arrow up

Edmond Paris: Genocid u satelitskoj Hrvatskoj 1941-1945

DRUGA KNJIGA U KOMPLETU EDMONDA PARISA! PRVA KNJIGA OBJAVLJENA JE PRE 14 GODINA, TAJNA ISTORIJA JEZUITA, A NAREDNA ĆE BITI OBJAVLJENA OVE GODINE, KRAJEM LETA – VATIKAN PROTIV EVROPE! Najveći genocid tokom Drugog svetskog rata, proporcionalno broju stanovnika jedne nacije, nije se dogodio u nacističkoj Nemačkoj, već u marionetskoj državi Hrvatskoj, koju su stvorili nacisti. Tamo je, u godinama 1941-1945, oko 750.000 Srba, 60.000 Jevreja i 26.000 Roma, muškaraca, žena i dece, stradalo u gigantskom genocidu. To su brojke koje koristi većina stranih autora, posebno Nemci, koji su bili u najboljem položaju da to znaju. Herman Nojbaher, možda najvažniji od Hitlerovih izaslanika za rešavanje problema na Balkanu, izveštava da, iako

GOLGOTU JASENOVCA I KOZARE ZAUVEK OTRGAO OD ZABORAVA: Arhijerejska gramata istoričaru Antunu Miletiću za doprinos izučavanju stradanja u NDH

Odlukom Mitropolita zvorničko-tuzlanskog Fotija istaknutom jugoslovenskom i srpskom istoričaru, pukovniku u penziji, magistru Antunu Miletiću, dodeljena je Arhijerejska gramata. Ovo najviše eparhijsko priznanje, izraz je duboke zahvalnosti Svete Crkve za Miletićev višedecenijski pregalački rad, neumorno arhivsko istraživanje genocida nad srpskim narodom, te nemerljiv doprinos izgradnji kulture sećanja na svete mučenike Jasenovca i Kozare. S obzirom na to da je pukovnik Miletić ušao u 96. godinu, gramata mu je uručena u njegovom stanu u Beogradu, gde su priznanje u ime mitropolita Fotija svečano uručili zvanični predstavnici Mitropolije zvorničko-tuzlanske, Dražen Rakić i Nenad Nović. Ovom svečanom i emotivnom događaju, pored članova porodice Miletić, prisustvovali su i ljudi koji su pokrenuli ovu plemenitu

Lordan Zafranović o svom novom filmu: Istina o Jasenovcu mora da se kaže – neki je neće prihvatiti!

Bivši nemački kancelar Vili Brant napravio je veliki, svetski gest kada je kleknuo u Aušvicu i zatražio oproštaj. Jedino tako nešto ima snagu. Dok neko ne klekne u Jasenovcu, na onom strašnom mestu gde je ubijeno toliko nevinih ljudi, Jasenovac neće dobiti svoj epilog. I dalje će biti mesto optužbi, mržnje i podela, kaže reditelj Lordan Zafranović. Proslavljeni reditelj se od rane mladosti bavi temom zla – kako ono nastaje, kako se razvija i kako se ostvaruje, posebno onog zla koje su počinili Hrvati – ustaše, ljudi ponikli iz njegovog naroda. Zafranović svojim delima opominje: budimo ljudi, suočimo se prvo sa sopstvenim gresima i učinimo sve što je do nas

putevima-kozarske-djece01.jpg

TAJNA PARCELE 142 NA ZAGREBAČKOM GROBLJU MIROGOJ

Neodgovorni i nedostojni imena naših predaka olako zaboravljamo svoje žrtve. Imamo li pravo tražiti oprost od Novomučenika srpskih zbog našeg besmisla i nedostatka egzistencijalnog samopoštovanja !? Parcela broj 142 na zagrebačkom groblju Mirogoj krije tajnu djece mučenika, žrtava ontološkog zla oličenog u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To sveto mjesto koje je 1942. godine , izvan tadašnjih granica Mirogoja, služilo za zakopavanje „inovjeraca“ danas odiše mirom na granici šume, gdje leži skroman spomenik i mala nadrgobna ploča. Kod ovog svetog mjestane dolaze zvanične delegacije sa srpskih prostora, nema velikih izjava u objektive fotoaparata i kamera državnih servisa. Danas, tek po koja igračka ispred nadgrobne ploče svjedoči o tome da ovo mjesto nije običan grob, kako na ploči piše, „nekoliko

Jasenovac spomenik

Časni fratar – sotona

Najviše ljudi ubijeno dok je logorom komandovao fratar Filipović. Жene i deca držani bez hrane i vode u „kuli smrti“ Prvi logoraši su počeli pristizati teretnim vagonima na železničku stanicu Jasenovac 20-21. avgusta 1941. Odatle su sprovođeni na livade kraj sela Bročice sa južne strane Struga, uz šumu Donja Krndija i put Novska – Jasenovac. Na tom mestu su bile podignute dve barake, a na ulazu stražara i dva stražarska tornja. Sve je bilo ograđeno bodljikavom žicom. Svi koji su tokom avgusta do početka oktobra 1941. upućeni u Koncentracioni logor Jasenovac bili su smešteni u ove barake. Logoraši u svojim izjavama taj logor nazivaju Bročice I, Bročice II, Šuma i

Prijedor: Izložba “Jasenovac – moja priča” pred srednjoškolcima (VIDEO)

U Ugostiteljsko-ekonomskoj školi u Prijedoru predstavljeno je drugo dopunjeno izdanje izložbe i kataloga “Jasenovac – moja priča”. Izložba je nastala prošle godine, povodom 80 godina od proboja jasenovačkih logoraša. Izložba je dopunjena sa 20 potresnih priča o stradanjima logoraša sačuvanih u sjećanjima potomaka. Cijela porodica majke Anđelke Jarić ubijena je u Jasenovcu. – Jer je moj djeda bio željezničar, ovdje na stanici kao službenik došao je i u tom momentu kad su naišli neprijatelji, mog dedu, moje ujake, moju tetku i moju baku Anđelku, po kojoj nosim ja ime, oni su odveli u Jasenovac i zaklali – priča Anđelka Jarić. Zato je važna kultura sjećanja koju njeguju učenici Ugositeljsko-ekonomske škole.

Tragom tajanstvenog pečata

Istinita priča o narodu koga nema, knjizi koja ne postoji, događaju koji se (ni)je desio Piše: Jovan Njegović Drndak Krajem osamdesetih godina, gotovo neprimjetno među policama jednog antikvarijata u Zagrebu, na jednoj od polica stajala je knjiga dosta lepo koričena, ali oštećena, pocijepana na takav način da je neko iz knjige ocijepio nekih desetak stranica. Malo ko je tada mogao naslutiti kakvu tajnu skrivaju njene korice. Osim što su joj na jednom dijelu faille stranice, na njenoj početnoj stranici  postojao je nekada pečat, ali sada pažljivo prekriven slojem bijelog korektora, baš kao da se neko upinjao da izbriše svaki trag njegovog porekla. Knjiga je pritom bila na  ćirilici pa se

Danas se slavi Sveti Vukašin Novomučenik Jasenovački i Klepački

Ovaj Pravoslavni Srbin, Novomučenik iz Jasenovca, rodom je iz hercegovačkog sela Klepci, koje se nalazi na istočnoj obali Neretve (naspram Čapljine), gde je ranije bila stara crkva Sv. Apostola Luke, s početka 16. veka, zadužbina čuvenih srpskih pravoslavnih crkvograditelja Hrabrena-Miloradovića, a od 1857. g. je obnovljena kao crkva Preobraženja Hristovog (koju su Hrvati 1992. g. srušili do temelja, kao i celo selo Klepce). Bio je rodom od familije Mandrapa, i zvao se Vuksan-Vukan-Vuk, VUKAŠIN. Treba da je rođen negde krajem 19. veka, najverovatnije u svome selu, ali je rano otišao i radio u Sarajevu, pa ga se zato preživeli ustaški genocid nad Srbima 1941-45. g. Klepčani malo sećaju, dok ga

sveti_vukasin.jpg

Đurđica Dragaš: Spavaj mirno Vukašine… tvoje je carstvo nebesko!!!

Razoružao si bezdušnika rečima svetačkim – Samo ti dijete radi svoj posao!!! Plavo je nebo danas, Vukašine.Sunce miluje nekošenu travu, tvoju postelju samrtnu… Samotna ptica peva o tebi, o tvojim blagim očima i žuljevitim rukama seljačkim…Peva o tvojoj duši nevinoj. Ne plače nebo za tobom danas kao što ni ti nisi plakao pred svojim dželatom.Gledao si ga očima iskopanim, miran i nedodirljiv. Obrisao si njegovo okrvavljeno čelo rukama odsečenim. Mislila je zver da će se nahraniti tvojim bolom, da će, kidajući tvoje telo, umiriti svoju glad…Nadala se da ćeš moliti za život, da ćeš otići sa strahom u očima… Nadala se, al’ uzalud… Osakaćen, rastrgnut, umoren… gledao si krvnika dušom

LEZI SRPČE I GLEDAJ U SUNCE: Priče logoraša iz Jasenovca – i kamen bi zaplakao

Brojna svjedočanstva govore o užasima u jasenovačkom sistemu logora. Zvjerske likvidacije i neshvatljiva tortura ustaša nad nedužnim ljudima, bili su svakodnevica zatočenika „fabrike užasa“. Slobodan Grujičić i Danica Praštalo uspjeli su da prežive jasenovačku golgotu. Tešku uspomenu na muke iz logoraških dana, kažu, pamtiće dok su živi. – U logoru nije pucala puška, nego se samo čuo krik, jauk, i bacanje tijela u Savu – prisjeća se Slobodan Grujičić, iz Mašića kod Gradiške. Slike jasenovačkog užasa i danas su žive u očima Slobodana Grujičića, iz sela Mašići. Kao četvorogodišnjak gledao je kako ustaše kamama, maljevima i noževima ubijaju hiljade nedužnih. I sam je u logoru izgubio svoje najbliže. – Izjutra

Pakao koji su u jamama otkrili arheolozi tokom šezdesetih godina

Istraživače koji su radili na otkopavanju /manjeg/ dijela jasenovačkog kompleksa tokom šezdesetih godina prošlog vijeka najviše su šokirale brojne dječije čizmice za mališane predškolskog uzrasta. Ovi predmeti su pripadali ubijenim žrtvama i nabacani su na njih prije zatrpavanja jame zemljom… Priredio: Nenad TADIĆ U opštoj licitaciji brojem jasenovačkih žrtava, Srba, Jevreja, Roma, te antifašista, hrvatska strana nerado citira one koje su vršili iskopavanja tokom šezdesetih godina prošlog vijeka i koji svjedoče da je samo u /manjem/ dijelu koncentracionog logora u jame bačeno do 130.000 ljudi. Uz ovu brojku, koju pominje vođa istraživanja Zdravko Marić, ugledni arheolog i nekadašnji direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu, treba napomenuti da 19 godina nakon rata

Sveštenik Stevan Stefanović: Jasenovac Genocid nad Srbima 1941 – 1945 (Drugi deo)

Šta je to što natera jednog običnog, civilizovanog Evropljanina da načini takve zločine kakve su Britanci vršili u Indiji, doseljenici u Ameriku nad američkim autohtonim stanovnicima, Severnoameričkim Indijancima, Belgijanci u Kongu ili Hrvati u NDH nad Srbima, posebno u Jasenovcu? Dok smo se mi delili na partizane i četnike, Hrvati su imali posebnu vrstu kame, noža, koju su nazivali srbosek, i koja je služila isključivo za ubijanje Srba, bez obzira da li su komunisti ili pripadnici regularne, kraljeve vojske. Danas, na hrvatskoj nacionalnoj televiziji admiral Davor Domazet govori javno da Hrvatskom kraljevstvu pripadaju Boka Kotorska, crnogorsko primorje do Ulcinja, čitava Bosna i Hercegovina, Srem, Bačka i delovi Banata, naša država

Milorad Jandrić

Dok je živih svedoka, biće i istine

Stradanje porodice Jandrić počelo je ustaškim pokoljem u rodnom potkozarskom Čitluku, i nastavilo se u dječjem logoru Jastrebarsko. U podravskim Hlebinama stekao je i drugu familiju Oni koji pokušavaju rehabilitovati NDH i umanjiti ustaške zločine počinjene za vreme vladavine te fašističke tvorevine zaboravljaju da još uvek ima živih svedoka. Šuplje priče o logorima u kojima su zatočenici tek ‘radili i gledali pozorišne predstave’, ovi ljudi vrlo lako mogu demantovati. Nažalost, svojim životnim iskustvom. Čitluk – Bosanska Dubica – Stara Gradiška – Zagreb – Jastrebarsko – Koprivnica – Hrvatska Kostajnica. Put je to Milorada Jandrića iz Borova naselja, živog svedoka svirepih ustaških zločina i strahota koje je doživeo u rodnom selu,

Sveštenik Stevan Stefanović: Jasenovac, genocid nad Srbima 1941 – 1945. (prvi deo)

Kako se našem narodu desilo tako stravično stradanje i tako jezivi zločini nad Srbima kao što se to dogodilo u Jasenovcu? Koliko unazad moramo da se vratimo u istoriju da bismo razumeli šta se desilo, da se na teritoriji gde su Srbi drugi narod po veličini stvori najužasnija državna tvorevina ikad, fašistička NDH? Da li koren ovog stravičnog stradanja Srba treba tražiti u samoj činjenici stvaranja zajedničke države sa Hrvatima 1918.? I ko je uopšte zaslužan za stvaranje Jugoslavije? Da krenemo redom. Danas su ove teme veoma aktuelne. Videli smo da je u NATO protektoratu, državi koju su nazvali Severna Makedonija, imenom koje su čak i njeni građani odbili na

Preminula Dobrila Kukolj, devojčica iz Jasenovca

Bila je zatvorena u ustaškom logoru Jasenovac tri meseca. Danas je u Banjaluci u 94. godini preminula Dobrila Kukolj, bivši zatvorenik ustaškog logora Jasenovac i dugogodišnji predsednik banjalučkog Udruženja logoraša Drugog svetskog rata, rečeno je Srni u ovom udruženju. Dobrila Kukolj je rođena 30. jula 1932. godine u selu Međeđi kod Kozarske Dubice. Kao desetogodišnja devojčica odvedena je u ustaški logor Jasenovac u kojem je bila zatvorena tri meseca. Ustaše su joj uništile detinjstvo, život i porodicu. Tokom svog života neumorno je govorila o stradanju srpskog naroda, a dok ju je zdravlje služilo posećivala je manastir Jasenovac i Spomen-područje Donja Gradina. Sahrana Dobrile Kukolj će biti u Banjoj Luci, na

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.