Luka Vukadinović: Šta će viđet’ kad ponovo dođe?!

A Ti spavaš otuđeni brate, dok tvoj prinos neko drugi jede, zašto plače gora i priroda a ti samo imaš oči bolje! Trči brate tvojem dijelu neba, zaplači se u neznanju svome, trči brate, trči u kolevku pa se vrati u godinu mladu. Trči brate i ostala braćo, idi tamo đe te sunce čeka

Sve se nadam da će doći taj stari dan u novom jutru.

Pa razmišljam kad bi došao starac mudri kako bi ga zora dočekala.

Kako bi ga probudilo sunce jutarnje, kako bi ga vrijeme poslužilo.

Đe bi prvo krenuo, koga bi se prvog uželio.

Bi li prije krenuo put Istoka ili put Zapada?

Bi li krenuo odakle sunce se rađe ili odakle noć počinje.

Ili Istok ili Zapad?

Ako bi krenuo ka istoku išao bi u susret rođenju.

Vidio bi prvu boju i poznao moći sazdatelja.

Vidio bi rođenje đeteta i keliju đe starina spava.

Vidio bi prve zrake puta u širini razigranu masu i tamnice mučenika’ pune.

Vidio bi đe rađa se presto na sred njega gledao bi žrtvu koja drži svu težinu svijeta.

Vidio bi oči na sred neba i zvezdanu ogromnu širinu.

Vidio bi đe plače parče neba okruženo zemaljskom strahotom.

Vidio bi moju braću zaboravljenu i majčicu koju ne poznaju.

Vidio bi neku novu braću, istih lica samo druge ćudi, gledao bi bracki u krvnika dok mu krvnik već iskopa kuću.

Vidio sam i ja ali posle njega, kako kamen jeca i urliče, gledao sam kako kamen plače, gledao sam krvavo kamenje.

O kako je teško gledati ka istoku, pogledati očima u oči.

Kako li je tek očima, što gledaju istini u oči?

Kako li je đe zalazi sunce.

Šta će dan u mračnoj kasapnici, da li bi se radovao noći, kako bi se zora dočekala.

Kad bi očima pogledao tamo, neću reći đe, neću radi straha, šta bi oči dočekalo, šta bi dušu’ umirilo?

Vidio bi tešku sumaglicu, na konjima krvave vojnike, okovane u tamne haljine, mlade momke spremne za rađanje.

Vidio bi oštre zube njine i pohotnu krvavu vješticu, koja crnom sudbinom prokletom guta oči koje mlade blenu.

Vidio bi opasnu konjicu i dželata kako jaše zmaja, gledao bi iskidana lica, to je želja njinog gospodara.

Vidio bi kako horde lude jašu tamo đe je sunce rađa, gledao bi granicu vremena i na zemlji tuđoj abgaru.

Vidio bi dva sudara strašna i u prvom naletu vojnika, vidio bi ruke i glasove i odlazak duše njihove.

Vidio bi raskoš gradova i bludnice raznih boja, vidio bi poroke očima i kajao oči zbog pogleda.

Vidio bi čarobnjake razne i gledao sopstvenu sudbinu, gledao bi očima đeteta i krenuo đe i oni idu.

Vidio bi proroke i zmije, divne zvuke paklenih poruka.

Vidio bi sebe kako ište još te slasti kojoj nema kraja, gledao bi svoju sliku sebe i vidio kako više ište.

Vidio bi srećne bezumnike, što se plaze radi ludog mozga, gledao bi teško označene i sa njima novu đecu pada.

Vidio bi kako gori more i kako se okupala masa.

Vidio bi vatre bezbožnika, što su opet znanje pogazili.

A Ti spavaš otuđeni brate, dok tvoj prinos neko drugi jede, zašto plače gora i priroda a ti samo imaš oči bolje!

Trči brate tvojem dijelu neba, zaplači se u neznanju svome, trči brate, trči u kolevku pa se vrati u godinu mladu.

Trči brate i ostala braćo, idi tamo đe te sunce čeka.

Šta bi bilo da ga nema, straha od nepoznatog a poznatog, od već urađenog.

Trči dušo, nek te tijelo prati, trči sama neka muče tijelo, trči dušo nemoj da te stignu!

Autor: Luka Vukadinović

Izvor: Stanje stvari

Vezane vijesti:

Luka Vukadinović: Bili su samo djeca | Jadovno 1941.

Luka Vukadinović: Blokada uma | Jadovno 1941.

Čovjek i opet Čovjek | Jadovno 1941.

Luka Vukadinović: Srbin i Kosovo | Jadovno 1941.