KORIJENI NETRPELjIVOSTI HRVATA PREMA SRBIMA – U VATIKANU

GOSPIĆ, 14. APRILA – Ličanin Dane Lastavica, penzionisani pravnik iz Gospića, objavio je knjigu „Hrvatski genocid nad srpskim i jevrejskim narodom u koncentracionom logoru Gospić 1941-1945. i nad Srbima od 1991.“ u kojoj piše o uništavanju dokumentacije o počinjenom genocidu i o vatikanskim korijenima netrpeljivosti Hrvata prema Srbima.

„U svojim knjigama zapisao sam da su ustaški koljači, nakon što bi poklali i u jame pobacali srpski narod, do pasa goli i krvavi s nožem u ruci trčali u rimokatoličku crkvu u Gornjem Kosinju kod Perušića da im katolički pop skine grijehe s duše da bi mogli ići kući“, podsjeća Lastavica.

Lastavica /84/ je već poznat po svojim dosadašnjim istraživanjima o stradanju Srba i Jevreja u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, koja su pretočena u knjige.

„Motiviše me ono što sam kao dječak preživio 21. novembra 1941. kad su mi Hrvati, ustaše, 12 metara daleko od mene, ubili oca, u rodnom selu Kosinju, srez Perušić. Za cijeli život zapamtio sam kako otac viče: `Ništa nisam kriv, ništa nisam kriv`, ali ustaša opali iz puške i otac pade. Zato sam poslije Drugog svjetskog rata obilazio jame u koje su bacani zaklani i poubijani Srbi i vidio kako iz njih vire lobanje“, rekao je Lastavica za „Vesti-onlajn“.

Prema njegovim riječima, osim mnogobrojnih Srba u tim jamama ima i tijela nekih Hrvata, Nijemaca i Italijana.

„Takođe, i 31 član posada američkih aviona trune u jamama sreza Perušić. Sve to me je natjeralo da odmah po završetku Drugog svjetskog rata počnem da istražujem – da se ne zaboravi“, kaže Lastavica.

On kaže da je nakon rata na Velebitu naišao na jamu iz koje vire dječije lobanje. „Te noći nisam mogao da zaspim, a narednih noći sanjao sam kako ta pobijena djeca vrište i pitaju me zašto ih ne izvadimo iz jame i dostojno sahranimo. Tako uznemiren otišao sam u nadležne institucije gde su mi rekli: `Jesi li lud, pa što će ti to? Bilo pa prošlo. Ne bavi se time, gledaj sebe, kako ćeš da se domogneš boljeg položaja, da dobro živiš`“, svjedoči Lastavica.

On podsjeća da su nakon brionskog plenuma 1966. godine sa visokih državnih funkcija u Hrvatskoj poskidani Srbi i postavljeni ustaški sinovi i od tad je počelo uništavanje arhiva o srpskim žrtvama u Drugom svjetskom ratu.

„Sjećam se, takođe, da je počelo spaljivanje obimnog arhiva o ustaškim zločinima u Gospiću. Ustaški koljači su, naime, voljeli da se slikaju nad svojim pobijenim žrtvama. Te fotografije i spiskove pobijenih Srba poslije oslobođenja zarobila je Udba i arhiva je jedno vreme čuvana. Pošto je jasno da dokaza o genocidu ne može biti ukoliko ne postoje precizni spiskovi sa pojedinačnim konkretnim ličnim podacima pobijenih Srba, posle brionskog plenuma, ugledam u svojoj radnoj sredini kako mladi pripravnici SUP-a Gospić cijepaju ta dokumenta i pale ih“, kaže Lastavica.

Izvor:

Vezane vijesti:

DANE LASTAVICA

HRVATSKI GENOCID NAD SRPSKIM

I JEVREJSKIM NARODOM U KONCENTRACIONOM

LOGORU GOSPIĆ (LIKA) 1941-45, A SRBIMA I 1991-…?