arrow up

IN MEMORIAM: Ana Požar – svedočila je o Jasenovcu, nosila teret sećanja

Pripadala je onima čija su lična sećanja postala deo šireg pamćenja o Jasenovcu. Piše: Zoran M. Kos Postoje ljudi čije životne priče ne mogu biti ispričane bez vremena i istorije kojoj su pripadali. Ana Požar bila je jedna od njih. Njeno ime ostaće vezano za Jasenovac, za pamćenje stradanja i za nastojanje da se istina o jednom od najstrašnijih mesta stradanja u Drugom svetskom ratu ne potisne, zaboravi ili svede na usputnu istorijsku činjenicu. Moj posljednji razgovor sa Anom Požar, vođen za potrebe istraživanja i rada na filmu „Djeca Kozare – Zlatni rez 42“, dogodio se u crkvenom prostoru. Imala je tada 79 godina kada je počela da govori o

Zbornik dokumenata: USTAŠKA ZVERSTVA (1941–1942)

Istorijski izvori o delovanju ustaške Nezavisne Države Hrvat­ske (dalje: NDH), uz ostalo, i o masovnoj represiji koju je ova država ’novog evropskog poretka’ sprovodila nad nacionalno, rasno i poli­tički nepoželjnim stanovništvom, pohranjeni su u arhivima, uglav­nom u Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji. Jedan od osnovnih izvora su i arhivski fondovi u Nemačkoj, kao i fondovi u drugim ze­mljama koje su delovale na teritori ji NDH. Deo arhivske građe, nala­zi se i u Arhivu Republike Srpske u Banjaluci. USTAŠKA ZVERSTVA ( PDF ) Zbornik dokumenata (1941–1942.) Priredio Milan Koljanin Sa blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa novosadskog i bačkog g. dr Irineja BIBLIOTEKA POSEBNA IZDANJA Glavni i odgovorni urednik: Dr Nebojša Kuzmanović Urednici:

Ana Požar: Gdje god smo u Jasenovcu bušili, našli smo kosti

Iz INA Inženjeringa iznajmili su nam uređaj kojim smo snimali teren i vršili bušenja. Od muzeja do spomenika, s njim smo naišli na ostatke gdje god bušili. Ili na kosti ili na predmete logoraša. I sada nam kažu da grobnica nema! Sjećam se da su se kosti pojavile i na obali Save, zbog niskog vodostaja. Učesnici ORA Jasenovac pomogli su nam da ih sahranimo. U malom, gotovo napuštenom selu Strmenu pored Sunje, uz samu obalu Save, sama u kući živi Ana Požar, nekadašnja direktorica JUSP-a Jasenovac. Bila je na čelu te institucije čitavo desetljeće, sve do 1990. Danas, u osamdesetoj godini života, gotovo ne izlazi iz sela. Zgrožena revizionizmom koji buja u Hrvatskoj, onima

Državni Muzej žrtava genocida vodi učenike u Jasenovac, a Donju Gradinu nema u programu!

ZA RIPLIJA, VEROVALI ILI NE: SRPSKA POSLA! Piše: Zoran M. Kos Otvoreno pismo Muzeju žrtava genocida u Beogradu, akademskoj zajednici i nadležnim institucijama: Ko određuje maršrutu srpskog pamćenja, šta to danas zaudara nad Donjom Gradinom i zašto srpski đaci ispred „ustaške bolnice“ gledaju prizore sa suncokretima dok se najveće stratište zaobilazi? Posle Drugog svetskog rata, godinama se nad Donjom Gradinom i okolnim potkozarskim selima širio nesnošljiv smrad raspadanja stotina hiljada ljudskih tela iz plitih masovnih grobnica. Meštani decenijama nisu smeli da zaoru dublju brazdu a da ne naiđu na ljudske kosti. Danas, osam decenija kasnije, fizički zadah iz grobnica je nestao, ali se nad kulturom sećanja širi jedan drugi, ništa

Na_putu_u_logor.jpg

Ne zna narod kuda ide

Na putu u logor Po nasipu uz Savu kuljale su nepregledne mase žena, dece, seljaka u bosanskoj nošnji. Masa se polako micala prema logoru i kraj im se nije mogao sagledati Od neprekidnih užasnih utisaka, mrcvarenja i mučenja, koji su u vrtoglavom tempu nadirali u mozak, otkazao je naš aparat za primanje. Nastupilo je novo oboljenje: naročito duševno stanje, „stupuroza”. Što smo mi sada? U nas manjka normalni odraz zbilje? Duševna kadaverizacija! To je i bio cilj fašizma! Još se naši pobijeni drugovi tu pred nama grče i trzaju… Mi ih tupo gledamo. Razlaz! Na posao! – dreknuo je fra Sotona piskutljivim glasom. S teškim, nabreklim nogama i otupjelim, beskrvnim

Tezak_fizicki_rad_brzo_je_lomio_i_najsnaznije_zatocenike.jpg

Platno za prikrivanje ustaških zločina

Čim zatočenici spaze dolazak ustaša, Satler odmah vadi plahte i za pet minuta prekriveni su i bolesnici i mrtvaci. Crni prah pravi se karboniziranjem životinjskih kostiju, isto onako kao što naši „ugljenari” pale ugljen u šumi. Drveni ugljen nije bio zapravo lošiji od ovoga od kostiju. Taj ugljen pravi neki Жidov, emigrant iz Austrije, koji je tamo nekad bio vlasnik farmaceutske industrije. Čovjek se zaposlio, hvata se i za paučinu da spasi život, da postane „koristan”. Ako pratiš razvitak bolesti tih ljudi, onda vidiš i njihovu psihologiju. Sutradan dolaze u ambulantu ti isti, a i novi, s proljevima. Njihov se izgled naglo pogoršao. Lijek nije pomogao. Naglo mršave, kolobar se

USTAŠKI KARDINAL BIO ZAUZET NASILNIM POKATOLIČAVANJEM

Zašto u Stepinčevom Dnevniku nedostaju dve ključne godine stradanja Srba u NDH. Piše: Jelena Lemajić Jedan od najvećih nedostataka Stepinčevog Dnevnika, a time i “Udbinog prepisa dnevnika Alojzija Stepinca”, koji je priredio Predrag Ilić, a izdaće Arhiv Vojvodine, jeste to što u njima nedostaju zapisi od 1. oktobra 1941. do 1. januara 1943.  Ta činjenica dala je povod istoričarima i publicistima za iznošenje različitih pretpostavki i špekulacija o razlozima tog nedostatka. – Prema prvoj, u to vreme Dnevnik nije vođen zbog prevelike zauzetosti i nadbiskupa Stepinca i njegovih sekretara mnogobrojnim crkveno-pravnim, adminstrativnim-upravnim i organizacionim poslovima oko prevođenja više od 200.000 pravoslavnih Srba u rimokatoličku veru. Taj bukvalno istorijski poduhvat i

Ova knjiga je optužnica za Genocid! Nikad podignuta, prećutkivana i prekrivana lažnim kompromisima 

U februaru 1988., dnevni jugoslovenski list „Borba“ objavio je specijalno izdanje, u kome su opisani i ilustrovani ustaški zločini od 1941. do 1945. Novina je takoreći preko noći povučena. Sačuvani primerak, 37 godina kasnije, u fototipskoj formi objavili su izdavačka kuća Prometej iz Novog Sada i udruženje „Jadovno 1941.“ iz Beograda. U knjigama su sačuvana svedočenja, opisani ustaški zločini i navedena imena više od 11 hiljada zaklane kozaračke dece. Najstarije imalo je samo 14 godina, a većina do sedam. Izdanje je štampano na srpskom, ruskom i engleskom jeziku, a predstavljeno je nedavno na Sajmu knjiga u Beogradu. Tamo je bio i reporter Aleksandar Milivojević. Poslušajte zvučni zapis emitovan u petak

Zloglasna_bolnica_11b.jpg

Mračni bezdan smrti

Doktor Nikola Nikolić (1896-1986) bio je član organizacije Mlada Bosna, aktivni učesnik Oktobarske revolucije i Narodnooslobodilačkog rata, zatočenik u Jasenovcu. U februaru 1943, sa još četvoricom zatvorenika, razmenjen je za Nemce koje su zarobili partizani. Bio je potom član Sanitetskog odseka Vrhovnog štaba, šef Medicinskog odeljenja Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije u Italiji, u vojnoj misiji u Velikoj Britaniji i glavni opunomoćenik Vrhovnog štaba za pitanja Crvenog krsta (organizovao je izložbu u jugoslovenskom poslanstvu u Švajcarskoj o zločinima za vreme rata), te sekretar za zaštitu zdravlja Federativne Narodne Republike Jugoslavije i redovni profesor Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Robijao je u zatvorima Austrougarske carevine, Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne Države Hrvatske (Jasenovac)

Titovo ćutanje o logoru smrti

U prvoj depeši upućenoj u Moskvu, aprila 1942, u kojoj je govorio o Jasenovcu, Tito ne pominje Srbe, već tvrdi da se u logoru nalazi „više od 10.000 najboljih sinova Hrvatske“. Titovi istoričari i novinari, karijeristi i zanesenjaci, koje činjenice nisu mnogo interesovale, decenijama su govorili da je on do kraja Drugog svetskog rata veoma malo znao ne samo šta se stvarno dešava u Jasenovcu, već i o masovnim pokoljima ustaša nad Srbima i o stvarnom karakteru nacističko-fašističke Nezavisne Države Hrvatske (NDH). To je samo po sebi nelogično, jer je Tito najveći deo Drugog svetskog rata, od kraja 1941. do kraja maja 1944, proveo na teritoriji NDH, a i od

Milorad Ekmečić

Milorad Ekmečić: Broj stradalih u Jasenovcu od 500–600 hiljada minimum koji se naučnim ispitivanjima dokazuje

Nijedan naučni skup ne može dati konačne odgovore na istoriju genocida 1941–1945. Cela srpska nauka je osuđena da to bude trajan napor koji se ne sme smatrati završenim. Srpska nauka je posle Drugog svetskog rata bila prikraćena da do kraja istraži istorijske korenove genocida koji je izvršen u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nad srpskim, jervrejskim i romskim narodom. Jugoslavija je nakon 1945. bila jedina država na svetu čija vlada nije prebrojala svoje mrtve. Improvizovalo se sa uspostavljanjem ustanova za ispitivanje broja mrtvih, grobovi i jame (foibe) na kraškom području nisu otvoreni, sve do rasula države 1991. To je ostavljalo vidljive tragove na sve pokušaje da naučnici umisle naknadno i sami da

Slika 3: Oštećena crkva Sv.Preobraženja u Crkvenom Boku (Foto: B. Turajlić)

O zločinima nad Srbima iz sela Strmen, Crkveni Bok i Ivanjski Bok na Baniji

Do danas, decenijama nakon Drugog svjetskog rata, nije definitivno utvrđen spisak imena svih žrtava ustaškog genocida na području opštine Crkveni Bok. Opština Crkveni Bok se sastoji od sela Strmen, Crkveni Bok i Ivanjski Bok. Ova sela se nalaze na desnoj obali rijeke Save, 40 km daleko od Siska, 50 km uzvodno prema Jasenovcu. Stanovništvo je 100% srpsko-pravoslavno. Prema popisu stanovništva iz 1931. godine, u ova tri sela bilo je ukupno 2725 stanovnika. U selu su bile crkve Sv. Preobraženja Gospodnjeg, sagrađena 1880 i crkva Sv. Ane, završena 1930 godine. Nekoliko dana nakon formiranja Nezavisne Države Hrvatske, ustaše preuzimaju vlast u opštini Crkveni Bok, hapse viđenije Srbe, tuku ih, maltretiraju i

Simo Brdar – “Najlonska Grobnica”

Po završetku Drugog svjetskog rata, pobjedom antifašističke koalicije, na mjestima masovnih zločina genocida, u koncentracionim logorima sačuvani su autentični objekti i dokumenti i osnovani memorijalni muzeji i spomen područja (Aušvic, Dahau, Treblinka, Mauthauzen i dr) i to ne samo u zemljama antifašističke koalicije, već i u zemljama agresorima u Drugom svjetskom ratu. Ove značajne muzejske institucije, cijenjene i posjećene, svojom tematikom i originalnom građom, ne samo da podsjećaju i upozoravaju, nego i objašnjavaju uzroke i posljedice genocida totalitarističkih režima. Zahvaljujući kroatocentričnoj politici bivšeg komunističkog režima, na teritoriji bivše SR Hrvatske poslije Drugog svjetskog rata uništeni su autentični objekti i lokaliteti ustaškog genocida nad srpskim narodom, pa je takva sudbina zadesila

Ratko Dmitrović

Ratko Dmitrović: IZDAJA LORDANA ZAFRANOVIĆA

Niko od Hrvata nikada nije kleknuo u Jasenovcu. Lordan je neki dan rekao da je film “Zlatni rez 42-Djeca Kozare” njegovo klečanje, kao Hrvata, pred zločinom počinjenim nad Srbima. Ceo svoj život, uz ostalo, pokušavam da objasnim Srbima da je za njih, u periodu od 1945. na ovamo, opasnija bila (i danas je) tzv. hrvatska levica nego hrvatska desnica. I da li mi uspeva? Pa, ne baš. Ogromna većina Srba, onih koje politika, bolje rečeno život, interesuje, u hrvatskim levičarima vide mostove između dva naroda, vide divne ljude, humaniste koji poštuju srpski narod, brane ga kad zatreba, cene njegovu prošlost… Ništa od ovoga nije tačno. U odnosu prema Srbima i

Sramotno stanje u Donjoj Gradini

Poštovani, šaljem Vam u prilogu slike spomen područja Donja Gradina. Posetio sam lokalitet u subotu 17. Oktobra 2026. Stanje je sramotno za jedno takvo stratište našeg naroda, naročito na teritoriji Republike Srpske. Vama sam se prvo javio jer smatram da su nadležni svojim delima pokazali da ih ne zanima istorija sopstvenog naroda i da, svesno ili nesvesno, rade za dobrobit istih onih od kojih su naši preci gubili glave. Imate moje odobrenje da objavite materijal ako smatrate da je to u našem najboljem interesu. Oko pola putokaza na lokaciji je uništeno/oštećeno, deo info tabli je vandalizovano, skoro u potpunosti je nemoguće čitati sa granitnih ploča. Same staze su dobrim delom

NAJNOVIJE VIJESTI

Dete iz logora

Svedočenje Gojka Šašića koji je svoje prve korake napravio u ustaškom logoru

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.