Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Uvijek kada se pomenu srpska stradanja, srpske žrtve i zločini nad srpskim narodom u BiH, odmah kreće orkestrirana „vatra“ neutemeljenih i davno otrcanih fraza o „zločincima“ i „žrtvama“, „nacionalistima“ i „normalnima“, „agresorima“ i „braniteljima“, a sve te prazne priče imaju cilj da odbrane davno osmišljenu i nametnutu „crno-bijelu“ sliku o ratu u BiH, saopšteno je iz Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini.
U saopštenju proslijeđenom Srni ističe se da je na toj slici samo jedna „žrtva“, a sa druge strane jedan narod kao kolektivitet predstavljen je kao „zločinac“, „nacionalista“ i „agresor“.
– Dežurni čuvari lika i djela autora ove slike, vjerovatno bogato plaćeni za svoj rad, uvijek su spremni da ispale ‘rafale’ neubjedljivih ‘argumenata’, baš kao što su njihovi ‘umjetnici’ kao zapete puške bili spremni za svoja ‘djela’ na Brčanskoj malti u Tuzli i u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu ili u Sijekovcu, Skelanima, Kravici i drugim srpskim stratištima širom BiH – navode iz Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini.
Zaslijepljeni svojom „crno-bijelom“ slikom, dodaje se u saopštenju, ovi „glasnogovornici“ raznih generacija, gluvi su na sve argumente i dokaze koji se ne uklapaju u njihovu sliku, čak ne žele ni da ih saslušaju, odbacuju realnost da su u ratu u BiH teško stradali svi narodi, da zločinci postoje na svim stranama, da rat u BiH nije ta njihova „crno-bijela“ slika, nego naša zajednička kolektivna tragedija.
– Negirajući stradanja srpskog naroda u BiH i zločine pojedinaca iz svojih redova, vrijeđaju cijeli jedan konstitutivni narod u BiH, iako se zaklinju u multikulturalnost i multietničko društvo, svjesno ili nesvjesno otežavaju proces pomirenja i ugrožavaju suživot na ovim prostorima – konstatuje se u saopštenju.
Iz ovog udruženja ukazuju na najnoviji slučaj bezobzirnog negiranja stradanja srpskog naroda u BiH, a u vezi je sa filmom „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ koji je nastao u koprodukciji Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini i Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske.
Promocija filma održana je u Bijeljini 14. maja ove godine, povodom 27. godišnjice zločina nad kolonom JNA na Brčanskoj malti u Tuzli, i masovnog egzodusa srpskog naroda sa područja tuzlanske regije, a odmah nakon emitovanja filma, uslijedile su sramotne reakcije iz Tuzle i Bijeljine.
– Grupa dežurnih ‘glasnogovornika’ mlađe generacije iz Tuzle, Omer Berbić, Malik Sakić i Ilijas Jakić, napravili su film ‘Tuzlanski odgovor’, i to prije nego što su vidjeli film ‘Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda’. I sami su u svom filmu priznali da je njihovo djelo odgovor na najavu promocije filma o stradanju srpskog naroda u Tuzli.
Dakle, mladi autori nisu ni sačekali da pogledaju ono na šta se odnosi njihov odgovor. To dovoljno govori koliko je neozbiljan i usiljen njihov rad, i koliko je njihovim nalogodavcima bilo važno da se još jednom, po hitnom postupku, iskoristi ustaljena matrica sa izlizanim frazama o multietničnosti i multikulturalnosti Tuzle – naglašava se u saopštenju.
Realno, sudeći po godinama mladih autora, navodi se u saopštenju, oni sami nikada nisu mogli ni da dožive takvu Tuzlu, jer su vjerovatno rođeni poslije egzodusa srpskog naroda iz Tuzle.
– Pojedinci sa srpskim imenima i prezimenima, čije izjave su ugradili u ‘Tuzlanski odgovor’, nikako ne mogu da budu reprezentativni predstavnici srpskog naroda tuzlanske regije kao kolektiviteta, posebno ako se uzmu u obzir njihovo porodično porijeklo u cjelosti, te njihove lične, profesionalne i političke relacije u današnjoj Tuzli – naglašava se u saopštenju.
