arrow up

Ranko Radelić: Genocid nad Srbima – poglavlje istrgnuto iz knjige svjetske istorije

Džonatan Štajnberg, pokojni profesor moderne evropske istorije na Univerzitetu Pensilvanije i istaknuti proučavalac Holokausta, napisao je – „Izostavljanje Hrvatske iz konvencionalnih studija o Holokaustu je poput knjige čije je prvo poglavlje istrgnuto“, te da su napadi na Srbe u NDH „najraniji totalni Genocid koji je pokušan tokom Drugog svetskog rata“. Prije više od 2.000 godina, u trećem vijeku prije nove ere, u sjevernoj Indiji nije bilo ni demokratije, ni ljudskih prava, ni pametnih telefona, ni interneta, a pogotovo nije bilo nevladinih organizacija. Postojalo je samo čudesno Maurijsko carstvo, sa Ašokom Velikim (273.-232.) kao njegovim vladarem. Nakon burnih ratova koje je vodio oko 265. pne, okrutni i surovi ratnik Ašoka je

Jovan Mirić: Grad i selo u NDH

U gradovima viču, psuju, bacaju blato i kamenje, tuku. U selima hvataju, stražare, tuku, siluju, kolju, ubijaju, spaljuju, bacaju u jame. Šta više reći? Glavni trg u Zagrebu, NDH (Izvor: 24/7) Dana 28. aprila 1941. godine ustaše su oko 200 Srba, Jevreja i nekoliko Hrvata dopremili sa severa NDH u Zagreb, smestivši ih u domobranske kasarne u Ilici. Iz te grupe Nemci su izdvojili bivše jugoslovenske vojnike, a ostale uhapšene ustaše su nemilosrdno mučili. „Cijelim putem od Jelačićevog placa do Nove Vasi bili smo napadani od ulične rulje koja nam je dobacivala razne psovke, prijetnje, pljuvala po nama, a neki počeli i bacanjem kamenja“, kazuje Dmitar Romanić. (Đuro Zatezalo, Jadovno,

ZADAH LJUDSKIH TELA KOJA GORE I DANAS OSEĆAM U NOZDRVAMA

Potresna ispovest Vlajka Kaurina koji je kao dečak bio zatočenik logora Jasenovac. „OD Jasenovca počinjem da pamtim. Od patnje čovek brzo sazri. Strašni prizori. Posle rata, želeo sam da pričam i pričao sam o Jasenovcu, ali nije imao ko da sluša…“ – Zadah ljudskih tela koja gore u pećima Jasenovca i danas osećam u nozdrvama. Noću me posećuju jasenovačke slike. Жicom ograđena livada na kojoj žene, deca, stari i nemoćni čupaju i jedu travu i piju gadnu vodu iz crnih lokvi. Prizori ljudi naslaganih unakrst kao drva, čije grudi ustaše probijaju ćuskijama. Tela kako vise kao neki strašni plodovi na topoli užasa u Gradini i leševa u Savi. Ovako govori Vlajko

Srpsku decu obavezno odgajati na ustaškim načelima i u katoličkoj veri

(Odlomci iz knjige „U mučilištu – paklu Jasenovac“ Đorđa Miliše, reprint piščevog izdanja iz 1945, izdavač Politika, Beograd, 1991.) Nadasve je bio svirep, tragičan udes srpske djece okolnih kotareva Kozare i Prosare. Tu su sva djeca od dojenčadi do 12 godina bila pohvatana i istrebljena prema ustaškim krvničko-ubilačkim metodama. Kotarevi, koje je zadesio taj najteži udes, jesu: Bosanska Gradiška, Bosanska Dubica, Bosanska Kostajnica, Prijedor, Hrvatska Kostajnica i ostali susjedni kotarevi. Na taj je način bilo sakupljeno ispod Kozare oko 100.000 srpske djece nad kojom su vršena nepamćena zvjerstva… Dojenčad su otimana s majčinih grudi, silom otrgnuta i odvađana od svojih roditelja. Odraslija djeca, koja su se grčevito držala majčine suknje,

Knjiga o kojoj se malo zna – „Zločini u logoru Jasenovac“

Knjiga je izdata od strane Zemaljske komisije SR Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača 1946. godine. Ova knjiga je izuzetno važan istorijski dokument i vjerovatno najkompetentniji budući da govori o broju žrtava u logoru istrebljenja Jasenovac i svakako je kao izvor najtemeljniji jer je urađena neposredno poslije Drugog svjetskog rata i objavljena 1946. godine. Članovi „Zemaljske Komisije Hrvatske“, kao dio „Državne Komisije FNRJ za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača protiv naroda i narodnosti FNRJ“ (pun naziv), ustanovili su da je broj žrtava 600 000, iako je prvobitna procjena bila 840 000, ali je očigledno iz političkih razloga taj broj bio smanjen na 600 000. Sa tim nalazima,

Stepinac u senci Pavelića

Izjava Đorđa Lingve, donedavnog apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj, od 11. februara ove godine u Zagrebačkoj katedrali povodom završetka njegove službe u Hrvatskoj, o kanonizaciji Alojzija Stepinca: „Ipak, sve sam više uveren da bi to priznanje od strane Crkve trebalo doći tek na kraju puta istinskoga pomirenja, bez kojega bi njegova svetost postala uzaludna. Kanonizacija, naime, nije svojevrsna ’liga prvaka’ u kojoj pobeda moje momčadi podrazumeva poraz tvoje. Pred Bogom nema pobednika i poraženih jer… svi smo mi braća i sestre!”, jedva da je u hrvatskoj javnosti privukla pažnju nekoliko medija i komentatora, što je iznenađujuće za one koji znaju šta Stepinac znači Hrvatima.  Piše: Savo Štrbac Hrvati su očekivali

Jovan Mirić: „Izumi čine ljude sretnim“

Iako su koristili razne metode ubijanja i mučenja, vremenom je ustašama to dosadilo pa su obznanili usmeni konkurs za izum novog načina ubijanja „Srbosjek“ iz Jasenovca Ćamil Sijarić je, izgleda, bio prvi koji je s nekolicinom partizana ušao u napušteni i razoreni logor Jasenovac. Svi tragovi kazivali su mu šta je taj logor bio i šta se u njemu dešavalo. Sijarić, doduše, nije znao detalje, na koliko su načina ljudi u logoru mučeni i ubijani. Objavio je knjigu posle rata[1]. Još kasnije izraelski istoričar Gideon Grajf je objavio knjigu u kojoj je naveo 57 različitih načina ubijanja i mučenja. Iz knjige G. Grajfa Jasenovac, Aušvic Balkana, str. 264-265 U jasenovačkom logoru Sijarić je naišao na čoveka,

Svedočenje Borislava Ševa iz Piskavice o pravljenju sapuna u Jasenovcu

„Gledo sam ja kako oni od ljudi prave sapun. O, diko moja, ja sam ti tačno jedanput udarijo u jednu baraku kod centralne brijačnice. Da njesam bijo brico, ne bi ja smijo tamo ni ići. Tamo ta je bila baraka. Tamo đe je sade onaj spomenik. Vamo malo više bila je ta baraka. Baraka je bila sigurno… Ako nije bila 30-40 metara dugačka. Kaznovi su sve jedan do drugog. Kaznovi su u baraci. Kolko je toga! Puna baraka. Na jednu stranu su kaznovi, na drugu su stolovi. Na stolovima meso ljudsko. E, vako, salo se vidi. Ja sam vidijo tačno na stolovima to, to, to meso. Sve masno. Ljudsko meso.

LEKCIJE KOJE NISMO NAUČILI

Dečak Miroslav Lazanski ispred latinične drvene „piramide“ u Jasenovcu, koja je bila jedino spomen obeležje stravičnog hrvatsko-muslimanskog genocida nad Srbima, sve do 1966. Piše: Vladan VukosavljevićTek tada je postavljen simbolički nejasan i neprimeren spomenik u obliku cveta, autora Bogdana Bogdanovića, komuniste i potonjeg aktivnog autošoviniste iz osamdedetih i devedesetih godina. Istorija beleži neke ilustrativne detalje u vezi sa ceremonijom otkrivanja spomenika: „Domaćin ceremonije trebalo je da bude Krajačić, ali se on nije pojavljivao. Nije došao ni tadašnji šef hrvatskih komunista, Vladimir Bakarić, tvrdeći da se ne oseća dobro. Program je trebalo da počne u 9 časova, ali se čekao Krajačić koji nije stizao, pa je početak kasnio više od dva

STEPINAC U SENCI PAVELIĆA

Izjava Đorđa Lingve, donedavnog apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj, od 11. februara ove godine u Zagrebačkoj katedrali povodom završetka njegove službe u Hrvatskoj, o kanonizaciji Alojzija Stepinca: “Ipak, sve sam više uveren da bi to priznanje od strane Crkve trebalo doći tek na kraju puta istinskoga pomirenja, bez kojega bi njegova svetost postala uzaludna. Piše: Savo Štrbac Kanonizacija, naime, nije svojevrsna ‘liga prvaka’ u kojoj pobeda moje momčadi podrazumeva poraz tvoje. Pred Bogom nema pobednika i poraženih jer… svi smo mi braća i sestre!”, jedva da je u hrvatskoj javnosti privukla pažnju nekoliko medija i komentatora, što je iznenađujuće za one koji znaju šta Stepinac znači Hrvatima. Hrvati su očekivali

In Jasenovac, the Jews had the entire internal administration in their hands.

