„Milorade, Srbine“: Kako Ivo Josipović zapravo pomaže Srbima?

IVO JOSIPOVIĆ
želi pomoći Srbima u Hrvatskoj tako što im baca kosti i huška ih jedne protiv drugih.

„MILANE, Srbine“,
orilo se s maksimirskih tribina prošle srijede na oproštajnoj utakmici Milana Badelja
u Dinamovu dresu.

Ovaj rođeni Zagrepčanin i kapetan Dinama zabio je gol koji bi mogao odvesti njegov
sveti klub u Ligu prvaka. Stoga bi netko neupućen mogao pomisliti da mu najvjerniji
navijači ovim prigodnim skandiranjem zahvaljuju na svemu što je učinio za njihov sveti
klub.

Ali nije to bilo od milja. Bila je to čista, nepatvorena uvreda. Možda najgora od
svih.

Stoga je Badelj osjetio potrebu opravdavati se pred hrvatskom javnosti zbog toga
što ga zovu Srbinom. „Deru mi se ‘Srbine, Srbine’, a kakve ja imam veze s time?
Je li to zbog imena?“, izjavio je nakon jedne utakmice, a u oproštajnom intervjuu
Večernjaku otkrio koji mu je bio najteži trenutak u Dinamu.

„Najteže mi je bilo kad su mi s tribina vikali ‘Milane, Srbine’, a moj je otac
bio ranjen u Domovinskom ratu“.

Nisu mu bili najteži porazi, ozljede, svađe s trenerima, pregovori s Mamićem, nepozivanje
u reprezentaciju. Najteže mu je bilo kad su ga s tribina nazivali Srbinom.

Najteže nam je kad smo
Srbi

Nekako u isto vrijeme predsjednik Republike Ivo Josipović zapleo se u srpska pitanja
k’o pile u kučine.

Izazvan pisanjem tjednika Novosti o njegovim financijskim akrobacijama otvorio je
medijsku paljbu na Milorada Pupovca, izdavača tog tjednika, predsjednika Srpskog
narodnog vijeća i saborskog zastupnika SDSS-a. Optužio ga je za sve i svašta, te
upozorio da je Pupovac „za Srbe učinio vrlo malo, a za sebe iznimno puno“.
Zato je on odlučio učiniti puno više.

Promovirao je Pupovčeva protivnika Veljka Džakulu u lojalnog Srbina, a u svom uredu
na Pantovčaku postrojio predstavnike drugih srpskih stranaka i udruga, naloživši
im da otvore paljbu po Pupovcu.

A on osobno izrazio nadu da su „svi iz ovog sukoba izvukli pouke“. U prijevodu:
ne diraj ti moju lovu, neću ja dirati tvoju.

Josipović je, dakle, pomogao sebi, ali kako je pomogao Srbima?

Što je kao političar i šef države učinio da ljudima poput Milana Badelja ne bi najteže
bilo kad bi ih se nazivalo Srbima? A da oni na tribinama upravo to ne bi koristili
kao najtežu uvredu?

Nisu huligani Badelja titulirali neznalicom, izdajicom, smećem, jadnikom, budalom,
čobanom, pa čak ni četnikom. Dovoljno je bilo nazvati ga Srbinom: dovoljno je njima,
ali i njemu koji je shvatio poruku.

Što je Josipović poduzeo protiv toga, ako mu je već toliko stalo da pomogne Srbima?

Javno vađenje crijeva

Mogao je pokrenuti inicijativu da se napokon iskorijeni takvo ponašanje na tribinama,
zajedno s rasističkim hukanjem, fašističkim orgijanjem, šovinističkim psovanjem. Mogao
je osuditi takvo skandiranje nekim priopćenjem ili izjavom. Mogao je poučiti ucviljenog
Badelja da u ovoj državi nije uvreda kad te netko naziva Srbinom. Mogao je, makar
na simboličkoj razini, učiniti mnogo toga. Ali nije učinio ništa.

Sve dok mu manjinski tjednik nije počeo kopati po novčaniku.

A sve ono što je učinio nakon toga svodi se na skandiranje „Milorade, Srbine“.

Josipović želi pomoći Srbima u Hrvatskoj tako što im baca kosti i huška ih jedne
protiv drugih. Javno im vadi crijeva, angažirajući druge Srbe da to čine kao uslugu
njemu osobno. A sve kako bi im omogućio da se oni sutra ogrebu za komadić Pupovčeva
„etnobiznisa“.

Srbin kao uvreda

Ako je Josipoviću doista stalo do Srba, neće ih stavljati na javnu kušnju kako bi
demonstrirali svoj stav prema Oluji i Domovinskom ratu, kao što je to učinio s Džakulom
u Kninu. Poruka je jasna: ne samo što Pupovac kao predstavnik Srba u ime srpstva
isisava hrvatski novac iz proračuna, već je on i nelojalan Srbin koji ne dolazi
na slavlje povodom veličanstvene pobjede u Domovinskom ratu.

On je pohlepan, mutan, nepošten, sumnjiv, podmukao, nelojalan. Rekli bi Bad Blue
Boysi, pravi „Srbin“.

Naravno, nije Josipović kriv što je riječ „Srbin“ ukorijenjena u u hrvatskom
vokabularu kao najgora uvreda, niti što zagrebački dečki zvani Milan to tako doživljavaju.
Nije to počelo s njim, ali s njim bi to moglo završiti. Ili barem krenuti prema svom
kraju. Promjena percepcije ne kreće od srpske, nego hrvatske politike, naročito
ljevičarske i socijaldemokratske.

Ovako, Srbin još uvijek zvuči kao uvreda.

I za nogometne huligane, i za prestravljene nogometaše, i za Hrvate kojima Srbi krenu
kopati po financijskim malverzacijama.

Piše: Tomislav Klauški

Izvor: Indeks

Vezane vijesti

Neće Srbin da postane Hrbin

Predsjednikova etnička lutka

Ivo Josipović ocrnio Milorada Pupovca: On je profesionalni Srbin!

ŠTRBAC: DžAKULI NIJE BILO MJESTO U KNINU