arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Krvavi pir na Đurđevdan – Blagaj

Već na samom početku Drugog svetskog rata  jasno su se pokazali ciljevi i namere NDH – genocidno istrebljivanje Srba sa područja Hrvatske. U hrvatskom Blagaju, krajem aprila 1941. godine, održan je sastanak ustaša, koji su organizovali  župnik Blažo Tomljenović, veljunski učitelj Ivan Šajfar i Josip Paunović – mlinar. Da bi  opravdali ono što su nameravali učiniti i kako bi stvorili što veću mržnju između Hrvata i Srba  trebao im je povod. Doneli su odluku da ubiju jednog Hrvata i njegovu porodicu i za to optuže Srbe. Žrtva je odabrana- Josip Mraunac-mlinar.  Ustaše u Kralovcu, oficir  Zdravko Karlović i Milan Boneta su se složili sa ovom idejom… Noć između 4. i

ISTORIJSKI ROMAN “KORANA KO RANA”

Dragan Grgić, rođen 1917. godine u selu Marin Most kod Cazina, 1961. završio je pisanje romana na 500 strana. Bila je to prva knjiga o stradanju Srba i zločinima hrvatskih i muslimanskih ustaša na prostoru bihaćkog kraja i južnog Korduna. Tragični period rata obilježio je gubitak oca, majke i brata, kao i ranjavanje u borbama protiv ustaša. Nakon završetka romana, nosilac “Partizanske spomenice 1941” suočava se sa zabranama, krivičnom odgovornošću i pritiscima državnih vlasti. U tako neriješenim sukobima preminuo je od posljedica infarkta 1985. godine u petrovaradinskoj bolnici. Iza njega nije ostalo potomstvo. Ostao je samo jedan ispražnjen trofejni pištolj i posljednja nada da će doći bolje vrijeme kada će

Dr Đuro Zatezalo: SVJEDOČANSTVA O ZLOČINIMA U PETROVOJ GORI I NjENIM OKOLNIM SELIMA OD DECEMBRA 1941. DO MAJA 1942.

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN SVJEDOČANSTVA O ZLOČINIMA U PETROVOJ GORI I NjENIM OKOLNIM SELIMA OD DECEMBRA 1941. DO MAJA 1942. Genocid nad srpskim narodom provode ustaške vlasti cijelo vrijeme postojanja Nezavisne Države Hrvatske 1941 1945. godine. O stravičnim prizorima zvjerstva ustaša, o iznakaženim tijelima srpske djece, njihovih majki, očeva i đedova u ovom prilogu svjedoče tek rijetko preživjeli s područja Korduna, iz okolice Petrove Gore, općine Vojnić. Na području kordunaške općine Vojnić živjelo je, prema popisu stanovništva od 31. decembra 1931. godine, 31.249 stanovnika. Od toga 27.608 Srba, 3.613 Hrvata i 28

Svijeće

Kalendar genocida: 06. januar 1942.

Godišnjica stradanja Srba na Kordunu. Skakavac, Vrginmost. 6. januara 1942, na pravoslavni Badnji dan, ustaše masakrirale 240 Srba i Roma (Cigana). Domačaj lug, u šumi Mlađe, kod Liplja, Skakavac, 6. i 7. januara i 10. maja 1942. Ustaše su masakrirale 68 Srba, muškaraca, žena i djece. U Gornjoj Trebinji, na Kordunu ustaše su pobile više od 220 nevinih civilnih žrtava na Badnjak i Božić, 6. i 7.januara 1942. godine. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005. Vezane vijesti: Komemoracija u Gornjoj Trebinji Komemoracija u Gornjoj Trebinji na Kordunu

Jovan Mirić: „Ne brini, čika će to polako“

Ubijanje srpske dece nije ni zverstvo ni divljaštvo, jer ni zveri ni divljaci nisu takvi. U objašnjavanju ubijanja dece ne obraćamo se ni biologiji ni izvorima (retke) individualne patologije. Obraćamo se kulturi Jedna od teorijskih orijentacija u psihologiji, etološka psihologija (ili biologija ponašanja, kako se ponekad naziva), poznata je naročito po metodu posmatranja živih jedinki u prirodnim uslovima. Najširi teorijski okvir za etologe je teorija evolucije. Svaka živa vrsta raspolaže, prema njima, jednim ograničenim skupom za nju specifičnih urođenih sistema ponašanja, koji se, iako urođeni, mogu u manjoj ili većoj meri menjati pod uticajem iskustva. U proučavanju čoveka etolozi su naročito  bili okrenuti neverbalnoj komunikaciji i uspostavljanju veze između majke