Da su imali strpljenja da sačekaju i upoznaju se o sadržaju filma „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“, navode iz ovog udruženja, možda mladi tuzlanski autori i ne bi upali u zamku u koju su ih uvukli njihove gazde.
– Ako su već takvi multikulturalisti kakvim se predstavljaju, možda bi bili istinski pogođeni podacima da je od 1992. do 1995. godine iz tuzlanske regije izbjeglo više od 80.000 Srba, da u Tuzli više uopšte nema Jugoslovena koji su činili petinu stanovništva Tuzle na popisu 1991. godine, da su sada potpuno prazna srpska sela u okolini Tuzle gdje su Srbi živjeli vijekovima unazad, da danas na području Tuzle živi tek 1,6 odsto Srba, i sličnim pogubnim podacima iz ugla pobornika multietničnosti – ističe se u saopštenju.
Možda bi, dodaje se u saopštenju, nakon odgledanog filma o stradanju Srba u Tuzli istinski se zamislili zašto su Srbi-Tuzlaci pobjegli iz svog grada – da li zbog toga što su im bili ugroženi životi ili, eto, onako, iz zabave su zauvijek napustili svoje stanove, kuće i imanja u koja su ugradili cijelo svoje biće.
– Da li treba više vjerovati viđenju četvoro, destoro ili stotinu pojedinaca koji su imali neke svoje razloge da ostanu u Tuzli, a zna se da su to uglavnom oni koji su bili u mješovitim brakovima /iako je i većina takvih pobjegla iz ‘multietničke’Tuzle/, ili je ipak realnije viđenje mase od 80.000 Srba koji su pobjegli sa područja Tuzle spašavajući gole živote – pitaju iz Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini.
Da su pogledali film o stradanju srpskog naroda, konstatuju oni, današnji Tuzlaci su mogli da se uvjere i da se za zločin nad kolonom JNA na Brčanskoj malti i stradanje srpskog naroda u Tuzli i okolini, krivica ne stavlja na cijeli jedan narod ili građane Tuzle, nego na grupu pojedinaca i njihovih sljedbenika koji su isplanirali, pripremili i počinili zločin na Brčanskoj malti 15. maja 1992. godine.
– Možda bi se nakon uvjerenja da su i u Tuzli postojale masovne grobnice za Srbe, zapitali da li je njihov grad baš onakav kakvim ga oni vide. Možda bi po prvi put u svom životu čuli za podatak da su Srbi masovno ubijani u Tuzli i okolini i tokom Drugog svjetskog rata, posebno od zloglasne legije Muhameda Hadžiefendića i Handžar divizije, možda bi se začudili šta je o tome mislio i pisao jedan od najpoznatijih Tuzlaka Meša Selimović.
Možda bi im razmišljanje bilo drugačije da su vidjeli fotografiju gomile lobanja srpskih civila iz Tuzle koji su pobijeni u Prvom svjetskom ratu samo zbog svoje etničke pripadnosti. Možda… – kažu u ovom udruženju.
Povodom filma „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“, dodaje seu saopštenju, sramotnim autorskim tekstom na internet stranici „Preporod Bijeljina“ oglasio se i Jusuf Trbić – „glasnogovornik“ iz Bijeljine.
– Realno, na osnovu tog teksta stvarno se može postaviti ono narodno pitanje: ‘Šta je pisac htio da kaže’, ili da je isti, opet kako narod kaže: ‘Pobrkao lončiće’. Očigledno je da je Trbić morao nešto da napiše ovim povodom, da li zbog bogatog honorara koji mu je neko vrlo vjerovatno ponudio ili zbog činjenice da je film o stradanju Srba u Tuzli toliko ozbiljan da je zaprijetio da ugrozi nečiji privilegovani status ‘žrtve’ – ističe se u saopštenju.
Podsjetivši da su tuzlanski Srbi, skoro svaka familija, teško stradali u ratovima 20. vijeka, iz ovog udruženja navode da su naposlijetku bili primorani na veliki egzodus da bi spasili svoju djecu, svoju budućnost, te da ljudi koji su to preživjeli znaju da poštuju i tuđe žrtve i stradanje svakog čovjeka, bez obzira na vjeru i naciju.
– S druge strane, gospodin Trbić, očigledno, ne poštuje ništa do sopstvene sujete i svog ličnog interesa. Ipak, gomila neubjedljivih fraza, uvreda i gluposti koje je iznio u svom tekstu pod naslovom ‘Tuzlanska kolona’, daleko su ispod nivoa mislioca i pisca kakvim Trbić želi da se predstavi.
Ko o čemu, Trbić o ‘velikosrpskoj ideologiji’, srpskim zločinima, haškim presudama i nekoj novoj opasnosti od Srba. Mnogo je stekao na takvoj priči, pa izgleda ne shvata da su vremena praznih priča prošlost, da i Srbi i narod kome on pripada, na budućnost većinski gledaju nekim drugim očima – naglašava se u saopštenju proslijeđenom Srni.
– U filmu, ako ga je uopšte i pogledao, mogao je da vidi kako je na području Tuzle u ratu od 1992. do 1995. godine srušeno ili teško oštećeno ukupno 95 objekata Srpske pravoslavne crkve, što raskrinkava njegovu nedavnu tvrdnju da toga nije bilo.Mogao je, kada već na svaki pomen srpskih stradanja pominje stradanje muslimana u Srebrenici i Podrinju, četnike i Miloševića, da pomene i srpske žrtve u Podrinju 1941-1945, hiljade ubijenih Srba u okolini Srebrenice od 1992. do 1994. godine, da pomene teške zločine ustaša i Handžar divizije u Semberiji u Drugom svjetskom ratu – ukazali su iz ovog udruženja.
Ima mnogo toga u istoriji ovih prostora, navodi se u tekstu, o čemu bi Trbić mogao da piše sa malo više obzira prema svima, umjesto što na perfidan način širi svoju ratnohuškačku i nacionalističku retoriku zloupotrebljavajući muku tuzlanskih Srba koji, ne osporavajući stradanje drugih, plaču za svojim žrtvama i svojim zavičajem koji su morali da napuste.
– Trbiću je lako da u Bijeljini javno iznosi svoje najdublje nacionalističke frustracije, jer je svjestan da živi u jednoj civilizovanoj i tolerantnoj sredini u kojoj, uprkos svojim ekstremnim stavovima, uživa slobodu rada i govora.Srbi u navikanoj ‘multietničkoj’ Tuzli danas o tome mogu samo da maštaju.
Treba samo podsjetiti kako je u Tuzli prošao čuveni tuzlanski novinar i publicista Vitomir Pavlović, kada je objavio knjigu o zločinu nad kolonom JNA na Brčanskoj malti. Više puta je brutalno pretučen, proganjan i stavljan na stub srama. Toliko o toleranciji u novoj Tuzli koja je rođena 15. maja 1992. godine na Brčanskoj malti – podsjeća se u saopštenju.
Iz ovog udruženja naglašavaju da se tako nešto ne može desiti u Bijeljini, Janji, Kozluku i drugim velikim povratničkim mjestima u Podrinju, a činjenica da na području Tuzle srpskih povratnika skoro i da nema, posebna je priča!
Film „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ u produkciji Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini i Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske, pojašnjavaju iz ovog udruženja, nastao je u namjeri da se sačuva uspomena na egzodus srpskog naroda sa područja tuzlanske regije, kao i na stradanje vojnika JNA u Tuzli, ali i da se ponovo otvori pitanje odgovornosti onih koji su počinili zločin na Brčanskoj malti, jer odgovornost za zločine nikada ne zastarjeva.
Iz Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini ističu da porodice žrtava nikada neće odustati od traženja pravde, bez obzira na sve dosadašnje iznuđene odluke raznih „političkih“ sudova i tužilaštava u Hagu, Sarajevu ili Beogradu.
– Političke okolnosti u svijetu se mijenjaju i sigurno će doći vrijeme kada će odgovorni za zločine nad Srbima u Tuzli i cijeloj BiH biti izvedeni pred nepristrasne sudove koji će im suditi bez političkih pritisaka.
Vjerujemo da će im u tome pomoći i sadržaj knjige ‘Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda’ u kojoj su navedeni brojni i mnogo konkretniji dokazi u odnosu na prikazani film. Vjerujemo da će oni koji su se zabrinuli zbog našeg filma, još više strepiti zbog knjige koja će se uskoro pojaviti u javnosti – poručili su iz Zavičjanog udruženja Tuzlaka u Bijeljini.
Izvor: SRNA
Vezane vijesti:
