fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Manastirec, zločin koji traje i danas

Na jugozapadu Makedonije propada zaboravljena i oskrnavljena kapela naših stradalih predaka. Teško je zaključiti gde su kosti ubijenih Srba. Nezapamćen masakr bugarskih hordi 1916. godine.

Svetinja zaboravljena od svih i prepuštena zaboravu

Zarasla u šiblje iznad sela Manastirec, kraj Makedonskog Broda, Spomen-kapela sa kosturnicom gde počivaju ostaci žrtava bugarskih zločinačkih hordi koje su na Badnji dan 6. januara 1916. izmasakrirale 103 najuglednija meštanina Poreča, zaboravljena je i napuštena od svih. Ponajpre od otuđenih potomaka iz tog zabitog područja na jugozapadu Makedonije. Prepuštena zubu vremana i skrnavljenju neljudi, dogodine će dočekati „obeležavanje“ veka od zločina.

Stravičan pokolj uoči pravoslavnog Božića pre 99 godina, u narodu ovog područja poznat je kao najgrozomorniji „čin odmazde“ bugarskih okupatora. A sve zarad istiskivanja srpske svesti stanovništva Poreča, koji su nazivali „Mala Šumadija“. U istorijskim zapisima taj pokolj je upisan kao masakr kraj Derviške njive.

Tužna je, prosto neshvatljiva slika surove realnosti sa kojom se suočava namernik zabasao u ovaj kraj, kada otkrije zapušteno spomen-obeležje. U tom nehaju, u varvarskom odnosu nečijih potomaka, nevoljnih i da čuju i ko su im daleki preci kojima je tu trebalo da sačuvaju večni mir i spokoj, kapela je odvojena od pravoslavne svetinje iako je podignuta tu, tik uz drevni Porečki manastir i hram posvećen Presvetoj Bogorodici. U zastrašujuće zapuštenu i ko zna od kada i od čijih ruku poharanu i oskrnavljenu kapelu, pored vandala, decenijama nije kročio sveštenik, da okadi, vinom prelije kosti, pomen za pokoj duša mučenika odsluži…

Zvanično, Kosturnica u selu Manastirec u Poreču, upisana je u registar spomenika, spomen-obeležja i vojničkih memorijala i grobalja iz balkanskih i Prvog svetskog rata na području današnje Republike Makedonije. U zajedničkom radnom materijalu stručnjaka resornih ministarstava Vlade Srbije, republičkih zavoda za zaštitu spomenika kulture Srbije i Makedonije, koje smo tada pratili „na terenu“, jula 2003, posle obilaska svih spomen-memorijala na teritoriji ove zemlje, između ostalih, preciziran je i opis zatečenog stanja kosturnice u Manastirecu.

Kosti i lobanje razbacani po zemlji

Kosti i lobanje razbacani po zemlji

– Spomen-kapela sa kosturnicom u selu Manastirec kod Makedonskog Broda posvećena je streljanim žiteljima Poreča i okoline, stradalim od bugarskih okupatora 1916. godine. Spomenik je relativno dobro očuvan i o njemu se staraju iz obližnjeg manastira Mala Bogorodica – navedeno je tada u pomenutom radnom materijalu.

Sam objekat kapele sa kosturnicom i sada je, po spoljašnjem izgledu, još uvek relativno dobro očuvan. Ali samo na prvi pogled. Odvaljena ulazna vrata, polupani prozori i jezivi tragovi unutrašnjih skrnavljenja večne kuće poklanih mučenika. Teško je zaključiti gde su se nekada u kosturnici nalazile sada razbacane kosti i lobanje ubijenih predaka. I to tu, tik uz svetinju.

Retki postiđeni meštani tvrde da u manastiru (u vladavini nekanonske MPC), čuvaju spisak ubijenih „od bugarskih zlikovaca“. Sve žrtve su iz okoline sela Poreča. Najviše ih je 22 iz sela Zdunje, 11 iz Lupšte, devet iz Tominog Sela, po osam iz Donjeg Manastireca i Zrkle.