Parastos_zrtvama_u_Prkosu_Lasinjskom.jpg

Zorka Popov: Prkos na Kordunu

Naše duše, ma gde bili, tog dana osvanuće tužne, suzne i zatvorene, baš kao što je osvanula i nedelja 21. decembra 1941. godine u našem Prkosu. Selo Prkos, severni deo Korduna, desna obala reke Kupe – nedelja, 21. decembar 1941. Malo selo, „nepoznato” na geografskoj karti, ali je stvarno, i stalno, neizbrisivo iz istorijskih karata i karata naših duša već 80 godina. Obgrljeno maglom, snegom i zatvorenim nebom, kao da je i priroda slutila pogrom i umiranje, tužna što ne može da učini čudo, selo Prkos je opkoljeno. Pohapšeno je 478 nedužnih stanovnika, 477 Srba i jedna Hrvatica – jer je bila udata za Srbina. Više od polovine, 244, bila

Krvavo kordunaško jutro

Kordun je to decembarsko jutro dočekao prekriven snegom, koji je te godine, po priči njegovih meštana, napadao kao retko do tada. Belinu brda i dolina prekidale su samo zbijene drvene kućice, raštrkane po raznim zaseocima kordunaških sela. Doručak na stolu u jednoj od tih zavejanih drvenih kuća je ostao da se hladi. Majka, u naručju noseći malo dete i za ruku držeći petogodišnjeg sina, potražila je spas duboko u šumi, bežeći od zveri u crnim odelima i sa potkovicama na čelima, koja su se tog prohladnog jutra probijala kroz zavejane seoske puteljke, krvožedno tražeći plen. Znala je da te potkovice nisu potkovice koje donose sreću, već naprotiv. Ostatak porodice to

Godišnjica masakra 1.446 Srba u Prkosu Lasinjskom i Dugom Selu Lasinjskom 1941.

U Prkosu Lasinjskom, Dugom Selu Lasinjskom, Stipanu, Kirinu, Sjeničaku i još nekoliko mjesta sjeveroistočnog dijela Korduna, 21. decembra 1941. godine, ustaše su na najmonstruozniji način pobili 1.446 Srba, među kojima bijaše 359-oro djece do 15 godina starosti. Usmrćivani su ne samo iz vatrenog oružja, već i najzvjerskijim iživljavanjima – noževima, premlaćivanjima, spaljivanjima, zlostavljanjima i na druge monstruozne načine.  Nakon usmrćivanja svih uhvaćenih žitelja, opljačkana su, a zatim i spaljena napadnuta sela. Cilj je bio uništiti bilo kakve uslove za dalji život na ovim prostorima. Nakon partizanskih akcija u dolini Kupe, Ante Pavelić je naredio svojoj vojsci ofanzivu na sjeveroistočni dio Korduna. Odlučeno je tada da se uništi sve srpsko stanovništvo

Stope u snijegu..

Svjedočenje Kate Bukve rođene Trbojević o obruču na Petrovoj gori, pokoljima i zbjegovima po Bosni i vrletima snijegom zavijane Like. (Tekst je prenesen sa audio – zapisa, svjedočenja Bukva Kate (rođ. Trbojević, 1934.) koji je Kresojević Danica (rođ. Gabrić) snimila u Vojniću, 13. avgusta 2008. godine.) Zovem se Bukva Kata, djevojački Trbojević. Rođena sam 14.11.1934. godine. Četrdeset i prve, kad je pala Jugoslavija onda mi je otac otiša u vojsku. Već kad je to počelo i pala Jugoslavija otišao je u logor.  Mama i nas troje djece ostali smo sami. I ondak je mama vako s nami kad pobježemo, ona je nas vodla po šumi. Ustaše su bacali letke.  „Ko

Pomen i parastos za 520 Veljunčana

Mićo I. Martinović: Molitva na Kolariću

Vapaj molitve pokajničke nek put neba sine i silno jurne u visine, i mučenika bol umine! Klonule glave na grudi,Sjedim zariven u gusti mrak,U tišini sve je, zidovi hladniTamne noći odbačen svlak.Samo misli iz klonule glave,Kaplju u noći sleđene zjap,Uma mračno predskazanje,Il’ možda skriveni neki znak? Kližu misli treperave, svele,Izgubljene u vremena tamnim skutima,Ljepljive, teške i vrele,Kroz lavirinte zagubljenim putima.Istrže se duša iz okova puti,Pa ko svila, božanskim nošena dahom,U predvorju drevnoga mraka sluti,Da vjekovima sve je, pokriveno prahom! Tijelo, savijeno u bolnom grču,Znojnim čelom ledeni kamen dira;Dok plamenovi voštana tijela srču,Klizi duša tunelom mističnog vira!Može li čovjek nad ponornom hridi,Upregnut sjenima u tragičnom srazu,Da obzorje božanskih vrtova vidi,I iz

Šaranova jama (foto: www.panoramio.com)

Dr Đuro Zatezalo: Ubijeni i prognani Srpski pravoslavni sveštenici na području Eparhije gornjokarlovačke u vrijeme NDH 1941. – 1945. godine

