arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (5): Britanci izručuju Viktora Gutića

Dana 20. decembra 1945. godine u beogradskim dnevnim novinama “Borba” i “Politika” objavljena su saopštenja Državne komisije za ispitivanje zločina okupatora i njihovih pomagača (DK) kojima se jugoslovenska javnost obavještavala kako “ustaški dželat dr Viktor Gutić slobodno se šeta po Veneciji”. Uz ilustraciju sa već pomenutom fotografijom, čitaoci su mogli saznati sljedeće: Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 6.novembra 2017. godine. “Komisija je utvrdila, da se Dr. Viktor Gutić nalazi u Italiji. Za to postoje nepobitni dokazi, pa čak i fotografija, na kojoj se vidi Gutić kako kao turista hrani golubove na Markovom trgu u Veneciji. Ipak do sada Gutić još nije predan

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (3): Komisije prikupljale dokaze protiv Gutića

Svjedočenja ponavljaju suštinski isti tretman: marginalizaciju, zastrašivanje, pljačku, hapšenje i na kraju protjerivanje ili ubistvo. Sistematizovano nasilje podmazivano je stalnim kontribucijama baziranim na pljački svega, od gotovog novca, preko pokretnih stvari svih vrsta, do samih nekretnina. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 24.  oktobra 2017. godine. Pod velom osovinske okupacije, dvocifren broj predratnih banjalučkih ustaša, jedne posve marginalne grupe, umnožio se na mnoštvo poslušnika, većinom iz reda lumpenskog ološa, koji su u ratnoj drami vidjeli, pored nekažnjenog sadističkog iživljavanja svojih patoloških frustracija, do tada nezamislive mogućnosti materijalnog bogaćenja. Set nove vrste dokaza počeo se sastavljati od onog trenutka kada je, umjesto od žrtve,

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (2): Zavjerenici gospodari života i smrti

Vlast koju je Viktor Gutić posjedovao kao stožernik za područje bivše Vrbaske banovine oslanjala se, sa jedne strane, na preuzeti državni aparat, a sa druge, na piramidalnu strukturu ustaškog pokreta, čiji su ljudi proželi sve pore društvenog života. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 18.  oktobra 2017. godine. Gutić i njegovi najbliži saradnici činili su jedan zavjerenički forum, koji je, iako neformalan, kroz tajne sastanke iza zatvorenih vrata odlučivao o životu i smrti stanovnika Bosanske Krajine. Sve o čemu se odlučivalo na tom forumu provođeno je u djelo putem nižih ustaških struktura. U povratku na pitanje dokaza primjećujemo da, kao što je obično

Pokolj: Zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske

Institucije srpskog naroda, naučna i stručna javnost kao i srpsko društvo u celini, do sada se nisu terminološki odredili prema zločinu genocida koji je počinjen nad pravoslavnim Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske. Dok je genocid nad Jevrejima imenovan i planetarno poznat kao Holokaust (ili Šoa) a genocid nad Romima već decenijama poznat kao Porajmos, genocid nad srpskim narodom do danas nije imao prepoznatljivu i ekskluzivnu terminološku odrednicu. Motivisani i vođeni navedenim činjenicama a želeći istaknuti važnost ovog pitanja, Skupština udruženja Jadovno 1941. iz Banjaluke odlučila je da zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske imenuje kao: Pokolj S tim u vezi,

Dodik: Izgraditi kulturu sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je Srni da je Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta prilika za ponovno podsjećanje na sve nevino stradale koji su zbog jedne monstruozne ideologije živote izgubili samo zato što su bili druge nacije, vjere ili rase. “Oslobađanjem zloglasnog logora Aušvic 27. januara 1945. slobodan svijet je izvojevao veliku bitku protiv sila mraka i bezumlja, ali i suočio se sa svim strahotama koje niko do danas nije uspio da objasni, jer zločini i razmjere tih zločina nemaju objašnjenje, nemaju opravdanje”, istakao je Dodik. On je ocijenio da za takve i slične zločine u savremenom svijetu ne može i ne smije biti ni razumijevanja ni tolerancije.

