri decenije – ko sam, znaš li… na ognjištu moga dede pitam se prepoznaje li me zemlja i duše mojih najbližih… kome nepravdu da kažem, sa kim bol i radost da podelim… nema odgovora na hladnom jutru, kome da zavapim?  Božija je volja, prihvatam je, ranjena sam, ali sam zahvalna što sam odavde ponikla…  Došla sam ti, Liko, stojim na dedovini. Prepoznajes li me, zemljo?

Srpski Velebit

Pokušavam da se setim kada sam prvi put čula za Jadovno. Bilo je to, čini mi se, u godinama kasnog detinjstva ili ranog devojaštva. Piše: Gordana Dostanić U našoj kući, tata i njegov prijatelj pričali su o vremenu NDH u Sremu, pominjali Pokretni preki sud i imena pobijenih komšija, Srba, nikome dužnih i nizašta krivih. Bar ne svojom voljom. Onda je mama pomenula Jadovno. Ona je u svakoj prilici sve svodila na meru lepote i tuge doživljene u njenoj Lici. Tako i tada reče da je na Velebitu bio logor u koji su odvodili Srbe. Iz njega, tog logora, niko se nije vraćao. Mnogo ljudi je na Jadovnu pobijeno. Ona

Pakao koji su u jamama otkrili arheolozi tokom šezdesetih godina

Istraživače koji su radili na otkopavanju /manjeg/ dijela jasenovačkog kompleksa tokom šezdesetih godina prošlog vijeka najviše su šokirale brojne dječije čizmice za mališane predškolskog uzrasta. Ovi predmeti su pripadali ubijenim žrtvama i nabacani su na njih prije zatrpavanja jame zemljom… Priredio: Nenad TADIĆ U opštoj licitaciji brojem jasenovačkih žrtava, Srba, Jevreja, Roma, te antifašista, hrvatska strana nerado citira one koje su vršili iskopavanja tokom šezdesetih godina prošlog vijeka i koji svjedoče da je samo u /manjem/ dijelu koncentracionog logora u jame bačeno do 130.000 ljudi. Uz ovu brojku, koju pominje vođa istraživanja Zdravko Marić, ugledni arheolog i nekadašnji direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu, treba napomenuti da 19 godina nakon rata

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.