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje Ubijeni i prognani Srpski pravoslavni sveštenici na području Eparhije gornjokarlovačke u vrijeme NDH 1941. – 1945. godine Trlajić Sava (Svetozar Trlajić) (Mol. Bačka, 1884.), Episkop gornjokarlovački. Ustaše ga uhapsile 17. juna 1941. godine, mučile ga u štali zločinca Josipa Tomljenovića u Plaškom sa još 13 Srba i sveštenika, te se naslađivali u njegovim mukama. Ima svjedočenja da je odveden u logor „Danicu“ kod Koprivnice pa u u kaznionicu Okružnog suda u Gospiću gdje je mučen. Polovinom augusta 1941. godine vezan je s većom grupom Srba u lance i odveden prema

Stanko Opačić Ćanica: Dijete vađeno iz majčine utrobe ne može biti ničiji pristalica, pa ni NOP-a, ali je i ono bilo zaklano od ustaša (1989)

Danas se sluša nadbiskup Franjo Kuharić koji kaže da je u Jasenovcu pobijeno 40.000 ljudi, i to većinom Hrvata. Sve je išlo u pravcu da se zločini genocida prikriju Stanko Opačić Ćanica organizator je ustanka na Kordunu, komandant bataljona, član Predsedništva ZAVNOH-a, član Predsedništva AVNOJ-a, Glavnog štaba Hrvatske. Otvorio je Prvo zasedanje AVNOJ-a, prvi progovorio o ustaškim zločinima na Kordunu, Baniji i Lici. Bio je ministar u vladi Hrvatske i član CK Jugoslavije. Godine 1950. optužen je i uhapšen zajedno sa Radom Žigićem i Duškom Brkićem kao IB-ovac. Pod istragom i kaznom na Golom Otoku proveo je ukupno tri godine i dva meseca. Stanko Opačić Ćanica živi na Kordunu u

MIRKO CREVAR: Kako sam preživio pokolj u Crevarima na Kordunu

Mirko Crevar je rođen 1925. godine u Vrginmostu, od oca Miloša (Mile) i majke Anice iz Slavskog Polja rođene Samardžija. Bilo ih je petoro djece, najstarija sestra Mirka, brat Đuro sestre Danica i Katarina, Mirko i najmlađi od njih je brat Petar. Mirko Crevar je bio svjedok pokolja u Crevarima kada su ustaše pokupile u noći 10. na 11. avgust 1941. redom žene i djecu i odveli ih na željezničku stanicu. Tu su živjela 143 stanovnika u 23 domaćinstva. Najmlađi među njima imao je nešto više od godinu dana, a najstarija žena Petra Crevar oko 75 godina. – Ujutro su pripucali dok su svi spavali. Ja tu noć nisam htio

Đakon Budimir Kokotović: Sveti sveštenomučenici gornjokarlovački

Martilogij (mučenikoslov) sveštenstva i monaštva Eparhije gornjokarlovačke Knjiga „Sveti sveštenomučenici Gornjokarlovački – Martirologij (mučenikoslov) sveštenstva i monaštva Eparhije gornjokarlovačke“, koju je napisao đakon Budimir Kokotović, predstavlja značajno istorijsko svedočanstvo o stradanju sveštenstva i monaštva Gornjokarlovačke episkopije tokom Drugog svetskog rata. Izdata sa blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa gornjokarlovačkog g. Gerasima, knjiga je objavljena od strane eparhijske izdavačke kuće „Martiria“. Mučenikoslov sveštentva i monaštva karlovačkog vladičanstva, prema rečima Njegovog Preosveštenstva Episkopa gornjokarlovačko g. Gerasima, predstavlja delo koje nas podseća na jedan od najmračnijih perioda u novijoj istoriji. Ova knjiga đakona Kokotovića ostaje kao podsetnik budućim geniracijama na pokušaj zatiranja i istrebljenja jednog naroda na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske. Episkop Gerasim naglašava da

Godišnjica: Ustaše pobile 24 srpska stanovnika sela Pavići na Kordunu

Svjedočenje Stanke Pavić iz sela Pavići, Prisjeka, Vojnić, Kordun. „Moje malo selo nalazi se ispod šume Markovca, nedaleko Prisjeke u općini Vojnić. Početkom jula 1941. godine došla je u Prisjeku i u njoj se zadržala manja ustaška jedinica. Tu je formirala i svoju ustašku općinsku vlast. Ustaše su obilazile naše kuće. Nisu još nikoga dirale. Govorile su da pređemu u katoličku vjeru i tako ćemo svi biti slobodni. Međutim, samo nakon par dana počeli su hapsiti i odvoditi naše muškarce. Ljudi su se uplašili i počeli se sklanjati u šume. Prestali smo ići u Prisjeku po sol, petrolej, duhan i ostale kućne potrepštine. Selom je zavladao strah. Nismo znali za

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.