arrow up

Kome su to zasmetala “Djeca Kozare”

Жarko Dragojević napustio komisiju Filmskog centra Srbije. Zafranovićev projekat je vanserijski, ali se favorizuju neki drugi Reditelj Жarko Dragojević, kako saznaju “Novosti”, dao je ostavku na mesto predsednika konkursne komisije Filmskog centra Srbije, koja odlučuje o izboru domaćih dugometražnih filmova s nacionalnom temom koji će dobiti finansijsku podršku države. I mada je Javni konkurs za finansiranje i sufinansiranje projekata u ovoj kategoriji u završnici, a Komisija svoju odluku po zakonu mora da objavi do 6. juna, Dragojević se pre dva dana zvanično obratio Upravnom odboru FCS. U svom saopštenju kaže da se s mesta predsednika i člana Komisije povlači iz ličnih i profesionalnih razloga, ali i da to čini sa

Lordan Zafranović

Lordan Zafranović za “Novosti”: Kapitalizam nas pojeo, nismo bili spremni

Režiserz za naš list o glumi, projektima, filmovima: Globalizacija i politika nametnule su danas čoveku pravu samocenzuru. Čovečanstvo zaboravlja zverstva koje mu je učinio Drugi svetski rat. Fašizam i mržnja opet osvajaju Evropu Danas u svetu više nema konflikta, osim socijalnih i ratnih, nema ni ideologije koja bi zabranjivala stvari zbog kojih bi ljudi morali da osvajaju slobodu. Prividno, sve se može i sve je dopušteno, a zapravo, globalizacija, kapitalizam i politika nametnuli su čoveku samocenzuru, koja je strašnija od cenzure – toliko su ga osiromašili da ni o čemu ne može da razmišlja osim da egzistencijalno preživi. Izbagatelisani su sistemi vrednosti, nema autoriteta za koje bi se uhvatili, a

Lordan Zafranović

Filmom “Djeca Kozare” podsjetiti na strahote Drugog svjetskog rata

Režiser Lordan Zafranović izrazio je nadu da će raditi film “Djeca Kozare”, jer ima duboku potrebu da ukaže na strahote Drugog svjetskog rata. “Krikom se obratiti ovoj sredini i čovječanstvu koje je zaboravilo šta je donio Drugi svjetski rat, kakvu mržnju je pobudio, kakve genocide počinio, kakva zvjerstva, a neka sila tog fašizma se ponovo javlja u Evropi”, rekao je Zafranović za “Blic”. On je naglasio da strahuje i strepi da bi ponovo neki mutni tipovi mogli da uspostave nove tragedije. “`Djeca Kozare` je jedan od najboljih scenarija koje sam imao u rukama. Arsen Diklić je napisao klasičan scenario koji bi se mogao prikazivati studentima kao primjer kako se pišu

Anđeli u paklu

Dušan Bursać: Anđeli u paklu

English Tragao sam za pravim a neupadljivim naslovom za ovu knjigu, jer su za naslov moje objavljene knjige, “Hrvatski genocid nad Srbima 1941-1945”, neki rekli da je provokativan, a neke knjižare knjigu nisu ni pri­mile za stavljanje u izlog, bojeći se neželjenih posle­dica. To je još jedan dokaz koliko je u svest ljudi uko­renjeno “bratstvo i jedinstvo” između Srba i Hrvata, pa vezivanje hrvatskog imena za genocid, ne samo da nije poželjno, već to može da bude i vrlo opasno. Budući da se radi o stradanju dece, moja žena Eva je predložila da ovoj knjizi dam naslov “Anđeli u pa­klu”.   Autor: Dušan Bursać Anđeli u paklu – sadržaj Uvod

Iza ove slike se krije tužna priča mlade i hrabre Srpkinje!

Potresna nemačka fotografija uslikana neposredno pre pogubljenja Lepe Radić, mlade devojke rođene 19. decembra 1925. godine u selu Gašnici, kod Bosanske Gradiške. Ovo je podsećanje na jednu od mnogobrojnih hrabrih devojaka i žena koje su dale svoje živote braneći slobodu i svoj narod. Devojčica Lepa je završila zanatsku školu u Gradišci, gde je i živela do početka 1941. godine kada su je ustaški zlotvori odveli u obližnji zatvor. Iz njega ubrzo beži 23. decembra iste godine i stupa u partizane, želeći borbu protiv krvnika svog naroda. Kao borac Grbavačke čete Kozarskog odreda učestvovala je u proboju obruča na Kozari, jula 1942., a u avgustu 1942. godine je sa borcima Odreda

Partizani Kozare

Joco Marjanović: Sjećanje na ustanak u okolini Prijedora

Joco Marjanović, student iz Prijedora, koji je radio na organizaciji oružane borbe na području Dragotinje, prilikom polaska sa svojom grupom na zadatak, zadržao se u selu Crnoj Dolini kod Rajka Radetića, da bi sutradan krenuo u Gornju Dragotinju. Međutim, u toku noći, buknuo je ustanak. U svome sjećanju on je zapisao: „Te noći smo dugo razgovarali Rajko i ja, kombinujući kako ćemo bolje izvršiti zadatak… Probudila nas je pucnjava, galama, vika. Čula su se zvona, kleptala. Stravično, jezivo je bučalo… Ustajte, ljudi… Ustanak! Pitali smo se kakav ustanak? Dvorište je, međutim, bilo puno seljaka. Došli su po Rajka, jer je on djelovao u tom kraju. A kada smo se našli

Sajan Munjiza: Vodič u napadu na Prijedor

Prije napada na Prijedor vršene su pripreme iako nama odbornicima ništa nije bilo rečeno. Ovdje su bili viši partizanski rukovodioci (među kojima i Kosta Nađ). Oni su dolazili u naše selo i odatle osmatrali Prijedor i vjerovatno pravili plan napada. Uoči napada smo mi pozvani i obavješteni. Meni je rečeno da pronađem vodiča za Podgrmečku četu, koja će odavde napadati Prijedor. Komandir je bio Jović. Bio je nizak i lijepo građen. Rečeno  mi je da bi trebalo odrediti čovjeka koji dobro poznaje Prijedor i da bude sigurniji i smjeliji. Odredio sam Dušana Tubina, a pošao sam i ja. Jedinica koju smo vodili dobila je zadatak da sa sjeverne strane uđe

Originalan snimak bacanja u jamu načinjen krajem jula ili početkom avgusta 1941. wikipedia.org

Slavni hrvatski reditelj: Snimiću film o stradanju srpske dece na Kozari

Počeo sam razgovore sa RTS-om o „Deci Kozare“. Reč je o čišćenju Kozare i izbegličkim kolonama koje su završavale u Jasenovcu, u dečjim logorima, kaže hrvatski i jugoslovenski reditelj Lordan Zafranović. „Poubijani su na razne načine, i cijankalijem, i nožem, dok su druge prebacivali u Zagreb ili u ostale gradove gde su ih pretvarali u janjičare i gde su služili kao lična garda Ante Pavelića. Mala deca. Tako da je to jedna tragična sudbina čitavog tog kozaračkog naroda, koji je, manje-više, kompletno ubijen. Za taj film se pripremam skoro 30 godina.“ Filmovi „Okupacija u 26 slika“, „Krv i pepeo Jasenovca“, „Pad Italije“, „Večernja zvona“, jugoslovenskog i hrvatskog reditelja Lordana Zafranovića i dalje izazivaju veliku pažnju publike, a njegovo ostvarenje „Testament“ je

Stevan Kostić

VIDEO: Independent State of Croatia: Fear, Abyss, Silence

SERBIAN How did the Independent State of Croatia come to be, what was its character and who decided on life and death? Why was the Slana Camp on the island of Pag named “the hell in a rocky desert”, how were numerous karst pits on Mount Velebit used in the summer of 1941, why there were no children on Mount Kozara years after the Second World War, and whether the strongest impression is from the “mountain of dead in the plains of Slavonia”, the name some people gave to Jasenovac? These are the questions that a three-part documentary film of the Radio and Television of Serbia (RTS) “Independent State of

STRADANJE SRPSKOG STANOVNIŠTVA NA PODRUČJU DANAŠNJE PAROHIJE LJUBIJSKE (OPŠTINA PRIJEDOR) TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA

Ovaj izvještaj je sastavljen na osnovu podataka prikupljenih od pravoslavnog življa gore pomenute parohije, u periodu zima – proljeće 2016. godine. 1.Uvod Povod za jedan takav projekat bila je svijest o napaćenosti pravoslavnih u tim krajevima u Drugom svjetskom ratu, kada gotovo da i nije bilo domova bez gubitaka ili u oružanim okršajima ili u pogromima nedužnog civilnog stanovništva. Toliki broj žrtava morao je neko, barem približno, zabilježiti i ostaviti u takvom obliku, da se u budućnosti može sa njim raspolagati pri upoznavanju istorije pravoslavnih Srba, ne samo Potkozarja, već i cijele Bosanske Krajine. Podaci su prikupljani iz usmenih kazivanja parohijana, kojima je ostala u pamćenju kroz predanja sa koljena

Sjećanje Đuje Vukliš

Apstrakt: Ovaj tekst sadrži sjećanje Đuje Vukliš, rođene 1930. u porodici Marin u Bačvanima, opština Kozarska Dubica. Sjećanje sadrži kratak istorijat porodice, praćen detanjnim prikazom ličnog doživljaja tokom okupacije i rata, s posebnim osvrtom na zbjegove u Kozari i na stradanje tokom Kozarske ofanzive, kao i dalji tok rata u selima dubičkog kraja. Sjećanjeje zabilježio i sredio za objavljivanje njen unuk Goran Vukliš. Ključne riječi: selo Bačvani; Kozara; logor Jasenovac; ustaše Baka Đuja Vukliš (1930), želeći da sačuva sjećanje na stradanje svoje porodice, ali i stradanje srpskog naroda Potkozarja, dala mi je u zadatak da vjerno zapišem njene riječi. Iz rodnog sela Bačvani kod Kozarske Dubice, sa svojim narodom krenula je put

Svijeće

U Zagrebu služen parastos za ubijenu djecu sa Kozare

Članovi Gradskog udruženja logoraša Drugog svjetskog rata Banjaluka danas su na zagrebačkom groblju Mirogoj prisustvovali parastosu za 862 ubijene srpske djece sa Kozare u Drugom svjetskom ratu. Predsjednik Udruženja Dobrila Kukolj rekla je Srni da su nakon parastosa položeni vijenci na zajedničkoj grobnici za stradalu srpsku djecu. “Strašne zločine koje su počinile ustaše nad srpskom djecom sa Kozare nikada ne smijemo zaboraviti. Moramo njegovati istinu o stradanju srpskog i ostalih naroda u Drugom svjetskom ratu”, kaže Kukoljeva. Ona je napomenula da su parastosu prisustvovali i predstavnici Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj. Na zagrebačkom groblju Mirogoj u zajedničkoj grobnici sahranjeno je 862 kozaračke djece, koja su bila žrtve ustaškog terora u

Djeca_sa_Kozare.jpg

U Zagrebu danas parastos za ubijenu djecu sa Kozare

Članovi Gradskog udruženja logoraša Drugog svjetskog rata Banjaluka danas će na zagrebačkom groblju Mirogoj prisustvovati parastosu za 862 ubijene srpske djece sa Kozare u Drugom svjetskom ratu. Parastos je zakazan za 11.30 časova, nakon čega je predviđeno i polaganje vijenaca, rekla je Srni predsjednik Udruženja Dobrila Kukolj. “Nikada ne smijemo zaboraviti ustaške zločine i istinu o stradanju srpskog i ostalih naroda u Drugom svjetskom ratu”, poručila je Kukoljeva i dodala da će parastosu prisustvovati i predstavnici Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj. Ona je navela da Udruženje intenzivno radi na primanju u članstvo potomaka logoraša kako bi se od zaborava sačuvala istina o ustaškim zločinima i strahotama Drugog svjetskog rata. Na

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 16. avgust 1942. Godišnjica stradanja Srba sa Kozare

Jasenovačke ustaše su 16. avgusta 1942. u selu Sloboštini kod Slavonske Požege ubile 1.165 zarobljenih Kozarčana. U dubokim seoskim bunarima udavljeno je pedesetoro dece iz sela Trebovljana pod Kozarom.   Vezane vijesti: SLOBOŠTINA 16.08.1941. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare

Slikopisi zla

Pre nedelju dana sam završio, bez preterivanja, značajno delo. Reč je o dokumentarnom filmu „Od ratnog dopisnika Kurta Nehera”, koji je se odnosi na „Operaciju Kozara”. Neher je jedan od najpoznatijih nemačkih reportera u Drugom svetkom ratu, a njegov izveštaj do sada nije objavljivan. Original se čuva u Nacionalnom arhivu u Vašingtonu, kaže za „Politiku” autor filma Danko R. Vasović, novinar i publicista, koji se pročuo demistifikovanjem uloge bivšeg generalnog sekretara UN i predsednika Austrije Kurta Valdhajma upravo u ratnim dejstvima Vermahta u zapadnoj Bosni. Ovih dana navršava se 75 godina od okončanja nemačke „Operacije Kozara”, koja je počela poslednjih dana maja 1942. godine, nastavila se krvavim borbama u junu

NAJNOVIJE VIJESTI

Predgovor

Prije nekoliko godina boravila sam u Americi i tamo upoznala jednu bibliotekarku

Prilozi uz knjigu

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991. Početna strana… Sadržaj poglavlja

Internet

Mišljenja iznesena na internet stranicama koje slijede su privatna mišljenja njihovih autora

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.