kupres3.jpg

Svedočenje o ustaškom divljaštvu: Na Kupresu kosili Srbe po livadama

Žikica Đorđević, prognan sa Kupresa pre dve decenije, kazuje o stradanju porodice Spremo, čijih je 126 članova ubijeno. Spaljeno 82 ljudi u jednom danu. Kupres – Kao vreo talas vetra pred kugom, tako su se i teške mučne glasine o stradanju kupreških Srba i naše porodice Spremo, širile čitavom Kupreškom visoravni. Ali narod nije verovao u pogrom. Ko da odustane od svoje kuće. Zemlje. Livade nekošene. Konja. Stada. A reč „kama“ šapatom se prenosila među zabrinutim porodicama. Žikica Žika Đorđević, potomak Sprema, beleži svedočenje preživelih predaka i govori za „Novosti”: „Zlo je 1941. stiglo kao poplava, tako naglo da ljudi nisu uspeli da se sklone. Da pobegnu od pošasti, od

papuk-spomenik.jpg

Sjećanje na najveći pokolj Srba u Slavoniji

Bilježimo godišnjicu još jednog velikog zločina nad Srbima. Na dan Sv. Vasilija Velikog, 13. i 14. januara 1942. godine ustaše su zlostavljale i pobile oko 350 mještana  slavonskih sela Jorgića, Zubića, Dobrića, Kometnika i Sekulinaca. Riječ je o pokolju nedužnih civila srpske nacionalnosti počinjenom kao odmazda za partizanske akcije na Papuku. Fotografija sa obilježavanja 70-te godišnjice zločina 14. januara 2012. godine Naime, dva dana ranije u borbi između partizanske čete i ustaških jedinica poginula su petorica ustaša, a dvojica su ranjena, od kojih je jedan naknadno umro. Partizani su se povukli prema Papuku, a ustaše su se vratili u Voćin i sačekale pojačanje iz Osijeka, Belišća i Virovitice. Tristotinjak ustaša i domobrana

Muftija Šefket ef. Kurt

Muftija sprečio pokolj Srba na Božić

Monstrouzni plan ustaškog Tajnog odbora za istrebljenje Srba i Jevreja u Tuzli da 6. januara 1942. godine, na Badnje veče, minira Saborni hram u Tuzli i pobije okupljene vernike osujetio je tuzlanski muftija Šefket ef. Kurt Monstrouzni plan ustaškog Tajnog odbora za istrebljenje Srba i Jevreja u Tuzli da 6. januara 1942. godine, na Badnje veče, minira Saborni hram u Tuzli i pobije okupljene vernike osujetio je tuzlanski muftija Šefket ef. Kurt. Kada je dobio ovu informaciju muftija Šefket ef. Kurt sa grupom uglednih Tuzlaka zatražio je hitan prijem kod nemačkog komandanta grada, potpukovnika Wista i od njega energično zatražio da se onemogući ovaj zločin. A bile su planirane likvidacije

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (5): Etničko čišćenje i u miru

Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj je najvidljivije kad se analiziraju statistički podaci za pojedine regije, odnosno administrativno-teritorijalne zajednice županija. Kad je reč o teritorijalnoj podeli ove republike, profesor Svetozar Livada podseća da je svaka epoha menjala tu podelu, pa je tako u Austro-Ugarskoj, Hrvatska bila podeljena na strateška vojna područja i raspored regimenti, dok su u Kraljevini Jugoslaviji to najpre bili vojni okruzi i kotari, a zatim, pred Drugi svetski rat – banovine. Tek u SFRJ nastaju najpre okruzi, odnosno opštine kojih je ukupno bilo 102. U novoj Hrvatskoj, teritorija je podeljena na 516 opština i 21 županiju. – Ono što karakteriše kretanje ukupnog stanovništva po županijama tokom

Kako je jedan Vasojević raskrinkao NDH!

Od tri miliona Srba koliko je živjelo u NDH, milion je pokatoličeno. Čvrste dokaze o tome, prikupljene u hrvatskima arhivama,  iznosio je u svojim knjigama jedan Vasojević – Veliša Raičević Psunjski (o njemu opširnije u drugom dijelu ovog teksta). U ratu su ga tražili Hrvati, po ratu je za njim tragala Udba, ali on je uvijek izmicao pod lažnim imenima, a zahvaljujući Srpskoj pravoslavnoj crkvi sačuvane su dvije njegove knjige „U ime Hrista – svetinje u plamenu“ i „Hrvati u svetlosti istorijske istine“ Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 22. decembra 2017. godine. Pripremio: Ljubiša Moračanin Jedini cilj pokrštavanja već krštenih Srba u NDH

Darko Bajić pokazuje radove svog oca u Domu Vojske Foto P. Mitić

Reditelj Darko Bajić: Moji otac i majka su se zaljubili u logoru na Banjici

Reditelj Darko Bajić povodom rimejka izložbe, posle pedeset godina, Slikara miloša bajića – “mauthauzen 106621”, u Domu vojske u Beogradu. Mama Danica strašno mučena, tata uspeoda preživi golgotu logora u Austriji Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 19. novembra 2017. godine. Nemački vojnici zvali su ga “drobilica za kosti” zbog okrutnosti koja je vladala iza žica: oko 7.000 Srba, pored ostalih zatvorenika iz 40 zemalja, izgubilo je tokom Drugog svetskog rata život u koncentracionom logoru Mauthauzen, blizu Linca, u Austriji. U Prvom svetskom ratu, samo u ovom logoru koji je tada pripadao Austrougarskoj, stradalo je oko 8.500 Srba. – Slikar Miloš Bajić jedan

Originalan snimak bacanja u jamu načinjen krajem jula ili početkom avgusta 1941. wikipedia.org

Poricanje genocida kao zločin

Osporavanje genocida i drugih teških međunarodnih krivičnih dela bi, samo po sebi, trebalo da bude kažnjivo, samo ako se to čini u nameri izazivanja nacionalne, etničke, rasne ili verske mržnje Piše dr Milan Škulić Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 16. januara 2017. godine. Genocid se, s obzirom na njegov sadržaj, svojstvo pasivnog subjekta i pre svega, subjektivnu komponentu – genocidnu (uništavačku) nameru kod učinioca, često označava kao „zločin nad zločinima“, ili najteži, tzv. „kapitalni zločin“. On samim tim spada u zločin kod koga je međunarodni karakter najizraženiji. Prema rečima nekih autora, „plansko i sistematsko uništenje celih grupa ljudi se, ostavljajući širok krvav

Crkva Sv. Jovana Krstitelja, Crkvine (kraj XIII vijeka, srušena za vrijeme Turaka, početak obnove 2008.godine)

Stradanje porodice Pušonja na Crkvinama 1942.

Francetića „Crna legija“ počinila je stravičan zločin nad Srbima u selu Crkvine. Taj dan ubijeno je 165 civila, među kojima je bilo 40 članova porodice Pušonja. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 16. marta   2017. godine. Njemačka komanda je 10. aprila 1942. godine izdala naređenje da se pokrene ofanziva pod nazivom „Trio“ (u Jugoslaviji poznata pod nazivom „treća neprijateljska ofanziva“), čiji je cilj bio uništenje ustaničkih snaga i temeljno čišćenje područja od Han Pijeska prema Rogatici i doline rijeke Drine. Angažovane su elitne njemačke, italijanske, ustaške, domobranske snage i lokalna milicija (sastavljena većinom od domaćih muslimana). U ovoj ofanzivi angažovana je i zloglasna

SVEDOČANSTVO Rešenje o zatvaranju Carevca i čuveni muzičar,drugi zdesna,Foto D. Novković

Veliki Carevac izbegao streljanje

Među onima koji su bili zatočeni u logoru na Banjici bio i slavni virtuoz na violini Vlastimir Pavlović. Muzičara priveli kao saradnika partizana. Robijalo 1.683 ljudi iz Braničeva Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 8.  oktobra 2017. godine. MEĐU ljubiteljima violine mnogo je onih koji rado slušaju maestralna izvođenja Vlastimira Pavlovića Carevca (1895-1965), čiji je “zaštitni znak” čuvena kompozicija “Svilen konac”, ali malo ko zna da je on bio jedan od zatočenika zloglasnog logora na Banjici. U logor je doveden u martu 1942. uz obrazloženje da je, boraveći u svom rodnom Carevcu kod Velikog Gradišta, po kojem je i dobio nadimak, “sarađivao s

Šamac: Spomen-obilježje Srbima koje su ubile ustaše 1944. godine

U Šamcu je danas otkriveno i osveštano Spomen-obilježje za više od 70 srpskih civila sa područja ove opštine koje su na današnji dan 1944. godine strijeljale ustaše. Spomenik je podignut za 56 nedužnih srpskih žrtava iz Srpske Tišine, 12 iz Šamca, dvije iz Brvnika i jednu iz Pisara. Njih su ustaše 1. decembra 1944. godine izvele iz kuća, prevezle skelom u Hrvatsku i strijeljale. Načelnik opštine Šamac Đorđe Milićević rekao je da je dužnost i obaveza na ovaj način se odužiti nevino stradalim žrtvama u Drugom svjetskom ratu koje su izgubile živote samo zato što pripadaju srpskom narodu. “Stradali su nevini ljudi, koji nisu učestvovali u Drugom svjetskom ratu ni

NAJNOVIJE VIJESTI

Ustaško ljeto 1941.

25.8.1987. | Piše: Rajko Lukač Ustaško ljeto 1941. (1) Kad je Velebit bio grobnica

Sozercanje

Osim neshvatljivog zaborava, nemara i nemanja odnosa prema stradanju predaka, najgore što

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.