Dolazimo u teškim suzama jer tu leže naša braća i sestre. Plačemo i žalostimo se, ali ne dajmo da se oni zaborave, rekla je Dobrila Kukolj, predsjednica banjalučkog Udruženja logoraša Drugog svjetskog rata.
Na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma, 9. novembra, preživjeli članovi udruženja logoraša Drugog svjetskog rata iz Banjaluke i Beograda poklonili su se sjenama kozaračke djece, žrtava ustaškog terora sahranjene u zajedničkoj grobnici na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Nakon pomena koji je služio arhimandrit Danilo Ljubotina, prisutnima se obratila predsjednica banjalučkog Udruženja logoraša Drugog svjetskog rata Dobrila Kukolj.
– Ovdje dolazimo u teškim suzama jer tu leže naša braća i sestre. Plačemo, tugujemo, žalostimo se, ali ne dajmo da se oni zaborave. Želimo da ta djeca imaju svoj počinak da bar njihove duše mogu da se smire, a da naši potomci i naša mladost nastave naš rad i da ne zaborave zlo koje nigdje drugdje nije zabilježeno. Stara Gradiška, Jablanac, Jasenovac, Sisak, Zagreb i Jastrebarsko, sve su to poznati logori u kojima su djeca umirala od gladi žeđi i bolesti – rekla je Dobrila Kukolj.
Prisutni su minutom šutnje odali počast dugogodišnjem članu udruženja Mihajlu Galiću koji je umro nekoliko dana ranije, a sahranjen je u Banjaluci baš u vrijeme pomena na Mirogoju.
Pomenu je prisustvovala Danica Praštalo, koja se prisjetila zarobljeništva u logorima NDH.
– Bila sam u Jasenovcu, Sisku i Jastrebarskom, a odatle sam otišla u Koprivnicu u jedno domaćinstvo gdje sam bila dok me nije pokupila majka kad se vratila iz Njemačke. Za oca nikad nisam ništa saznala otkako smo odvojeni u Dubici, a osim njega stradali su mi i polubraća i najmlađa sestra koja je ostala u Jastrebarskom – rekla je Danica Prašatalo za Novosti.
– Najteže mi je doći u Sisak jer smo tamo ostali bez majke koju su odveli u Njemačku, a mi smo ostali u barakama u kojima se umiralo od gladi. Tada sam imala devet godina i brinula se o svoje dvije sestre, četverogodišnjakinji i dvogodišnjakinji – prisjetila se Danica.
Na skupu je bio i Miloš Marjanović, kojem je uz oca Jovana u ratu poginulo i pomrlo šestoro braće.
– Mene je zarobilo na Kozari pa potjeralo u Dubicu i Cerovljane. Tamo smo bili nekoliko dana, a onda su nas strpali u stočne vagone i vozili do Grubišnog Polja, gdje su nas seljaci vodili kućama. Bio sam tamo dok nije došla neka žena i vratila me u rodno mjesto – rekao nam je Marjanović.
Slavko Milanović, predsjednik beogradskog Udruženja logoraša, izrazio je zadovoljstvo ‘Dnevnikom Diane Budisavljević’, filmom režiserke Dane Budisavljević o humanitarki koja je spašavala djecu iz ustaških logora, a koji narednih dana igra u Beogradu.
– Dianine zasluge su neprocenjive jer je od smrti otrgla veliki broj dece, šaljući ih u dečje domove i prihvatilišta, ili po porodicama. Uradila je nešto neverovatno i zato nije zaslužila ono što je proživela – zaključio je Milanović.
Autor: Nenad Jovanović
Izvor: Tjednik Novosti
Vezane vijesti: