arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Nikola Pejaković: Svetosavska besjeda

Mi, sadašnji Srbi, moramo da se konačno okrenemo na pravu stranu i pomolimo Bogu i Svetome Savi, i Svetom Đorđu koji je ubio aždaju. Pomaže Bog, braćo i sestre. Koga mi to danas slavimo? Svetog oca Savu? Rastka Nemanjića, sina slavne srpske loze, princa, pa monaha, pa sveca? Koga mi to danas slavimo? Mi, braćo i sestre, danas slavimo – Boga! Mi slavimo Oca i Sina i Svetoga Duha! Mi slavimo Gospoda našega Isusa Hrista! Eto, to mi slavimo. Danas ga slavimo, pijemo, jedemo, a sutra će ga, na žalost, neki od nas izdati. Ko će izdati? Ko neće… Nema ko neće. Ja prvi. Izdamo li Hrista, izdali smo i

sargovac.jpg

U nedjelju obilježavanje 84 godine od ustaškog zločina nad Srbima u Drakuliću

U banjalučkom naselju Drakulić u nedjelju, 1. februara, biće obilježene 84 godine od zločina NDH nad srpskim civilima u selima Drakulić, Šargovac, Motike i rudniku Rakovac kod Banjaluke, 7. februara 1942. godine, kada je u samo jednom danu zvjerski ubijeno 2.315 Srba, među kojima 551 dijete. Pomoćnik ministra za boračko-invalidsku zaštitu Republike Srpske Nebojša Vidaković rekao je na konferenciji za novinare u Banjaluci da će program obilježavanja početi u 9.00 časova služenjem liturgije u Spomen-hramu Svetog velikomučenika Georgija u Drakuliću, dok će centralni dio biti održan kod Spomen-kosturnice u Drakuliću. „U 12.00 časova biće služen pomen ubijenim srpskim civilima, nakon čega će uslijediti polaganje vijenaca i cvijeća“, naveo je Vidaković,

Ustaše odvode Srbe na Baniji 1942.

”Noć krvavih noževa” u Šegestinu

DVOR NA UNI – Pokolj nad stanovništvom sela Šegestin, Oraovica i Draškovac pokraj Dvora na Uni, bez obzira na starost i pol se dogodio u selu Šegestin 29. i 30. januara 1942. godine. Pokolj su izvršili ustaše iz sela Zrin, Divuša, Unčani i Struga Banska, pokraj Dvora i pripadnici ustaške bojne pod komandom pukovnika Narcisa Jaszenskog. Postoje različiti podaci o broju stradalih. Jedni izvori navode 189 žrtava, a drugi izvori ističu 273 stradala stanovnika ovih sela, pri čemu se navodi da je ubijeno 84 stanovnika Šegestina (38 djece, 26 žena i 23 muškarca), dok se za ostatak žrtava navodi da su poticali iz Oraovice i Draškovca. Sva tri sela su

Sjećanje na Matiju Stijačića, žrtvu ustaškog terora i genocida

Sveti Sava je istovremeno i svjetski dan sjećanja na žrtve holokausta, pa je red da se podsjetimo na neke od žrtava, užasnih zločina i genocida koji su ustaše Ante Pavelića počinile nad Srbima u zloglasnog fašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Jedna od skoro milion nedužnih žrtava ustaškog i fašističkog terora je i sveštenik Matija Stijačića, rođeni Trebinjac kojeg su nakon mučenja ustaše bacile u jedno od jama i masovnih stratišta na Velebitu.  Nažalost većina Trebinjaca ne zna puno o Matiji, iako je mučenički postradao od ustaške ruke, kako on tako mu otac i sin, a još nema ni svoje ulice u rodnom Trebinju. Kada je izbio Drugi svetski rat, na čelu

Milovan Bajagić: Ko je Srbima zabranio sećanje?

Ljudi čitajte, vodite decu na mesta srpskog stradanja, neka vide Korićku jamu ili ,,Topolu užasa“ u Donjoj gradini, ili im bar na internetu pokažite Velebitske jame, slike iz Jasenovca i sa Paga, Grom je retko kada grmeo na Svetog Savu. Možda zadnji put pred Prvi srpski ustanak. Svetosavski udari groma danas su drugačiji. Drugačije se čuju i odjekuju. Munja koja im prethodi je munja bliceva fotoaparata i kamera. Zvukovi koji se čuju, uglavnom odzvanjaju sa TV. Za 27.01. većinu nas vežu lepe uspomene – kada smo se posle školske priredbe, recitacija, hora i čitanja sastava posle škole grudvali, sankali i listali Mikijev zabavnik. Nažalost danas ni školskih priredbi nema usled

Miloš Kordić

Podsećanje na krvavi ustaški zločin u banijskom selu Komogovini, 26. januara 1942. godine

Piše: Miloš Kordić Dvadeset i šestog januara godišnjica je strašnog hrvatskog ustaškog zločina, 1942. godine, u srpskom selu Komogovini, na Baniji, u Hrvatskoj. Tog su dana ustaški zlikovci iz Petrinje, po visokom snegu, ljutoj zimi, upali u selo, sa severa, iz pravca sela Jošavice (u petrinjskoj opštini, takođe nastanjenoj Srbima), i pobili 118 žitelja Komogovine i okolnih sela. Dva-tri dana ranije ustaše su pljačkale i palile kuće i ubijale sve što se kretalo po Jošavici i drugim srpskim selima koja su im pre Jošavice bila na putu ka Komogovini, cilju njihovog krvoločnog pohoda. Komogovina je bila jedno od najpoznatijih ustaničkih sela na Baniji. Selo se u istorijskim knjigama prvi put

JASNA POPOVIĆ: MATEMATIKA GENOCIDA

Pre nekoliko godina zgrozila me je lekcija u sinovljevom udžbeniku za istoriju u kojoj je pisalo da je bilo ekstremno zabavno da vas kao malog dečaka otmu od roditelja i podvrgnu torturi koja će od vas kasnije stvoriti elitne ubice! Svog naroda, naravno! Samo godinu pre toga, skromno, u jednom pasusu pisalo je da su Srbi došli na teritoriju današnjeg Kosova  odatle oterali, pazite sad – starosedeoce Albance! Dakle, starosedeoce koji će se na nacionalnoj mapi Evrope pojaviti tek 11 vekova kasnije. Te iste Albance, po našem (po biserima) poznatom autoru, Miahljčiću, porazio je još Car Dušan, a na Maričkoj bici, koja je, kao što znamo, skupo koštala srpsku državu,

Mali logoraši pred kamerama - Jastrebarsko

Preživjela djeca u logoru Jastrebarsko

Djelimični spiskovi umrle, kolonizovane i preživjele djece koja su prošla kroz ustaški logor za srpsku djecu Jastrebarsko. Ako posjedujete podatke i imena za osobe koje se ne nalaze na ovim spiskovima, molimo Vas da nas kontaktirate na našu email adresu te nam dostavite imena koja ćemo upisati u bazu podataka. Javite nam se na: [email protected] SPISAK  PREKO 1300 DECE KOJA SU PREŽIVELA JASTREBARSKO (ZA KOJU NEMA PODATAKA O SMRTI ILI KOLONIZACIJI), SAČINjEN NA OSNOVU GRAĐE IZ ZAOSTAVŠTINE DRAGOJA LUKIĆA I DOPUNjENI IZ LITERATURE KOJU POSJEDUJEMO I PODACIMA KOJE SU UDRUŽENjU JASTREBARSKO 1942 DOSTAVILE PORODICE DJECE LOGORAŠA) Aleksić Petra i Jovane Vlado, 1930. Aleksić Petra i Jovane Miloš, 1939. S. Gradiška-

Olivera Šekularac: Od Božića, radosni praznici u nizu… 

Krstovdan se Bogojavljenjem okitio, nebo otvorio, i opet su očevi stihovi blizu… „Krstitelju sveti Jovane, vrane se legu u tornju tvoje zvonare…“ Pa nek’ bude volja Božija, možda me vide oni koji su mi krst darivali. A moj krst je lički, jadovnički, iz velebitskih jama iznikao, u ravnici sve u jamama oplakao, izbeglički od rođenja… Moj krst je dedin, izgoreo sa kućom, a u mojoj duši još gori. Preklan sa njim, a svakim danom sve više zbori i boli. U svakom prazniku suzom romori i molitvi privoli. U mom krstu zavičajna kolevka tiho se njiše, zna i ona da je zbog pradedovskog krsta postala pusta. U mom krstu izgorele su

DOPIS NA KOJI NI JEDNA TV KUĆA U SRBIJI NIJE ODGOVORILA

Zašto dokumentarni film „Garavice“ nije prikazan ni na jednoj od najgledanijim TV kuća u Srbiji. Nakon više od godinu dana dopisa, direktnih razgovora sa urednicima i molbi da se dokumentarni film „Garavice“ prikaže u Srbiji – što su televizijske kuće u Srbiji kategorički odbijale — 9. januara 2026. godine upućen je još jedan zvaničan dopis sljedećim medijima: RTS, Pink, Hepi, B92, K::CN1, Prva, Vesti, N1, Nova, K1, Kurir, Tanjug, Una, Blic i Narodna TV. Nijedna od navedenih televizijskih kuća nije odgovorila na dopis. Pored toga, važno je istaći da niko od Srba na značajnim pozicijama u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, niti u institucijama Republike Srbije, nije pokušao da pomogne kako bi

Đurđica Dragaš: Uoči Svetog Jovana

Daleko ste… prekrio je sneg naše pusto selo… Daleko ste, al’ bićete sutra s nama… u plamenu sveće, u našoj molitvi, u osmehu jedne Jovane i snazi jednog Vuka. Kažu da se na Bogojavljensku noć otvaraju nebesa, da se ostvaruju želje koje te noći zamislite.Bio je sinoć pun mesec, nebo čisto, prepuno zvezda, a moje želje prevelike.Da smo zdravi i da vas imamo…Eh… da imamo vas…Al’ nemamo… Uvenuše zauvek izdanci našeg stabla. Ostaše na Kruškovačama vaše dečje oči, nedoživljene ljubavi, nerođena deca.Ostaše zajedničke radosti, svadbe i krštenja.Ostade život…U vašim umirućim očima zalediše se slike ognjišta i crvenih, sitnih jabuka što mirišu na prozoru do proleća. Sutra nam je slava! Pitam

DUŠKO MUŽDEKA: U VLAOVIĆA NEMA TKO DA ORE

Knjiga evocira stradanje Srba 1941. godine. Autor kroz potresnu priču, potkrepljenu autentičnim događajima i ličnostima, govori o masakru nad srpskim stanovništvom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koji je prerastao u najveći zločin genocida. Duško Muždeka, srpski humanista, književnik, pravnik, rođen je 1920. godine u Glini, Banija, a umro u Beogradu 2008. godine. Pravni fakultet upisao je u Zagrebu. Međutim, 1941. godine, ustaše su ga zajedno sa porodicom i drugim Srbima deportovale u logor Caprag u Hrvatskoj. Po izlasku iz logora, preselio se u Beograd i 1944. godine učestvovao u borbama na Sremskom frontu. Pravni fakultet završio je u Beogradu. U periodu Informbiroa proveo je dve godine kao zatočenik na Golom otoku. Poslednju

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 14. januar. Godišnjica stradanja Srba ’42 i ’93

Srbi su na Mali Božić (Pravoslavnu Novu godinu) stradali u više navrata: 1942 14. januara 1942. godine ustaše su pobile oko 350 srpskih mještana slavonskih sela Jorgića, Zubića, Dobrića, Kometnika i Sekulinaca. Isti dan u selu Draksenić kod Bosanske Dubice su na monstruozan način poubijali 207 Srba. Od toga u pravoslavnoj crkvi su ubili 64 žena, djece i staraca. 1993 Pripadnici tzv. „Armije BiH“ 14. januara 1993. godine izvršili su zločin nad nedužnim srpskim stanovništvom u selu Jelačići, opština Kladanj. Tog dana ubijeno je 17 Srba, uglavnom žena i djece.   Vezane vijesti: Sjećanje na najveći pokolj Srba u Slavoniji Pokolj u crkvi u selu Draksenić 1942. godine MOJ PUT

Pokolj u crkvi u selu Draksenić 1942. godine

Četrnaestog januara 1942. godine (prvog januara  – po Julijanskom kalendaru) na pravoslavni  Mali Božić dogodio se stravičan zločin u mjestu Draksenić  u opštini Kozarska Dubica.  Prenosimo: U zimu 1942. pade veliki snijeg. Čulo se za stravičan zločin koji se zbio u selu Drakseniću, kod Bosanske Dubice. Ustaše su 14. januara, u ranu zoru, na Mali Božić, na prevaru pohvatali narod. Neke su pobili kod njihovih popaljenih kuća, a u samoj crkvi izmrcvarili su 64 ljudi, žena, djece i staraca. Bilo je ukupno 207 ubijenih. Izbjeglice smještene kod nas, u Pucarima, pričale su u suzama o užasu, govoreći da u crkvi ima „krvi do koljena“. Ljudi smješteni kod nas, a i

Krvavi januar u Slavoniji i u Drakseniću

Ustaše iz Podravske Slatine i drugih dijelova Slavonije ubile su 13. i 14. januara 1942. godine 200 srpskih muškaraca iz sela Kometnik i susjednog zaseoka Dobrić, nedaleko od Voćina. Ovaj pokolj predstavlja jedan od prvih masovnih zločina ustaša nad cjelokupnim stanovništvom nekog sela u Slavoniji, podsjećaju iz Udruženja „Jadovno 1941.“. Na licu mjesta, u selu Kometnik, ubijeno je oko 28 stanovnika, dok su ostali stanovnici deportovani van sela. Muškarci iz Kometnika i Dobrića, njih 174 iz prvog i 32 iz drugog sela, otjerani su u improvizovani zatvor u Voćinu, dok su žene sa djecom, spominje se brojka od 190, odvedene u Zdence, selo između Podravske Slatine i Našica, gdje su

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.