Kosti i lobanje razbacani po zemlji

– Porečani su im kasnije podigli kosturnicu u blizini manastira – zapisao je 1982. Milan Risteski u radu „Poreč kroz istoriju“. – Po povlačenju Srba, za vreme Prvog svetskog rata, Bugarska je okupirala Vardarsku Makedoniju u kojoj je počela da organizuje kaznenu ekspediciju pod vođstvom potpukovnika Konstantina Panova. Vođeni su takozvani crni spiskovi viđenih ljudi, svi sveštenici, učitelji, predsednici opština, načelnici komiteta, vojvode i četnici. Uhapšeno je bilo 205 lica sa ovog spiska. Jedni su bili odvedeni u Okružno načelstvo, drugi u Prilep, a polovina je završila na Derviškoj njivi.

No, kako neki meštani, sa neskrivenom bojažljivošću i skrivanjem „ličnog porekla“ svedoče, „mnogo je kroz vreme bilo falsifikata“, pa i na samoj tabli spomen-kapele.

Dragan Ilić, poreklom iz Poreča, ali „kao i mnogi“ odavno iseljen, ne skriva svoj sud.

– Svi ti zverski zaklani ljudi imali su samo jednu krivicu – bili su Srbi. To im Bugari nisu oprostili. Ta njihova „krivica“, nažalost traje. Nije je praštala ni komunistička vlast. Zato je i originalna tabla sa imenima i prezimenima tih mučenika zamenjena falsifikovanom na kojoj su imena izbrisana. I taj falsifikat traje i danas u „demokratskom“ periodu – kaže Ilić.

Navodi lični primer, odnosno iskustvo svoje familije. Kaže, sve je to bilo u službi asimilacije i „gušenja srpske svesti“ kod sve rasutijeg i otuđenijeg stanovništva Poreča…

Dragan Ilić

Dragan Ilić

– Moj deda Novak Ilić bio je kmet. Umro je 1943. godine. U posleratnim dokumentima kao njegovo prezime navedeno je – Ilijevski. Objašnjeno je da se, navodno, „1945. svako izjašnjavao slobodno, svako je pitan kako želi da se preziva“. To je jasan primer grubog falsifikata, jer deda Novak je umro dve godine ranije, pre nego što su došli komunisti i njihova vlast koja je učinila svoje. Kada je mogao slobodno da se izjašnjava – sa gorčinom otkriva Ilić, da je u lavirintima administracije jedini u familiji uspeo da vrati svoje prezime.

ODLAZE SVI MLADI

U POREČU, teritorijalno u opštini Makedonski Brod, kažu, ostalo je još oko osam hiljada duša. Po nacionalnom izjašnjavanju registrovano je 6.927 Makedonaca, 181 Turčin, 22 Srbina i 11 – „ostalih“. Milosim Vojnevski, prvi čovek po teritoriji najveće opštine u Makedoniji, u nastojanju da nekako zadrži sve veći broj neženja u Poreču, posebnim aranžmanima „na račun opštine“, nudi otvoren konkurs kandidatatima za ženidbu za besplatna putovanja najčešće u Rusiju i Ukrajinu, ne bi li našli mladu i skrasili se na svojim ognjištima. Jer, „devojke iz ovog kraja najčešće odlaze, ili u druge gradove ili pak u – inostranstvo…“

Stidljivi sagovornici na ovu temu iz Makedonskog Broda kažu – „ne beže samo devojke, odlaze svi mladi“. Preostalo je oko šest hiljada duša u Makedonskom Brodu i dve hiljade u pedesetak slabo naseljenih sela… Lane je kažu rođeno oko 50 beba, a umrlo je više od 100 stanovnika iz Poreča.

Izvor: NOVOSTI

Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 31. maja 2015. godine.

Vezane vijesti:

Vardište: Glancaju spomenik junacima

Gazimo po spomenicima srpskim junacima!

OVE GODINE OBILjEŽAVANjE DVA ZNAČAJNA ISTORIJSKA DOGAĐAJA

Prvi svjetski rat – Jadovno 1941.

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: