KGK glorifikuje zločinca Tuđmana i nameće teret kolektivne krivnje

Juče se navršilo 18 godina od smrti Franje Tuđmana, prvog predsjednika Republike Hrvatske. Tom je prilikom na njegov grob stigla i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja je novinarima odaslala sljedeću poruku:

”Hrvatski narod u domovini i diljem svijeta, i svi hrvatski državljani, danas se, uz 18. obljetnicu njegove smrti, s poštovanjem i zahvalnošću sjećaju svojega prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Duboko vjerujući u svoj narod, ujedinio je domovinsku i iseljenu Hrvatsku na programu ostvarenja povijesnog cilja – stvaranja slobodne i neovisne hrvatske države. Bio je čovjek jasne političke vizije, strateg i državnik.

Danas je i Međunarodni dan ljudskih prava, ustanovljen kao spomen na donošenje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Stvaranjem neovisne države hrvatski narod i svi građani dobili su politički okvir za njezino ispunjenje i za stvaranje društva u kojemu će dostojanstvo i prava svake osobe biti zaštićena, u zajedničkoj odgovornosti promicanja općega dobra.”

Perverzno je i baš idiotski povezivati Franju Tuđmana s kulturom ljudskih prava jer je Tuđman bio, i to žestoko, generator sistema koji su negirali i gazili ljudska prava. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju ga, uostalom (u predmetu Prlić i drugi), tereti za udruženi zločinački pothvat s ciljem da razbije Bosnu i Hercegovinu i anektira neke njene dijelove, to jest za planiranje aktivnosti koje se nisu mogle izvesti bez zločinačkih radnji

Perverzno je i baš idiotski povezivati Franju Tuđmana s kulturom ljudskih prava jer je Tuđman bio, i to žestoko, generator sustava koji su negirali i gazili ljudska prava. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju ga, uostalom (u predmetu Prlić i drugi), tereti za udruženi zločinački pothvat s ciljem da razbije Bosnu i Hercegovinu i anektira neke njene dijelove, to jest za planiranje aktivnosti koji se nisu mogle izvesti bez zločinačkih radnji.

Jutarnji list i drugi mediji (Lupiga, Telegram…) donose ovih dana jasne izjave Franje Tuđmana koje su poslužile haškim tužiteljima. Knjiga “Stenogrami o podjeli Bosne”, koju su ukoričili Feral Tribune i Dani (iz koje se uzimaju navedena izjave), sastavljena je od autentičnih razgovora koje je vodio Franjo Tuđman. Budući da je riječ o službenim stenogramima, otklonjena je svaka sumnja da bi neka od izjava mogla biti falsifikovana.

Zašto je Franjo Tuđman ove krunske dokaze ostavio iza sebe?

Kolega Marinko Čulić u nedjeljniku Novosti piše: ”Tuđman je bio samoljubivi lajavac koji je snimao zatvorene sastanke kojima je predsjedao, uvjeren da je riječ o epohalnim istupima i vjerojatno je bio potajno zainteresovan da budu objavljeni, što se nedugo poslije njegove smrti i dogodilo. Pa smo tako mogli čitati njegove izjave ovakvog tipa: ‘Bosne i Hercegovine nije bilo između dva rata. Komunisti su je izmislili poslije Drugog svjetskog rata, čak su Muslimane proglasili nacijom, zato da bi tobože riješili suprotnosti između srpskog i hrvatskog naroda.’

Govorio je i ovako: ‘Naš cilj od početka nije bio održanje BiH kakva je danas. To hrvatskoj politici u biti ne odgovara, jer bi na taj način neprestano bila frustrirana demografskim i teritorijalnim gubitkom u BiH. Nismo zato slučajno stavili u preambulu hrvatskog Ustava i Banovinu Hrvatsku.’ Govorio je i ovako: ‘Perspektiva suverenosti BiH nema nikakvog izgleda. Čak kada bi se mogla održati Bosna i Hercegovina kao posebna, što to znači? Hoćemo li uspostaviti granicu između Hrvatske i Hercegovine da Hrvat iz Hercegovine ne može ići u svoju Hrvatsku, ili ovaj Hrvat tamo’.”

Rekao sam mu da je lud, da se mora liječiti i od tada prekinuo bilo kakav kontakt s njim. A neposredni povod da počnem raditi ciklus ‘Viva la muerte’ kao odgovor Tuđmanu na njegov stravični cinizam i bešćutnost, bio je jedan njegov govor majkama i udovicama hrvatskih branitelja 1993. godine, kojima je posmrtno uručio odlikovanja uz riječi da trebaju biti ‘sretne i presretne’ što su im sinovi i muževi poginuli za Hrvatsku!” (Identitet, br. 61, 2003., str. 8-11, razgovor Mire Šuvar s Edom Murtićem).

Tuđman je bio, u to nema nikakve sumnje, ratni zločinac i sve je pomno isplanirao: on je želio ostvariti Pavelićevu viziju ustaške države etnički očišćene od Srba i to barem u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.

Pažljivo ovo pročitajte: ”Bilo mi je strašno, mučilo me to što sam od Tuđmana čuo nekoliko mjeseci prije izbora 1990. godine. Došao je u moj atelijer, misleći valjda da će od mene napraviti svoga Augustinčića, i oduševljeno počeo pričati o tome. ‘Da će hrvatski narod krvlju mora dobiti svoju državu’, da ćemo mi (on s HDZ-om) napraviti ono što Ante Pavelić nije uspio napraviti 1941. godine, da će 50% Srba morati spakirati kofere i odseliti, a ostalih 50% ili postati Hrvati ili nestati!’.

”Rekao sam mu da je lud, da se mora liječiti i od tada prekinuo bilo kakav kontakt s njim. A neposredni povod da počnem raditi ciklus ‘Viva la muerte’kao odgovor Tuđmanu na njegov stravični cinizam i bešćutnost bio je jedan njegov govor majkama i udovicama hrvatskih branitelja 1993. godine, kojima je posmrtno uručio odlikovanja uz riječi da trebaju biti ‘sretne i presretne’ što su im sinovi i muževi poginuli za Hrvatsku!”

Bio je Franjo Tuđman, zaista, osoba izvrnuta uma: ”Mene će povijest smjestiti – bok uz bok – s Frankom, kao spasitelja zapadne civilizacije!” (za The New York Times u aprilu 1998.).

Bio je ”sretan” što mu supruga nije ni Srpkinja ni Jevrejka; veselio se masovnom odlasku Srba nakon ”Oluje”; prema priznanju Pedija Ešdauna vidio je Banja Luku u Hrvatskoj, a Tuzlu u Srbiji (glasovita salveta s banketa u Londonu 6. maja 1995.); urlao je na opoziciju i na nas nezavisne novinare koje je mrzio iz dna duše…

Franjo Tuđman, da zaključim, sam je sebe optužio; spasila ga je od međunarodnog suda samo činjenica da je umro.

Tom i takvom Tuđmanu ja se neću ni po koju cijenu klanjati. Neću ga veličati i neću ga uzdizati. Dovoljno mi je poniženje što moram letjeti, zahvaljujući Zoranu Milanoviću, s aerodroma koje nosi njegovo ime.

A to što ga Kolinda Grabar-Kitarović veliča i glorifikuje i što kaže da svi mi Hrvati moramo misliti i osjećati kao ona, to je njena sramota. Odbijam teret kolektivne krivnje koji Predsjednica svaljuje na sve hrvatske građane, premda sam svjestan da moram nositi breme moralne odgovornosti za Tuđmanove zločine u onom smislu u kojem je Karl Jaspers pisao 1946. u odnosu na moralnu odgovornost Nijemaca.

A to što ga Kolinda Grabar-Kitarović veliča i glorifikuje i što kaže da svi mi Hrvati moramo misliti i osjećati kao ona, to je njena bolest i njena sramota. Odbijam teret kolektivne krivnje koji Predsjednica svaljuje na sve hrvatske građane, premda sam svjestan da moram nositi teret moralne odgovornosti za Tuđmanove zločine u onom smislu u kojem je Karl Jaspers pisao 1946. u odnosu na moralnu odgovornost Nijemaca

Ali ja taj teret nosim kao hrišćanin i kao teolog pozivajući moje sugrađane da se očiste od mržnje i od fašizma koji su bili karakteristika Tuđmanova ponašanja. Ja taj teret nosim jer prihvatam riječi Ivana Pavla II o praštanju i kardinala Franje Kuharića o pokajanju:

”Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred težim su moralnim pitanjem: kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici? A zatim: kako okajati krivnju, kako zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, mir savjesti i pomirenje među ljudima i narodima?”

Franjo Tuđman – čovjek jasne političke vizije, strateg i državnik, uzor za promociju kulture ljudskih prava?

Ne!

Franjo Tuđman je sramotna epizoda u povijesti Hrvata: šovinist, nacionalist, fašist…

S njime se može identifikovati samo ništarija. S njime se identifikuje i nadahnjuje Kolinda Grabar-Kitarović.

Autor: Drago Pilsel

Izvor: autograf.hr