Minutes published in a book – Milan Koljanin: „THE USTASHA ATROCITIES – A Collection of Documents (1941–1942.)“Prepared by ARCHIVES OF VOJVODINA, Novi Sad, BESEDA PUBLISHING HOUSE OF THE DIOCESE OF BAČKA, Novi Sad, ARCHIVES OF THE REPUBLIC OF SRPSKA, Banja Luka, OBODSKO SLOVO, Podgorica SRPSKI No. 107 JOINT STATEMENT OF NINE FORMER DETAINEES ON THE SITUATION IN THE GOSPIĆ AND JASENOVAC CAMPS, GIVEN ON 15 APRIL 1942 AT THE COMMISSARIAT FOR REFUGEES, ON BEHALF OF A GROUP OF 13 FORMER INMATES RELEASED FROM THE JASENOVAC CAMP. 574 MINUTES of April 15, 1942 COMPOSED AT THE COMMISSARIAT FOR REFUGEES AND MIGRANTS IN BELGRADE. We, thirteen former detainees in the Ustasha camp

Crvena (ne)vera za amneziju genocida

Zašto su komunisti i njihovi trabanti u Krajini, godinama, decenijama posle Drugog svetskog rata, rušili srpske crkve preostale od ustaškog terora, proganjali i premlaćivali popove i arhijereje i harangirali protiv bilo kakve manifestacije pravoslavne religioznosti?! Piše: Milan Četnik Posle ustaškog megazločina, jedinstvenog u poznatoj istoriji zbog zluradog uživanja (sladostrašća) u krvničkom sadizmu, političke vođe srpskog biološkog ostatka nemilosrdno su udarili na tradicionalnu duhovnost. Bila je to sablažnjiva akcija poništavanja (anihilacije) vekovima, jedine srpske nacionalne institucije u austrijskim krajinama. Po mazohizmu, samomržnji i autodestrukciji ta kampanja nezabeležena je u analima hrišćanstva. Kako i zašto je bio moguć takav pad u opsesivno gaženje i gašenje sopstvenog identiteta, u samoporicanje i ništavilo samosvesti?

Jovan Mirić: Poslušnost ili nešto drugo

Nije tajna da je Vatikan znao za ustaške zločine tokom Drugog svetskog rata, kao i da je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac predstavljao direktnog papinog izaslanika u NDH koji je sarađivao, držao sastanke i skupove sa ustaškim „poglavnikom“ Antom Pavelićem, međutim, sada se zbornik s dokazima o ovim jezivim zločinima našao u apostolskom arhivu u Vatikanu. Ustaški zločini koji su počinjeni nad Srbima, Jevrejima i Romima 1941. i 1942. godine sabrani su u knjizi „Ustaška zverstva“ autora istoričara dr Milana Koljanina. Ova knjiga, koja sadrži i istorijska dokumenta, završila je u apostolskom arhivu u Vatikanu. KLIKNI NA SLIKU DA POGLEDAŠ VIDEO Otkud interesovanje Svete stolice za ovu temu, s obzirom na to da

Martyrdom of the Serbs

Persecutions of the Serbian Orthodox church and massacre of the Serbian people / Documents and reports of the trustworthy United nations and of eyewitnesses. Prepared and issued by the Serbian Eastern Orthodox diocese for the United States of America and Canada. This valuable book, printed in America in 1943, was received by the association Jadovno in 1941. as a gift from Mr. Nebojša Kapetina from the Netherlands, for which we are grateful. We are grateful to Mr. Igor Knežević, owner of the company Das from Belgrade, Serbia, for the service of digital scanning of the book. We recommend you to read. You can read or save the book in PDF

Milan Bastašić: U logoru Jasenovac

Poslije jednog doručka, probraše između nas priličan broj djece i kažu da idemo graditi “nasip”. Postrojiše nas, vičući na nas da se žurimo: „Trk, trk”! Napomena: Sa nepunih dvanaest godina Milan Bastašić je krajem septembra 1942. godine, uz odrasle muškarce sa Kotara Grubišno Polje, u marvenom vagonu odvežen u logor Jasenovac. Bog ga pogledao pa se nakon dva mjeseca, bolestan od tifusa vratio kući. U Jasenovcu je radio i na izgradnji nasipa. Sustigosmo kolonu odraslih, koji su išli ispred nas. Uskoro ulazimo u nekakav put, blato, u pravom smislu riječi, do koljena. Ustaše idu po nasipu i stalno nas požuruju: „Trk, trk”. Nekima ostaju cipele u blatu, nekima ispadne kakva

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.