arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Bojan Vegara: NIJE MALA NAŠA MUKA

Sjećanje na dane u kojima sve iza sebe ostavismo, svu muku, sav rat, sve podvige, sve bitke, svo herojstvo, te u koloni živih i mrtvih izađosmo iz Srpskog Sarajeva. Uvijek u februaru oživim u sebi onu kolonu živih i mrtvih, ali i sve bitke i podvige. A ovaj tekst je jedan od onih, za koje znam, da ću ih oplakat i suzama napisat. Kako i da ne oplačem, kad pišem o takvoj žrtvi i o tolikom junaštvu, da mu ravnog nema do onog na Košarama i Paštriku? Kako da ne oplačem, kad pišem o Srpskom Sarajevu? Malo je danas ljudi, da i zamisliti mogu taj podvig, tu upornost i tu

Crno jezero: Grobnica za 2000 Srba

Odlomak iz zapisa Svetozara Ćulibrka iz Buševića. Svetozar je bio prvoborac i nosilac Spomenice 1941. „Malo zatim, uđe jedan ustaša i izdvoji deset ljudi, zatim ih sveza i ponovo vrati. Govorilo se da će u Gospić na rad ili u Njemačku. Naveče je uletio u crkvu jedan ustaša sa isukanim bajonetom. Išao je od čovjeka do čovjeka i svakom stavljao bajonet pod grlo, prijetio i psovao. Tako ih je pripremio za pokolj koji je već bio počeo te noći  u Sokolskom domu. Za njim je došao drugi ustaša i donio kutiju „Ibra“ u kojoj je bilo 500 komada cigareta i svima ih podijelio. Stavljajući cigaretu u usta, Ilija je tiho

Paulin Dvor – malo mesto poznato po velikom zločinu

Zločin u Paulin Dvoru godinama je bio prikrivan, a ni sada se o njemu ne govori. Upravo se noćas navršava 34 godine od ubistva 19 civila u ovom mestu. Mesto Paulin Dvor danas teritorijalno pripada opštini Šodolovci iako putno nije direktno spojeno sa mestima ove opštine. Da biste do Paulin Dvora došli iz bilo kojeg dela ove opštine neophodno je da prođete kroz Ernestinovo ili Hrastin. Ovo mesto kao i većina koja pripadaju pomenutoj lokalnoj samoupravi naseljeno je dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka porodicama solunskih dobrovoljaca i kolonista iz različitih krajeva novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, mahom iz Like. Ranija pustara u vremenu Austrougarske monarhije imala je osamdesetak

Skandalozno je nazvati skrnavljenjem postavljanje krsta iznad masovne grobnice mučenički stradalim Srbima

Saopštenje «Porodičnog sabora» Ne može se reći da je neko veliko iznenađenje za pravoslavne Srbe predstavljalo skrnavljenje srbskih grobova od strane naslednika nacista-ustaša iz NDH ili od strane naslednika šiptarskih nacista-balista na svetoj srbskoj zemlji Kosovu i Metohiji. Nije nas previše iznenadila ni činjenica da naslednici komunističke vlasti u Srbiji nemaju hrabrosti da podrže Rezoluciju o strašnom genocidu nad Srbima u kleronacističkoj NDH. Međutim, malo je reći da smo bili zaprepašćeni kada smo saznali da je Jevrejska opština Zemun tužila Udruženje «Jadovno 1941» zbog postavljanja Krsta iznad grobnice u kojoj je sahranjeno oko 6,5 hiljada pravoslavnih Srba za vreme vladavine kleronacističke NDH, nazvavši to “skrnavljenjem”. Jer su i preci tih Jevreja koji bi danas da nam zabrane da

Noć kada su hrvatske snage ubile 18 civila

Posmrtni ostaci žrtava pobijenih 1991. u Paulin Dvoru kod Osijeka, u pokušaju prikrivanja zločina posle rata prebačeni na Velebit, gde su otkriveni 2002. godine. U noći između 11. i 12. decembra, navršiće se 34 godine od kada je više pripadnika 130. brigade Hrvatske vojske (HV) upalo u kuću Andrije Bukvića u selu Paulin Dvor kod Osijeka i u znak odmazde zbog smrti saborca likvidirali 18 civila, 17 Srba i jednog Mađara. Oni su u pomenutoj kući bili u nekoj vrsti kućnog pritvora. Prosečna starost likvidiranih bila j 64 godina, a među njima je bilo osam žena i četiri bračna para. Samo iz porodice Katić ubijeni su Dmitar (82), njegovi sinovi Milan

Mićo Martinović: Za čim plačete Srbi? Za Jugoslavijom, za vlastitom grobnicom!

Nitko nije tako snažno, tako halapljivo i tako bezumno prigrlio komunizam kao Srbi. Za čim plačete Srbi? Za Jugoslavijom, za vlastitom grobnicom! Privedite se pameti. Mogao bi da postavim jednostavno pitanje na koji niti jedan od vas koji slavi tu mračnu tvorevinu Jugoslaviju ne bi mogao odgovoriti. Ko je bio Tito? Da ne mudrujem, predivna žena i naučnik, Smilja Avramov radeći na svojoj knjizi u arhivama u Londonu, zatražila je uvid u arhivu o Titu. Rok tajnosti je bio prošao. Rečeno joj je, sve možete dobiti sem građe o Titu. Zabrana je produžena na još 20 godina!? Dakle, čovjek koji je govorio nekoliko jezika, svirao klavir bio vrhunski mačeovaoc (prvi

Bojan Vegara: MITING NA KRAJU RATA

Čuli smo da je sutra na Ilidži miting za ostanak u Srpskom Sarajevu i tu noć dogovorili da uzbunimo obje škole i da blokiramo puteve. Razradili smo taktiku i otišli u Žunovnicu da kažemo ostatku raje i Zeničanima. Dogovor je brzo pao. Pisale su se parole. Šile su se zastave. Iskupljale toljage, pendreci, dimne bombe i topovski udari. Maksimalno naloženi da izazovemo pažnju svjetske javnosti i da sa svog ne idemo. Dogovorismo se, da poslije velikog odmora blokiramo put SFOR-u za Igman i to kod podvožnjaka u centru Hadžića. A onda da krenemo pješke na Ilidžu. Ujutru smo svi došli u školu na prvi čas. Niko nije izostao. I niko

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj na području kompleksa logora smrti Gospić – Jadovno – Pag

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA GOSPIĆ – JADOVNO – PAG Ante Antunović, Mušaluk, Gospić Bio sam stražar u Zbirnom ustaškom logoru u Gospiću 1941. godine Svoju izjavu o hapšenju i ubijanju Srba u gospićkoj kaznionici Okružnog suda u Gospiću i logoru Jadovno na Velebitu dao je Ante Antunović u Gospiću 6. jula 1952. godine. „Za vrijeme Jugoslavije bio sam stražar kod Centralnog zatvora Okružnog suda u Gospiću. Tu sam ostao i uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, sve do 1943. godine. Mjesto dotadašnjeg upravitelja zatvora Nike Rukavine zauzeo je 1941. godine Mijo

Akademik Vasilije Krestić Foto: Princip

Vasilije Krestić: Neophodno pružiti punu i neodstupnu podršku udruženju Jadovno 1941.

PODRŠKA! Beograd, 8. XII 2025.  Svedoci smo sistematski organizovanog revizionizma koji preti da izbriše stotine hiljada srpskih žrtava Pokolja 1941‒1945. godine. To se čini na mnogostruke načine u javnom prostoru i uz asistenciju ili odobravanje ćutanjem institucija države Srbije i naše svete crkve. Udruženje Jadovno 1941, sa sedištem u Banja Luci i Beogradu, dugi niz godina čini čvrstu branu ovoj pošasti i čuva od zaborava poznata i dosad neotkrivena stratišta srpskog naroda širom teritorije NDH. Sve društvene snage koje imaju za cilj odbranu nevinih srpskih žrtava od ponovnog satiranja, shodno istorijskom iskustvu srpskog naroda, imaju veoma odgovornu ulogu. Iz višegodišnjeg iskustva u saradnji s članovima Udruženja „Jadovno 1941.“ mogu da

ĆOROVIĆ: Knjiga „Krajina koja nekad bejaše“ je spomenik Gordani Janićijević i vremenu koje ne smije biti zaboravljeno!

Nedavno je posthumno objavljena knjiga „Krajina koja nekad bejaše“, djelo preminule beogradske novinarke Gordane Janićijević. Izdavači – Arhiv Vojvodine i udruženje „Kultura bez granica“ – ujedno su i čuvari  jedinstvenog svjedočanstva o vremenu raspada Jugoslavije, građanskog rata, nastanka i sloma Republike Srpske Krajine i egzodusa stotina hiljada ljudi. Sabrani tekstovi Gordane Janićijević, objavljivani u „Politici“, „Dugi“, „NIN-u“, na RTV „Politika“, kasnije i na drugim medijima, predstavljaju ne samo publicistički rad, već – kako po ocjeni recenzenta istoričara dr Milana Gulića – „vanvremensko svedočanstvo“. Sagovornik Nade Vukelić u emisiji „Srbija na vezi“ koja se emituje na RTS bio je Trifko Ćorović, novinar, urednik „Srpskog kola“ i predsjednik UG „Kultura bez granica“,

Miloš Ković: Jasenovac i „Oluja“ ključne su reči u istoriji dve Jugoslavije

Navršilo se 107 godina od proglašenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koju je proklamovao prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević u kući Krsmanovića na Terazijama u Beogradu, a Kraljevina SHS je 1929. formalno promenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Svečanom proglašenju državnog jedinstva Srba, Hrvata i Slovenaca prethodili su zaključci Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba i odluke o ujedinjenju Vojvodine i Crne Gore sa Srbijom. „Danas se na to ujedinjenje najčešće gleda kao na krupnu istorijsku grešku. Oni koje su Srbi spasavali i prevodili na pobedničku stranu u dva svetska rata kasnije nisu pokazali ni zahvalnost ni lojalnost. Cenu takve greške platili su, naravno, Srbi. Jasenovac i „Oluja“ ključne su reči u istoriji

MASOVNA GROBNICA I STRATIŠTE „RADULOVAC“

Oružane snage Nezavisne države Hrvatske iz garnizona u Prnjavoru, 4. decembra 1941. godine oko podneva, upadaju u sela zapadno od Prnjavora: Čorle, Paramije, Mlince i Lišnju. Jedna grupa ustaša i domobrana upada na imanje Nikole Čornog u selu Lišnji, te zarobljavaju one Srbe koji su to jutro došli da cijede ulje iz sjemenki. Zarobljene Srbe su tada potjerali do Simića brda uzdignutih ruku, gdje su ih postrojili, pretresli i oduzeli sve dragocjenosti koje su imali po džepovima. Sredoje Vasić o ovom događaju svjedoči:„Druga grupa vojnika je iz Čorli i Paramija gonila prema nama dvije kolone pohvatanih ljudi. Tada sam gledao kako su jednog starijeg čovjeka iz Čorli, koji nije mogao

PREDRAG V. OSTOJIĆ : USTAŠKI ZLOČIN U STAROM BRODU KOD VIŠEGRADA 1942.

Istorijska studija “Ustaški zločin u Starom Brodu kod Višegrada 1942 – U svjetlu njemačkih dokumenata” istoričara Predraga Ostojića još jedan je u nizu dokaza da o nekim događajima iz naše prošlosti o kojima se uz časne izuzetke, ne samo da nije pisalo i nije govorilo već da o njima nije bilo “poželjno ni pisati ni govoriti”. Knjigu je objavila izdavačka kuća “Svet knjige” iz Beograda i kako je najavljeno iz ove izdavačke kuće imaće svoje promotivno predstavljanje uoči Vidovdana u Višegradu u povodu otvaranja i osveštavanja muzeja žrtvama ustaškog zločina na Drini. Prenosimo tekst istoričara Nemanje Devića, koji je uz dr Bojana Dimitrijevića jedan od recenzenata ove knjige koja je

Zaborav nije dozvoljen

Dva dana je grmelo nevreme po Srbiji i Bosni, ali na jedno mesto, gde se dodiruju Srbija i njena sestra Srpska, nije pala kap, nije se spustio ni krajičak crnog oblaka i nisu grmela kola svetog Ilije. Božija ruka je tako uredila dok su nama, stisnutim u klancu Drine, srca drhtala pred vodom koja pokriva Srbe kojima se poklanjamo i dugujemo sećanje. Piše: Gordana Dostanić Više od šest hiljada mrtvih, preklanih, više od šest hiljada unakaženih tela u Drini, dece, majki, cura u belim haljinama iz devojačke spreme koje svoju čast zanavek dadoše Drini samo da je silom ne uzme krvnik… Oni koji su možda mogli nekoga spasiti, a to

Jadovno, 12. maj 2006. godine. Šaranova jama, svijeća i ikona Bogorodice. (autor Dušan Bastašić)

Nemanja Zivlak: Neoprostivo

„Prađeda smo prenijeli u groblje.“ Reče mi brat a glas mu jeca. „Šta smo se puta tuda igrali, oko jame; A nismo znali, bili smo djeca?“ I nastavi dalje k`o da teret skida. „Znaš onu jamu što je bila iza đedovog zida? Što nam je ćaća govorio često, Da ne poganimo to sveto mjesto. Pričo je đed dok je još moga Da su u jamu četrdes’t i prve Krvave zvijeri, komšije naše Bacile nejač našega sela U odijelima sa znakom ustaše. Spustih se juče, jadna mi majka, Na konopcima i snagom seljaka A da vidiš dolje strave i jada K’o na vratima i predvorju Ada. Kosti i lobanje, jao meni

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.